Berlin: U Njemačkoj se ignoriraju napadi na kršćane

„Sve su religije jednake. No, neke su 'jednakije' od drugih. U Njemačkoj oni koji napadaju ili vrijeđaju kršćane, ili ih potiskuju iz javnoga prostora, rijetko nailaze na značajnije zgražanje javnosti.“ Tim je oštrim riječima novinarka Dorothea Schupelius u nedavnome komentaru za dnevni list „WELT“ kritizirala opasne dvostruke standarde u njemačkome javnom životu i politici kada je riječ o neprijateljstvu prema kršćanima. Dok se napadi na druge vjerske zajednice s pravom najoštrije osuđuju, incidenti usmjereni protiv kršćana često nailaze na zaglušujuću tišinu ili pokušaje umanjivanja i relativiziranja tih događaja.

Kao eklatantan primjer Schupelius navodi kršćanski kafić „Stay“ u Leipzigu. U razdoblju od samo dvije godine taj je objekt bio meta napada ljevičarskih ekstremista čak 26 puta: razbijani su prozori, fasada je uništavana bojom i uvredljivim parolama, a na Badnjak je u unutrašnjost prostora čak raspršena maslačna kiselina. Rezultat: vlasnici su bili prisiljeni zatvoriti kafić. Ipak, nije uslijedio val solidarnosti niti javno negodovanje. Umjesto toga, pokušalo se preinačiti tumačenje prirode tih djela. Posebno je zabrinjavajuća bila reakcija Evangeličko-luteranske crkve Saske. Odgovarajući na upit protestantske novinske agencije „IDEA“, Crkva je izjavila kako taj incident ne smatra napadom na vjerske slobode. Naime, tvrdili su kako je meta bio „komercijalni subjekt“, a ne „vjerska ustanova“, te da je motiv počinitelja bio „etičke, a ne vjerske prirode“. Schupelius ovdje povlači jasnu usporedbu: „Zamislite da je riječ bila o muslimanskome kafiću. Javni bi gnjev s pravom bio golem.“

Prema mišljenju komentatorice, i drugi incidenti svjedoče o ravnodušnosti društva prema napadima na kršćane. Kada su nepoznate osobe prošloga svibnja zapalile Biblije i pjesmarice u crkvi u Delmenhorstu (Donja Saska), policija je brzo umanjila značaj događaja, isključivši postojanje bilo kakva političkog motiva. Budući da kršćani na spaljivanje svojih svetih spisa u pravilu ne odgovaraju nasiljem, mediji su odmah prestali izvještavati o tome slučaju. Jednako tiho odvila se i namjerna provokacija u Regensburgu: pop-pjevačica je bez dozvole snimila glazbeni spot u bazilici sv. Emmerama za pjesmu provokativnoga naslova. Iako je župnik Roman Gerl osudio taj čin kao „apsolutno nedopustiv“ i kao tešku uvredu vjerskih osjećaja, politička reakcija potpuno je izostala. Spot je na kraju uklonjen isključivo zato što nije bila ishođena potrebna dozvola za snimanje. I ovdje Schupelius ističe da bi usporedivi videozapis snimljen u džamiji izazvao posve drukčiju reakciju javnosti.

Činjenice potvrđuju da nije riječ o izoliranim incidentima. Schupelius pritom ukazuje na Opservatorij za netrpeljivost i diskriminaciju kršćana u Europi (OIDAC) sa sjedištem u Beču. Prema njihovim podatcima, u Njemačkoj je 2024. godine zabilježena 471 žrtva nasilja nad kršćanima. Time Njemačka zauzima drugo mjesto na europskoj ljestvici incidenata usmjerenih protiv kršćana, odmah iza Francuske. Posebno su ugroženi obraćenici na kršćanstvo te vjernici migrantskoga podrijetla.

Schupelius upućuje ozbiljno upozorenje na posljedice takve ravnodušnosti. Vrijednosti na kojima počiva njemačko društvo – poput ljudskoga dostojanstva, slobode savjesti i vjerske slobode – duboko su ukorijenjene u kršćanskoj baštini. Zatvaranje očiju pred sustavnim potiskivanjem kršćanstva iz javnoga prostora u konačnici šteti demokraciji u cjelini: „Svatko tko potiskuje kršćanstvo iz javnoga prostora, napada naše slobodno društvo.“

(kta)