Biskup Majić posvetio crkvu sv. Josipa u Drvaru

U prigodi 120. obljetnice osnutka župe Drvar i 30. obljetnice obnove crkvenog života u tome kraju, banjolučki biskup mons. Željko Majić u subotu 17. listopada posvetio je župnu crkvu sv. Josipa. Uz biskupa Majića, suslavilo je 15-ak svećenika, među kojima umirovljeni biskupi Franjo Komarica i Marko Semren, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije dr. sc. mons. Slađan Ćosić te župnik domaćin don Davor Klečina, izvijestila je Nedjelja.

Uvodeći u misno slavlje biskup Majić napomenuo je kako se vjernički puk danas sabrao da bi posvetili crkvu s njezinim oltarom u čast svetoga Josipa – gdje će se vjernici sakramentalno krijepiti, zahvaljivati za primljene milosti, tražiti utjehu u žalosti i snagu u kušnjama života.

„Vi ste hram Boga živoga“

Nadalje, u propovijedi koju je naslovio „Vi ste hram Boga živoga“, propovjednik je pozvao moliti da nova crkva bude mjesto susreta s Bogom, mjesto molitve i svjetionik nade za Drvar i sve njegove stanovnike te da ovaj dan ne bude samo spomen na dovršeno djelo, nego i novi početak života u Kristu, kako bi budućim naraštajima ostavili živu Crkvu koja svjedoči ljubav Božju.

„Sveto Pismo kroz cijelu povijest spasenja očituje nam Boga koji želi biti blizu svomu narodu: Boga koji hodi sa svojim narodom, sluša njegov vapaj, razumije njegovu patnju i vodi ga putem spasenja. U Starome zavjetu znak Božje prisutnosti bio je Šator sastanka, a potom Hram u Jeruzalem, gdje se izabrani narod okupljao na molitvu, prinosio žrtve i slavio Boga saveza koji ga je izveo iz ropstva. U Šatoru i u Hramu bile su tri velike uspomene s toga puta iz Egipta: ploče s Deset Božjih zapovijedi; posuda mȁne i Aronov štap.

U Novom zavjetu – u Isusu Kristu Božja blizina očituje se u punini. Isus je Emanuel – Bog s nama. U njemu Bog ne prebiva samo u rukotvorenom hramu, nego ulazi u ljudsku povijest i na sebe preuzima sve naše slabosti, boli, grijehe - našu smrtnost. Zato je Isus Krist jedini pravi, neuništivi i savršeni hram: 'Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići' (Iv 2,19). Da ne bi bilo nikakve zabune o čemu to Isus govori, evanđelist Ivan samo dva retka nakon ovih Isusovih riječi tumači da je Isus pritom 'govorio o hramu svoga tijela' (Iv 2,21). Židovi su mislili da su razapinjanjem Isusa na križ na Kalvariji i njegovom smrću razvalili taj hram. No, on je treći dan uskrsnuo“, tumačio je biskup te dodao kako je Kristovo uskrsnuće podizanje toga novog, neuništivog Hrama – budući da je Isus savršeni i neuništivi hram, onda je i Crkva, otajstveno Tijelo Kristovo, taj hram.

Uz to, propovjednik je podsjetio na Svetog Pavla koji piše: „Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama?“ (1 Kor 3,16).

Može se rušiti, ali ne može se uništiti živa Crkva

Potom je mons. Majić progovorio o području koje je danas u pastoralnoj skrbi drvarskog župnika, naglasivši kako rušenje crkava i kapelica na tim prostorima nije bilo tek usputno ratno rušenje, već je to bilo nastojanje da nestane jedan narod i Katolička Crkva. Podsjetio je pritom na Bosanski Petrovac, odakle se u počecima pastoralno skrbilo i za Drvar gdje je župna crkva nakon Drugo svjetskog rata srušena i nikada više nije izgrađena.

„Na temeljima župne crkve u Krnjeuši, koja je najprije zapaljena, a zatim do temelja porušena, poslije su podignute privatna kuća i štala. Na planinskom prijevoju Oštrelj, rodnome mjestu blagopokojnoga banjolučkoga biskupa mons. Alfreda Pichlera, danas također nema crkve sv. Ane. U Bosanskom Grahovu današnja je župna crkva četvrta po redu izgrađena na istim temeljima. A u samom Drvaru župna crkva, sagrađena tridesetih godina prošloga stoljeća i posvećena sv. Josipu, srušena je nakon Drugoga svjetskog rata, a župna kuća nacionalizirana“, pojasnio je ta naglasio kako se sve činilo kako bi se rušenjem crkava i crkvenih objekata uništila Kristova Crkva i poručilo da ovdje katolika nikada nije ni bilo te da se desetljećima se mnogima činilo da se u tome i uspjelo.

