Katolik i kreator vlastitog svijeta. Pedeseta godišnjica smrti J.R.R. Tolkiena

John Ronald Reuel Tolkien, autor modernih epova poput „Gospodara prstenova“, oblikovao je žanr fantastike kao malo koji autor. Fascinacija njegovim radom ostaje neprekinuta pola stoljeća nakon njegove smrti. O tome piše Paula Konersmann za KNA, čiji tekst prevodimo u cijelosti.

Prošle godine ponovno je došlo do pompe za Tolkienom - s obzirom na kinematografsko novo izdanje materijala „Gospodara prstenova“ na servisu za streaming Amazon Prime. Monumentalno djelo, prvi put objavljeno 1954./55., više je od trilogije romana. Uostalom, njegov je tvorac razvio ni manje ni više nego vlastitu mitologiju, izmislio vlastite jezike, ukratko: stvorio vlastiti književni svijet.

Vrhunac svjetske fascinacije ovim svijetom i ekranizacijama koje su se prikazivale u kinima od 2001. godine autor nije doživio. John Ronald Reuel Tolkien umro je prije 50 godina, 2. rujna 1973., u južnom engleskom ljetovalištu Bornemouthu, dvije godine nakon svoje supruge.

Njegov sin je služio misu zadušnicu

Malo prije smrti, Tolkien je u intervjuu izjavio da je „uvjereni katolički kršćanin“. Preveo je Joninu knjigu za „Jeruzalemsku Bibliju“ na engleskom jeziku, koja se pojavila 1996.

Očito je to uspio dobro pomiriti sa svojim entuzijazmom za mitologiju: imena Beren i Lúthien ispisana su na nadgrobnoj ploči para u Oxfordu - kao simbol ljubavi koja nadživljava smrt. Sin Christopher bio je Tolkienov urednik do svoje smrti 2020. godine. Sin John Francis Reuel, katolički svećenik, slavio je misu zadušnicu za svog pokojnog oca.

J.R.R., inicijala pod kojima će se proslaviti, rođen je 3. siječnja 1892. kao sin britanskih kolonista u Južnoj Africi. Otac mu je umro kad je imao četiri godine. Majka se s oba sina vratila u Englesku i prešla na katoličku vjeru – unatoč otporu obitelji. Kad je i ona umrla nekoliko godina kasnije, dvanaestogodišnji sin se osjećao osnaženim u svom uvjerenju: svijet je pod utjecajem zla, ali dugoročno će pobijediti dobro. Dvojica dječaka predana su na skrb prijatelju svećeniku.

Godine 1915. Tolkien je tijekom Prvog svjetskog rata sudjelovao u bitci na Sommi i dobio ono što je poznato kao rovovska groznica. Tijekom dugotrajnog oporavka radio je na tekstovima koji su kasnije nastali kao zbirka priča „Simarillion“. U ovoj zbirci opisuje svoj izmišljeni svijet Međuzemlja, u kojem se odvijaju kasniji romani „Hobit“ i „Gospodar prstenova“. Autor je „Simarillion“ dovršio tek u posljednjim godinama života, a djelo je objavljeno posthumno.

Godine 1917. Tolkien se vratio u Oxford, gdje je, između ostalog, radio na ranosrednjovjekovnoj herojskoj sagi „Beowulf“. Nakon nekoliko godina u Leedsu postao je profesor engleskog 1924. Filolog je tada naučio brojne jezike, uključujući starovisokonjemački i islandski, a upoznao je i Clivea Staplesa Lewisa: Irac će uskoro postati njegov najbliži prijatelj - a također i slavni pisac s „Kronikama iz Narnije“ (iz 1939.).

„Gospodar prstenova“ je premašio sva očekivanja

Prije rata, Tolkien se oženio svojom ljubavi iz djetinjstva, Edith. Kao otac, sada je još strastvenije izmišljao priče. Od početka 1930-ih godina napisao je knjigu za djecu "Mali Hobit". Tek nakon nekoliko godina Tolkien je ponudio djelo izdavaču - 1937. godine. Ono je postalo senzacionalan uspjeh. U godinama koje su uslijedile nastaje „Gospodar prstenova“ koji je još jednom nadmašio sva očekivanja.

„Tolkien je jednom rekao da se ne može sjetiti vremena kada nije radio na Gospodaru prstenova“, piše književna znanstvenica Cordelia Spaemann. „Njega je zanimalo ništa manje nego ponovno stvaranje svijeta, njegov vlastiti mit o stvaranju.“ Uzvišen cilj. Ali Spaemann to vidi kao pokušaj da se moderni svijet uvjeri da dobro može pobijediti zlo.

Tolkien je, međutim, uvijek odbijao pokušaje tumačenja Drugog svjetskog rata. Scene borbenih bitaka i keltski simboli također su izazvali kontroverze, osobito posljednjih godina. Sam autor jednom je napisao: „Čini se da se često zaboravlja da nije bilo ništa manje odvratno biti mlad 1914. nego biti živ 1939. i godinama koje su uslijedile. Do 1918. svi moji bliski prijatelji osim jednog bili su mrtvi“. (kta/kna)