Predstavljena knjiga o komunikaciji mira vjerskih lidera tijekom rata u BiH

U Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu, u večernjim satima 28. travnja, predstavljena je knjiga dr. vlč. Dražena Kusture o komunikaciji vjerskih lidera tijekom posljednjega rata u BiH, izvijestio je portal Nedjelja.

Predstavljanju knjige nazočili su: vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić, generalni vikar mons. Slađan Ćosić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić te profesori na sarajevskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu, redovnice koje djeluju u glavnom gradu BiH, bogoslovi, župljani župe Novo Sarajevu u kojoj je vlč. Dražen župnik, kao i njegovi brojni prijatelji.

Moderator predstavljanja knjige, koja je plod doktorske disertacije vlč. Kusture obranjene 27. listopada 2025. na Papinskom sveučilištu Sv. Križa u Rimu, bila je novinarka i ravnateljica programa BHT1-a Neda Tadić.

Ona je u kratkim crtama auditorij upoznala sa sadržajem koji se krije iza naslova Komunikacija mira u istupima vjerskih vođa tijekom rata u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.) i podnaslova Usporedba katolika, pravoslavaca i muslimana. Spomenula je kako je djelo sazdano od pet poglavlja, uz uvod i zaključak: u prvom je opisan povijesni kontekst; u drugom, trećem i četvrtom su predstavljene neke od najvažnijih poruka vjerskih lidera: pape Ivana Pavla II. i kardinala Vinka Puljića, reisul-ulema Jakuba ef. Selimoskog (do 1993.) i Mustafe ef. Cerića te srpskog patrijarha Pavla; a u petom je napravljena usporedba njihova načina i sadržaja komuniciranja.

O knjizi je potom iz socio-psihološke i političke perspektive progovorila dr. Jelena Brkić-Šmigoc, izvanredna profesorica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

Uz ostalo, istaknula je kako vođe u istraživanjima u političkoj psihologiji zauzimaju značajno mjesto, pri čemu se razlikuju oni koji su više usmjereni na zadatak od onih koji su usredotočeni na odnose među ljudima. „I upravo tu razliku Kusturina analiza, čitana pozorno, otkriva: u izjavama, dokumentima i postupcima, ali možda ponajviše u nečinjenjima i prešućivanjima, vjerski poglavari su rekli puno o tome gdje završava njihova vizija mira“, naglasila je dr. Brkić-Šmigoc te dodala kako je uočljivo da je zalaganje za mir na općim razinama neupitno kod svih vjerskih lidera. „No, zanimljivo je čitati kako se pozivi na mir, suživot i dijalog vrlo često završavaju s onim 'ali' – očekivanjem koje lideri iznose prema drugoj strani kako bi se mogao dogoditi pravi mir. I ovdje se pokazuje koliko su ljudski odnosi opterećeni percepcijom jednakog ulaganja u njih – i upravo Kusturina analiza pokazuje kako je ta percepcija bila suštinski različita kod svake od triju zajednica, što je izravno određivalo i kvalitetu i doseg njihove komunikacije mira“, konstatirala je profesorica zaključivši kako je knjiga „svjedočanstvo jednog vremena koje se može čitati tako da se prvo jasno iščitaju različitosti u tumačenju onoga što je sukob i što su djelovanja vjerskih lidera u tom vremenu – i da se tu ne zaustavi. Da se s tim ide dalje i traži prigoda za susret, za dijalog, za put na kojemu se čini dobro.“

Zatim je o djelu iz komunikološko-teološkoga kuta progovorio vlč. Josip Vajdner, urednik Katoličkoga tjednika uvodno istaknuvši kako tema posjeduje veliki komunikacijski potencijal te predstavlja „intrigantno štivo“, koje će svoga čitatelja naći i u ozbiljnim znanstvenim krugovima, i među prosječnom publikom, kao i u novinarskim kuloarima.

Napomenuo je da iako je knjiga napisana na povijesno-analitičkoj i analitičko-kritičkoj metodi, njezin je rukopis „katolički“. Istodobno, „autor se nastojao držati kritičke distanciranosti, ali što je posebno vrijedno, nije koristio banalizirajuću 'uravnilovku' koja se ogleda u mantri 'svi su griješili', nego je na temelju analize komunikološkoga sadržaja išao razotkriti istinu“, kazao je vlč. Vajdner potkrijepivši to citatima iz samoga djela. Naglasio je kako je autor uspoređujući komunikaciju katoličkih, muslimanskih i pravoslavnih vjerskih lidera, uspio izbjeći ideološku redukciju, „odnosno ono što danas poznajemo kao svrstavanje u torove' i rezoniranje na podlozi 'naši i njihovi'“, predočavajući kako je njihova komunikacija, „nerijetko izlazila iz determiniranoga okvira religije, te prelazila i u područje političkoga“. Pri tomu dr. Kustura, kako je objasnio vlč. Vajdner, navodi i razlike u poimanju stvarnosti iz različitih kutova. „Na toj su podlozi promatrani, primjerice: početak i narav rata u BiH; zatim, uzroci i tijek sukoba između Hrvata i Muslimana/Bošnjaka s pojavom 'džihada na Balkanu'; te genocid u Srebrenici, kao i sam kraj rata“, ustvrdio je te izrazio žaljenje što Vrhbosanska nadbiskupija u to vrijeme nije imala svoje sredstvo društvenih komunikacija, „jer bi se zasigurno moglo dosta toga pročitati, dok su teme još bile 'vrele', a ne s odmakom vremena“. Završno je pojasnio kako je u knjizi razvidno što u praktičnom smislu znači medijatizacije religijskih autoriteta – da ne bivaju promatrani samo „snagom svoje službe“, nego i onime što komuniciraju u javnosti. „U ozračju kada su narodne mase izložene pristranim komunikacijama i medijskom zaglupljivanju satkanom na podlozi 'naši i njihovi', korištenje sadržaja i rezultata radnje zbilja može biti blagotvorno“, poručio je Vajdner.

Na kraju se nazočnima obratio i dr. Dražen Kustura, koji obnaša i službu glasnogovornika Vrhbosanske nadbiskupije te predočio put nastanka knjige: od izbora teme, do same realizacije – iščitavanja poruka u mnogobrojnim intervjuima i istupima koje su tijekom oružanoga sukoba u BiH u različitim medijima i prigodama davali katolički lideri sv. Ivan Pavao II. i kardinal Puljić te u glasilima Islamske zajednice u BiH (Preporod) i Srpske Pravoslavne Crkve (Pravoslavlje), koje su komunicirali muslimanski i pravoslavni vjerski predvodnici.

Tijekom promocije knjige za glazbene su numere na početku i kraju događaja bili zaduženi bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa pod ravnanjem rektora vlč. Ivana Rake.

Večer je završila druženjem u bogoslovskom baru uz okrjepu i „čašicu razgovora“. (kta)