„Zato nam današnja posveta nove crkve zorno pokazuje da zemaljska sila može srušiti crkvu građevinu, ali ne može uništiti Krista, neuništivi hram, niti ugasiti vjeru u srcima vjernika. Može se silom rušiti i odlukama zabranjivati gradnja, ali se ne može uništiti živa Crkva. Zato je danas naša molitva da ova crkva uvijek bude mjesto susreta čovjeka i Boga, ali i čovjeka s čovjekom i mjesto gdje se poštuje dostojanstvo čovjeka bez obzira kojemu narodu, Crkvi ili vjerskoj zajednici pripadao", posvjestio je.

Na kraju propovijedi mons. Majić zahvalio je svima koji su se ugradili u ovaj duhovni dom, molitvom i nesebičnim materijalnim darom. Napose biskupu Franji i župniku vlč. Davoru, kao i pomoćnom biskupu Marku te svim župnicima i župnim vikarima koji su tijekom posljednjih desetljeća pastoralno i duhovno skrbili za vjernike Drvara i okolice.

Biskup se osobito zahvalio biskupu pulskom i porečkom Ivanu Štironji koji je župi Drvar po kancelaru don Petru Filipoviću poslao veliki dar – relikvije bl. Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika, koje su ugrađene u oltar župne crkve.

Pomoć Republike Hrvatske

Nakon misnog slavlja upriličen je svečani objed i zajedničko druženje dionik kojega je bio i predsjednik Vlade Hrvatske Andrej Plenković u pratnji nekoliko ministara te predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto. Hrvatski je premijer ovom prigodom istaknuo važnost očuvanja hrvatskog katoličkog identiteta na ovom prostoru i najavio nastavak potpore. Hrvatska vlada je za projekte Banjolučke biskupije, uključujući gradnju crkve u Drvaru, odobrila 405 000 eura tijekom 2024. i 2025., od čega je 115 000 eura iz 2024. bilo izričito namijenjeno drvarskom projektu koji je uvršten među projekte od strateškog značaja za Hrvate izvan Hrvatske.

Potporu su tijekom godina pružali i Središnji ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Grad Knin te Splitsko-dalmatinska županija.

Župa je organizirala duhovnu pripremu kroz tjedni post i sedmodnevno „Jerihonsko bdijenje“ uz gostujuće svećenike koje je završeno u petak uvečer slavljenjem uz zagrebačku zajednicu Nanovo rođeni.

Teška povijest župe Drvar

Župa sv. Josipa osnovana je 1906. godine, a katolička zajednica u Drvaru kroz povijest je više puta bila suočena sa stradanjima i prekidima vjerskog života. Crkva izgrađena tridesetih godina prošlog stoljeća srušena je 1949. godine, izvijestio je HRT.

Prema podacima Banjolučke biskupije stradanje katolika u Drvaru i susjednim župama Bosanskom Grahovu i Krnjeuši počelo je u srpnju 1941. godine.

U tim je trima župama tih dana ubijeno više od 650 katolika, uglavnom Hrvata i većinom civila, a ubijena su i trojica župnika Waldemar Maksimilijan Nestor u Drvaru, Juraj Gospodnetić u Bosanskom Grahovu i Krešimir Barišić u Krnjeuši. S Barišićem su ubijena i trojica sjemeništaraca.

Vjerski život obnovljen je nakon rata u BiH kada su u grad stigli prognani Hrvati iz 48 općina, uglavnom središnje Bosne. Mise su se od tada godinama održavale u improviziranim prostorima.

Gradnja nove crkve počela je 2021., nakon dugogodišnjih nastojanja da se osiguraju zemljište i potrebne dozvole. Današnja posveta označava završetak višedesetljetnog čekanja hrvatske katoličke zajednice da dobije vlastiti prostor za molitvu i okupljanje. Mise su skoro 30 godina slavljene u staroj zgradi nekadašnjeg Sokolskog doma izgrađenoj 1930-ih.

(kta)