Belgija: Broj eutanazija nad osobama kojima ne prijeti neposredna smrt od 2020. godine više nego utrostručen

U Belgiji se broj slučajeva eutanazije koji uključuju pacijente čija se smrt nije očekivala u doglednoj budućnosti više nego utrostručio od 2020. godine. Prema podatcima belgijskoga Saveznog povjerenstva za kontrolu i evaluaciju eutanazije, tijekom 2025. godine zabilježeno je ukupno 1117 takvih slučajeva, u usporedbi s 311 slučajeva u 2020. godini.

„U većini slučajeva smrt se očekivala u doglednoj budućnosti. Međutim, raste broj slučajeva u kojima se smrt nije očekivala u doglednoj budućnosti, osobito u situacijama s više istodobnih zdravstvenih stanja (polipatologije), dok se slučajevi raka rjeđe klasificiraju kao 'ne-terminalni'“, navodi se u priopćenju Povjerenstva koje prati njegov dvogodišnji izvještaj za razdoblje 2024. – 2025., objavljeno početkom listopada. „Ovaj izvještaj potvrđuje kontinuirani porast broja zabilježenih slučajeva eutanazije, uz iznimku 2020. godine, odnosno godine krize uzrokovane bolešću COVID-19“, dodalo je Povjerenstvo. Prema navodima belgijske novinske agencije „Belga“, u 2025. godini zabilježeno je 4487 slučajeva aktivne eutanazije, nakon 3991 slučaja u 2024. godini. Tijekom toga dvogodišnjeg razdoblja eutanazija je činila 3,8 % svih smrtnih slučajeva u Belgiji.

Kako prenosi agencija „Belga“, udio slučajeva koji uključuju pacijente čija se smrt nije očekivala u doglednoj budućnosti dosegnuo je 24,9 % u 2025. godini, što je porast u odnosu na 23,4 % prethodne godine. U izvještaju za 2020. godinu Povjerenstvo je za tu kategoriju zabilježilo udio od 12,7 %. Godine 2025. najčešći razlog unutar ove skupine, koji je činio 57,3 %, bila je polipatologija, definirana kao istovremeno postojanje nekoliko kroničnih i neizlječivih stanja. Na neurološke poremećaje otpadalo je 15,8 %, dok su demencija i psihijatrijska stanja činila po 6,3 %. Povjerenstvo smatra da smrt nije „u doglednoj budućnosti“ ako se „ne očekuje da će pacijent umrijeti unutar nadolazećih tjedana ili mjeseci“, što je definicija navedena u izvještaju za 2020. i 2021. godinu. U takvim slučajevima zakon zahtijeva dodatno liječničko mišljenje specijalista ili psihijatra. Nadalje, između podnošenja pisanoga zahtjeva i samoga čina eutanazije mora proći najmanje mjesec dana. „Zakon štiti i pacijenta i liječnika; međutim, on na njih neosporno stavlja veliku odgovornost“, istaknuo je dr. Yves De Locht koji eutanaziju provodi od 2008. godine u intervjuu za novine „The Brussels Times“.

Kritike na račun ovoga trenda stigle su od britanske organizacije za zaštitu života „Right To Life UK“. „Duboko zabrinjava činjenica da se udio smrtnih slučajeva uzrokovanih eutanazijom u Belgiji više nego udvostručio u samo pet godina. Nažalost, Belgija slijedi obrazac viđen u mnogim drugim pravnim sustavima gdje brojke iz godine u godinu rastu“, izjavio je izvršni direktor Alisdair Hungerford-Morgan. „Zabrinjavajuće je što je došlo do tako nagloga porasta broja ljudi koji na ovaj način okončavaju svoj život, osobito među pojedincima s određenim zdravstvenim stanjima; porast od 250 % u broju osoba s demencijom koje okončavaju život eutanazijom – u samo sedam godina – duboko je uznemirujuć“, nastavio je. „Ljudi koji pate od mentalnih ili fizičkih bolesti zaslužuju zaštitu i najbolju moguću skrb, a ne put prema samoubojstvu.“

Katolička crkva protivi se aktivnoj eutanaziji i potpomognutomu samoubojstvu. U svojoj enciklici „Evangelium Vitae“ iz 1995. godine papa Ivan Pavao II. nedvosmisleno je izjavio: „U skladu s učiteljstvom mojih prethodnika i u zajedništvu s biskupima Katoličke crkve, potvrđujem da je eutanazija teška povreda božanskoga zakona jer je riječ o namjernome usmrćivanju ljudske osobe – činu koji je moralno neprihvatljiv. Taj se nauk temelji na naravnome zakonu i na pisanoj Božjoj riječi, prenosi ga crkvena Predaja, a naučava ga redovito i sveopće Učiteljstvo.”

(kta)