Božićno svjetlo razgoni svaki strah

Božićno svjetlo. Doista, je Bog po Isusovu rođenju u Betlehemu, u zabačenosti jedne štale i jaslica, upalio pravo i vječno svjetlo koje se ne gasi već dvije tisuće godina. Svjedoci smo te istine i mi ljudi današnjeg vremena. I noćas, u ovoj 'presvetoj noći', diljem zemaljske kugle sjati će to Betlehemsko svjetlo po našim domovima, crkvama, gradskim i seoskim trgovima, ulicama i sokacima. Izbijat će to svijetlo noćas, još snažnije nego ono koje nam daje električna ili sunčana energija, iz svih onih vjerničkih ljudskih srdaca koji su kroz vrijeme došašća redovito pohađali mise zornice, temeljito se ispovjedili, učinili koje dobro djelo, koji su u miru s drugima, koji su mirne savjesti. Sigurno se to božićno svjetlo Isusova rođenja neće ugasiti do 'punine vremena', do drugog Njegova dolaska, jer Bog drži do svoje riječi, ona se ispunja. To Svjetlo nosi u sebi božansku otajstvenu moć koja se produžuje i preko granica ovozemaljskog života i njegovu ćemo radost uživati u vječnosti. Jer onima koji primiše to Svjetlo, po kojem je stvoren i svijet, ''podade moć da postanu djeca Božja'' (Iv 1,12) svjedoči nam sv. Ivan evanđelista, Isusov ljubljeni učenik.

Pastiri. Sv. Luka u evanđeoskom odlomku koji se čita na Misi polnoćki bilježi da je Bog navijestio Isusove rođenje najprije pastirima koji ''noćivahu pod vedrim nebom, bdijući nad stadom svojim'' (Lk 2,8). U svojoj knjizi ''Živjeti božićno'', Anselm Grün, švicarski bendiktinac i plodni duhovni pisac tumačeći zašto pastiri postaju prvi glasnici Božjeg očovječenja. On piše: ''Usred noći, kad drugi spavaju, pastiri su budni. Osluškuju u noć, ne dolazi li vuk koji bi rastrgao njihove ovce, ili razbojnik koji se prišuljao da ukrade ovcu. Pastiri su ljudi koji slušaju. Oni osluškuju šumove noći. Uho nikad ne spava. Ono je čak i u noći aktivno i sluša.'' Evanđelista Luka za pastire kaže da ''čuvaju noćnu stražu kod svojih stada''. U noći, kad se jedva može vidjeti, oni se sasvim pouzdaju u svoje uši. Tako su oni uzor čovjeka vjernika koji ne vidi svojim tjelesnim očima ali koji sluša. Slušanje je za starogrčku mudrost najaktivnije osjetilo. Osjećaji dolaze preko slušanja. Da bi se čule nečuvene i ljudskom razumu neshvatljive Božje poruke potrebno je njegovati u svom životu pozorno slušanje, potrebno je ne biti rastresen i rastrgan, nego biti pri sebi, biti sabran. Radost Božića osjetit će onaj vjernik koji zna poput pastira biti budan, koji pozorno sluša ono što nam Bog govori kroz svoju riječ naviještanu i tumačenu u Crkvi njegovu Otajstvenu tijelu i novom Narodu Božjem. Sam je Isus šaljući svoje učenike naviještati Radosnu vijest spasenja hrabrio ih riječima: ''Tko vas sluša mene sluša a tko vas prezire mene prezire''. Uz riječ Božju koja se naviješta u Crkvi Bog nam govori i kroz mnogobrojne znakove vremena u kojima vjernik može otkriti Božju poruku.

Središnja misao ovih Božićnih blagdana jest anđelov naviještaj proglašen pastirima, a preko njih svemu puku izraelskom i svjetskom, za sva vremena: ''Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist Gospodin. (Lk 2, 10-12)

Ne bojte se! Prve riječi koje je anđeo uputio pastirima bile su ''ne bojte se''. Suočeni s izvanrednim događajem, obasjani slavom Božjom i nazočnošću anđela pastiri su se uplašili. Pred izvanrednim događajima koje ne razumije, a s kojima se iznenada suoči, čovjek spontano osjeti između ostaloga i strah. I pastiri su pri navještaju Isusova rođenja prvo osjetili strah jer kako piše sv. Luka: ''Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše'' (Lk 2,9). Anđeo im nudi i način kako odagnati taj strah. Idite do Betlehemske štalice i jaslica i tamo ćete imati znak: ''naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama'' (Lk 2,12). Ta Radosna vijest o ''Božjem očovječenju'' i čovjekovu uzdignuću na dostojanstvo ''djeteta Božjega'', odzvanja i noćas i odzvanjat će ovih božićnih dana zemaljskom kuglom. Evanđeoski odlomak, koji se čita na Misi polnoćki, završava usklikom hvale i porukom mira ''anđela i silne nebeske vojske'': ''Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim'' (Lk 2,10-11.14).

Naši ljudski strahovi. Unatoč silnog napretka znanosti, tehnike, medicine, unatoč velikog nastojanja oko ljudskih prava, mira, solidarnosti, jednakosti, tolerancije, zajedništva među pojedincima, skupinama i narodima, svjedoci smo mnogobrojnih strahova koji obuzimaju ljude i ovog naše vremena. Pojedinci i ljudske zajednice strahuju od budućnosti, smrti, od mnogobrojnih i sve novijih bolesti. Tu je strah od drugoga i drugih, strah od života, strah hoću ili neću uspjeti u životu, u braku, na radnom mjestu, roditeljski strah za uspjeh njihove djece. Mogli bi se u nedogled nabrajati različiti strahovi na osobnoj i društvenoj razini. Ni vjernik nije oslobođen straha. Sveto pismo opisuje strahove mnogih biblijskih osoba. Spomenimo samo neka imena i neke njihove životne okolnosti. Tako Zahariju oca Ivana Krstitelja obuzima strah u susretu s anđelom Gospodnjim koji mu je došao navijestiti Ivanovo začeće. Blaženoj Djevici Mariji anđeo Gabriel također govori: ''Ne boj se!'' pri ponudi da pristane biti Majka Isusova. Sv. Josipa također anđeo Gospodnji u snu hrabri:''Ne boj se uzeti k sebi Mariju (...) Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Isus je često hrabrio svoje učenike ''ne bojte se'' ljudi, đavla, raznih životnih situacija, progona, pa ni smrti. Jedini strah koji je opravdan je strah da ne izdamo ljubav Božju. To je ''strah Božji'' kojega mudri starozavjetni pisac naziva ''početkom mudrosti''.

Idite do Betlehema. Bog i nam u anđelovu navještenju u Isusovu dolasku u našu ljudsku povijest po njegovu rođenju nudi način kako pobijediti strah. Idite do Betlehema, tamo će te naći dijete povijeno i položeno u jasle. Tamo ćete naći Mariju, Josipa, pastire, mudrace, i sve one osobe koji su prihvaćajući Božju blagovijest o njegovu rođenju oslobodili se svih ljudskih strahova, svjesni da je u Isusu, Bog s nama, a u zajedništvu s njim nestaje svakog ljudskog straha i može odzvanjati samo pjesma hvale i mira među ljudima miljenicima njegovim.

''I ti dušo kršćanska, k mladom Kralju, sad se otpravi. Molitvom i pjesmom Njega lijepo pozdravi'', pa će ti sigurno biti čestit Božić i Božjim blagoslovom sretni svi dani Nove godine 2011. ali i cijeloga života.

Piše: dr. sc. Ivo Balukčić