Propovijed pape Benedikta XVI. na Pepelnicu 2013.

 Časna braćo, draga braćo i sestre!

Danas na srijedu Pepelnicu započinjemo novi korizmeni hod, hod koji traje četrdeset dana i vodi k radosti Gospodinovog Uskrsa, pobijedi života nad smrću. Slijedeći starodrevni rimski običaj korizmenih postaja, okupili smo se danas na Euharistijsko slavlje. Ta tradicija predviđa da prva postaja bude bazilika Svete Sabine na brežuljku Aventino. Okolnosti su nas navele da se okupimo u bazilici Svetog Petra. Mnogi smo oko groba svetog Petra u traženju njegovog zagovora za hod Crkve u ovom posebnom trenutku, obnavljajući našu vjeru u vrhovnog Pastira, Gospodina Krista. Spremajući se završiti Petrovu službu i posebno vas moliti za sjećanje u molitvi, ovo mi je prilika kako bih zahvalio svima, posebno vjernicima Rimske biskupije.

Naviještena čitanja potiču nas da ih ove korizme, milošću Božjom, pretvorimo u konkretne stavove i ponašanja. Crkva nam najprije predlaže snažan poziv proroka Joela upućenog izraelskom narodu: „Al' i sada - riječ je Jahvina - vratite se k meni svim srcem svojim posteć', plačuć' i kukajuć“ (Jl 2,12). Treba naglasiti izraz „svim srcem“, što znači iz središta naših misli i osjećaja, korijena naših odluka, odabira i djelovanja, činom potpune i radikalne slobode. Je li moguć ovaj povratak k Bogu? Da, postoji snaga koja ne prebiva u našem srcu, već zrači iz Božjega srca. To je snaga Njegovoga milosrđa. Prorok još kaže: „Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali“ (Jl 2,13). Povratak Gospodinu je moguć kao „milost“, jer je Božje djelo i plod vjere koju polažemo u Njegovo milosrđe. Ovaj povratak Bogu postaje konkretna stvarnost u našem životu samo kada Gospodinova milost ulazi u našu nutrinu i probudi je darujući snagu da „razdere srce“. Preko proroka odzvanjaju Božje riječi: „Razderite srca, a ne halje svoje!“ (Jl 2,13). Zaista, brojni su u naše vrijeme spremni „rastrgati odjeću“ pred skandalima i nepravdama – naravno, koje su drugi počinili - ali malo ih je koji su spremni utjecati na vlastito „srce“, na vlastitu savjest i nakane, prepuštajući Gospodinu da ga preobrazi, obnovi i obrati.
Ono „vratite se meni svim srcem“ poziv je koji se odnosi ne samo na pojedinca već i zajednicu. Poslušali smo u prvom čitanju i: „Trubite u trublju na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor svečani, narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, čak i nejačad na prsima. Neka ženik iziđe iz svadbene sobe a nevjesta iz odaje“ (Jl 2,15-16). Zajedništvo je bitan element kršćanskog života i vjere. Krist je došao „da raspršene sinove Božje skupi u jedno“ (Iv 11,52). Crkveno „mi“ znači zajednicu u kojoj nas Krist okuplja u zajedništvo (usp. Iv 12,32): vjera je nužno crkvena. Na ovo je važno podsjetiti i to živjeti u korizmenom vremenu: svatko neke bude svjestan da pokornički hod ne obavlja sam, već zajedno sa mnogom braćom i sestrama u Crkvi.
Prorok se zadržava na molitvi svećenika koji se sa suzama u očima obraćaju Bogu govoreći: „Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda. Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?“ (usp. Jl 2,17). Ova nas molitva navodi na promišljanje o važnosti svjedočanstva vjere i života svakog pojedinca i naših zajednica, da se očituje lice Crkve koje je katkada izobličeno. Posebice mislim na grijeh protiv jedinstva Crkve, na podjele u crkvenom tijelu. Korizmu treba živjeti u snažnijem i vidljivijem crkvenom zajedništvu nadilazeći individualizme i suparništva. To je ponizan i dragocjen znak za sve koji su daleko od vjere ili su ravnodušni.
„Evo, sad je vrijeme milosno, evo sad vrijeme spasa!“ (2 Kor 6,2). Pavlove riječi kršćanima u Korintu i nama govore o žurnosti koja ne trpi odsutnost ili oklijevanje. Riječ „sada“, više puta ponovljena, kaže da se ne smije propustiti ovaj trenutak, jer nam se nudi kao jedinstvena i neponovljiva prilika. Apostol se usredotočuje na dijeljenje kojim je Krist želio obilježiti svoj život, prihvaćajući sve ljudsko i uzimajući na se i naše grijehe. Vrlo je bremenita Pavlova rečenica: „Bog ga 'učini grijehom umjesto nas '. Isus, nevin, Svet „koji bijaše bez ikakva grijeha“ (2 Kor 5,21) na sebe uzima grijeh dijeleći s čovječanstvom ishod smrti, smrti na križu. Pomirba koja nam je pružena imala je vrlo visoku cijenu, cijenu križa, podignutog na Golgoti, na kojem je raspet utjelovljeni Sin Božji. Naše je opravdanje u tom Božjem uranjanju u ljudsku patnju i u ponor zla. „Vraćanje Bogu svim srcem“ tijekom korizmenog hoda odvija se po križu, u nasljedovanju Krista na putu prema Kalvariji, u posvemašnjem sebedarju. Na tom putu svakog dana moramo izlaziti iz svojega egoizma i svojih zatvorenosti, da Bog može ući u naše srce kako bi ga preobrazio. Sveti Pavao podsjeća kako naviještanje Križa odzvanja u nama zahvaljujući propovijedanju Riječi, kojoj je Apostol sam bio veleposlanikom; poziv nama kako bi ovaj korizmeni hod bio obilježen pažljivijim i ustrajnim slušanjem Božje Riječi, svjetlosti koja osvjetljuje naše korake.
U ulomku iz Matejeva evanđelja, koji pripada takozvanom Govoru na gori, Isus govori o odrednicama Mojsijeva zakona: milostinji, molitvi i postu, a to su i tradicionalne upute za korizmeni hod kako bi se odgovorilo na Božji poziv „da se čovjek svim srcem vrati Bogu“. Isus ističe da kakvoća i istinitost odnosa s Bogom označava iskrenost vjerskoga čina. Stoga On osuđuje vjersko licemjerstvo, izvanjsko ponašanje i žudnju za vlastitom slavom i odobravanjem. Pravi učenik ne služi sebi ili javnosti, nego svojem Gospodinu, u jednostavnosti i velikodušnosti. „A Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti“ (Mt 6,4.6.18). Naše će svjedočanstvo biti tim uvjerljivije što manje žudimo za svojom slavom i što budemo svjesniji da je pravednikova nagrada Bog, jedinstvo s njim u vjeri ovdje na zemlji, a na svršetku života u miru i svjetlu gledajući zauvijek Njegovo lice (usp. 1 Kor 13,12).
Draga braćo i sestre, pouzdano i radosno započinjemo ovaj korizmeni hod, da u nama odjekne poziv na obraćenje, na „povratak Bogu svim srcem“, prihvaćajući Božju milost po kojoj bivamo novi ljudi, s onom iznenađujućom novosti koja je u sudjelovanju u Isusovom životu. Neka se nitko ne ogluši na ovaj poziv koji nam je upućen u jednostavnom i poticajnom obredu pepeljenja što ćemo ga uskoro obaviti. Neka nas na tom putu prati Djevica Marija, Majka Crkve i uzor svakoga pravog Gospodinova učenika. Amen!

(s talijanskog preveo Marijan Udina)