Sahranjen uzorni župljanin Juro Krajinović, otac trajnog đakona Banjolučke biskupije Marijana Krajinovića

Uzorni vjernik župe Duha Svetoga u Malom Parizu u Slavonskom Brodu Juro Krajinović, otac trajnoga đakona Banjolučke biskupije Marijana Krajinovića, sahranjen je na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu u petak 2. siječnja 2026.

Sprovodne obrede za pok. Juru, koji je preminuo 31. prosinca u 85. godini života, nakon duže i teške bolesti te okrijepljen svetim sakramentima, predvodio je uz trojicu svećenika župnik župe Duha Svetoga Krešimir Čutura.

Pjesmom su ga u vječni počinak ispratile članice ženske pjevačke skupine „Ad astra“. Misu zadušnicu u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva predvodio je mons. Karlo Višaticki, generalni vikar Banjolučke biskupije. Uime svećenika Bosanske Posavine od pokojnika se prigodnim riječima oprostio fra Ante Tomas, koji je bio prvi poslijeratni župnik u Žeravcu, inače rodne župe pok. Jure.

Naime, Jure je rođen 20. studenog 1941. godine u Donjem Višnjiku – župa sv. Franje Asiškog u Žeravcu u Bosanskoj Posavini u uzornoj katoličkoj obitelji oca Ivana i majke Mande, rođ. Oreč.

Sa suprugom Tadom, rođ. Gavranić kršćanski je brak sklopio 1965. godine. U braku im se rodilo sedmero djece, kćer Ivanka te sinovi: Ivan, Marijan, Miro, Anto i Zorislav, a jedna im je kćer preminula kao dojenče. Oni su im podarili 17-ro unučadi.

Zbog potreba njegove mnogobrojne obitelji on je, kao i mnogi iz njegova kraja, otišao u Njemačku gdje je radio nekoliko godina, potom u Sloveniju, a posljednjih 30-ak godina bio je zaposlen u slavonskobrodskom gigantu „Đuri Đakoviću“.

U svom rodnom Donjem Višnjiku živio je s obitelji sve do 1992. kada su pred ratnim strahotama morali u izbjeglištvo. Jedno je vrijeme živio u Slavonskom Brodu kod sestre, a onda su uz pomoć djece sagradili obiteljsku kuću u župi Duha Svetoga.

Bio je među prvima koji je organizirao povratak i obnovu svog rodnog kraja, proces tijekom kojeg se zauzimao za povratnike. Kroz razne projekte omogućio im je da obnavljaju svoje domove te su ga izabrali za predsjednika zajednice povratnika u Bosansku Posavinu.

Posebno se radovao zbog prije nekoliko godina blagoslovljene filijalne crkve Duha Svetoga u Donjem Višnjiku, jedine crkve u Bosanskoj Posavini koja nije do temelja bila srušena te su je samo obnovili. Iako je u selu malo povratnika, njegovom zaslugom sagrađen je i Mjesni dom u kojem se mještani sastaju o većim prigodama. Jure je obnovio i svoju obiteljsku kuću, a sve do prošle godine obrađivao je i zemlju koja mu je davala plodove. Kao član župnog vijeća pomagao je svojim svećenicima u Žeravcu koji su u njegovom domu bili česti gosti. Oni koji ga znaju kažu da za njega ništa nije bilo nemoguće te je sve što je naumio ujedno i ostvario, često najviše uz svoj rad, a i materijalnu pomoć.

Bio je poznat kao čovjek vedre i vesele naravi, duhovit, čovjek nade i vjere, pouzdanja u Gospodina što je bilo i prepoznatljivo po njegovim konkretnom djelima. Također, resilo ga je poštenje, upornost, ustrajnost, odgovornost i predanost u radu, otvorenost i iskrenost, a svoju je ljubav i rad konkretno pokazivao ne samo prema svojoj obitelji i rodbini, nego i svima potrebitima, svjedoče oni koji su ga poznavali.

U njegovu domu zajednička je molitva bila svetinja kako za osobne tako i nakane za duhovna zvanja te se posebno radovao kada mu je sin Marijan zaređen za trajnog đakona. I ostala njegova djeca vjerna su Bogu i Crkvi te svi žive u kršćanskom braku. Najstariji sin Ivan također je zauzeti vjernik kako u svojoj župi Duha Svetoga tako i kao liječnik u slavonskobrodskoj bolnici te je i predsjednik Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, a supruga mu je Gabrijela član istoga Društva.

I u posljednjim danima svoga života, unatoč bolovima, bio je strpljiv prihvaćajući sve iz Božje ruke. (kta/b.l.)