„POVRATAK U DOMOVINU"

Dvodnevni Znanstveno-stručni skup o 50. obljetnici Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, koji je priredilo Ravnateljstvo u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem, Katoličkim bogoslovnim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i Katoličkim bogoslovnim fakultetom Sveučilišta u Sarajevu uz pokroviteljstvo Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine završio je u srijedu 26. travnja okruglim stolom „Povratak u Domovinu".

Povratnica iz Australije poduzetnica dr. Natasha Levak u Hrvatsku je stigla prije tri godine, rekla je kako je jako željela doći u Hrvatsku. „Imali smo rat, sad imamo slobodnu Hrvatsku, ako svi idu van: zašto smo se borili? Vratila sam se, jer sam cijenila što su naši branitelji napravili za Hrvatsku, htjela sam doći i dati doprinos izgradnji naše Domovine". Dr. Stjepo Bartulica, povratnik iz SAD-a, profesor političke filozofije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, na pitanje o čuvanju hrvatskoga identiteta, naglasio je kako je odrastao u mjestu Saint Joseph gdje ne djeluje HKM, a nema ni Hrvata. „Moje iskustvo onoga što sam dobio bilo je u obitelji. Ovdje se smatram useljenikom, jer nisam nikad otišao, došao sam kao i drugi koji dolaze, a znao sam jezik. Mene je izvorno privlačila dramatična situacija, nisam imao predodžbu što ću činiti, ali nakon par mjeseci sam osjetio moralnu obvezu da pokušam nešto učiniti, jer sam vidio koliko se ljudi oko nas žrtvuju". Rekao je da je povratak bio težak, upozorio na razlike u mentalitetu, te je još jednom istaknuo važnost obitelji u osobnom odgoju. Odvjetnik Don Darko Markušić povratnik iz Australije, iz Zagreba je otišao u dobi od jedne godine. Naglasio je kako u novom okruženju, osobito u školi, nije bilo lako odrasti kao druga generacija migranata. Spomenuo je kako je govorio da je iz Hrvatske, a školski kolege su mu govorili da ta zemlja ne postoji. U kući su govorili hrvatski jezik, a važno mjesto u njegovu odrastanju bio je „Hrvatski katolički centar". Spomenuo je i kako je upisao magisterij iz međunarodnoga prava s temom priznanja Hrvatske i intervencije međunarodne zajednice, a profesori su ga i od te teme odvraćali. No, on je bio dosljedan i podastro im je podatke. Po povratku je imao želju privući strane investitore, a uključio se i u vjerski život, te potaknuo organiziranje vjeronauka na engleskom jeziku pri bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj. Levak je istaknula kako je priprema za njezin povratak bila dugotrajna, sedam godina, a u to vrijeme je upisala i doktorat iz područja koje bi moglo dati doprinos razvoju Hrvatske. Doselila je s dvoje djece, a istaknula je i poticaj povratku njezine majke, koja se uskoro vraća. Kao povratnica naišla je na probleme s papirologijom, no naglasila je da je zahvalna mnogim dobrim ljudima koje je u tim trenucima imala oko sebe.

Bartulica je rekao kako mu je iskustvo rođaka po majčinoj strani dr. Jurja Njavre bilo i nadalje jest nadahnuće, da osim što to „budi ponos, budi i prkos da izdržiš". Upozorio je na problem nasljeđa komunizma, što je iluzorno podcjenjivati, jer „to je stvarnost koja i danas živi". No, unatoč svemu, povratak je prilika i odgovornost da nešto pokuša promijeniti, to je ono što useljenici često osjećaju.

Na kraju je riječ zahvale uputio predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu vrhbosanski pomoćni biskup Pero Sudar. Tijekom dva dana čuli smo 25 predavača, a to je 25 reflektora na jednu vrlo složenu stvarnost. Gledali smo naše iseljenike, razmatrali što je bilo, što će biti od njih i stvarnost kako ih Crkva treba pratiti. Što će biti s našim katolicima koji odlaze, tko će naseljavati ove dvije države, Hrvatsku i BiH, ni to ne znamo, ali ja sam uvjeren da će i u jednoj i drugoj državi biti Hrvati. Bit će Hrvata katolika, dokle bude onih koji budu sposobni zaplakati nad sudbinom svoga naroda i svoje domovine, zaključio je biskup Sudar. Okrugli stol moderirali su doc. dr. Rebeka Mesarić Žabčić i doc. dr. Mario Bara, a glazbeno ga obogatila klapa „Bandira" iz Duesseldorfa. (kta/ika)