Feljton: Banjalučki trapisti (27)

Trapistima ostale dvije crkve

Kakav su tretman imali trapisti u to vrijeme piše i A. Ravlić: "Ta 1946. bila je 'najpogibeljnija' za trapiste. Ilustracije radi, valja reći da je u jednom danu spaljeno oko 20.000 knjiga iz prebogate samostanske knjižnice, kada je od nadobudnih mladića pripadnika komunističke omladine - skojevaca (pripadnika SKOJ-a tj. Saveza komunističke omladine Jugoslavije), uklonjen i spomenik sv. Bernarda i bačen u Vrbas. Profesorica Mira Kesić, koja je vodila brigu o siročadima u zaposjednutom samostanskom prostoru, pokušala je spriječiti taj divljački čin, ali su joj odgovorili: 'Ne brinite, spaljujemo samo stare knjige.' Njeno upozorenje je zakasnilo. Oganj je progutao veoma vrijedne knjige - raritete, a Vrbas prekrio samostansku relikviju kip sv. Bernarda. Profesorica se jedina ispričala malobrojnim trapistima, koji su bili tih poslijeratnih godina povučeni u sebe, jer su se osjećali izvan zakona." (Prof. Kesić nikada nije zaboravila ovaj vandalizam. Često je o njemu govorila pokojnom banjalučkom biskupu Pichleru, sadašnjem biskupu Komarici, a jednom prigodom i autoru ovih redaka.)

Zatočenjem o. Ante Artnera u prosincu 1946. godine zajednica je u doslovnom smislu bila potpuno obezglavljena. On je bio taj koji se usudio"narodnim vlastima" reći da čine "nepravdu bosanskim trapistima". Naprotiv, o. Flavijan, superior samostana, "potpuno se povlači u se i u tišinu trapiske povučenosti", piše kroničar. U nedostatku hrane, stambenog prostora i sveukupne nesigurnosti, nastojao je "braću čim prije rasturiti, kao i koriste (svećenike) nakon toga". Preostali trapisti svećenici, kao i pojedina braća, pošli su u više upražnjenih župa Banjalučke biskupije, gdje su postali dušobrižnici-župnici, a braća njihovi pomoćnici. Naime, Banjalučka biskupija izašla je iz rata teško ranjena. Nema svoga biskupa, župe su uništene, brojni svećenici su ubijeni... Nakon rata mnogi preživjeli dijecezanski svećenici završavaju u zatvorima.

O tadašnjem načinu života trapista piše u svojim uspomenama o. Salezij Gajšek: "Ratno vrijeme proveo sam u samostanu manje-više mirno. Krajem svibnja (maja) 1945. otposlalo me moje crkveno starješinstvo u B. Aleksandrovac, da tamo u samostanu časnih sestara zamjenjujem tadašnjeg župnika Alfreda Pichlera, koji je odveden u logor skupa sa svojom majkom. Kada je dne 15. ožujka (marta) bio pušten na slobodu, smio sam se vratiti u Mariju Zvijezdu. Budući da je Dolina zatražila od biskupijske uprave dušobrižnika, poslala je mene u Dolinu pred samu Cvjetnu nedjelju godine 1946. Tamo ostadoh s malim prekidom do 16. ožujka (marta) 1952. Prekid je trajao od 20. ožujka (marta) do 31. prosinca (decembra) 1949, kada sam, naime, upravljao župom Stara Rijeka. U Dolini mi je bio trajnim ministrantom i donekle čuvarom naš dobri brat Ćiril Grbac. Kad sam ja napustio Dolinu, onda se i on vratio u Mariju Zvijezdu da ondje nastavi svoj pravi redovnički život."

Trapisti tijekom 1946. godine još dobijaju brojne narudžbe za svoj sir iz Hrvatske, Slovenije, Srbije... Tako u pismu Gejzi Kerešiju, trgovcu iz Subotice, odgovaraju 13. rujna (septembra) 1946. godine: "Ovime Vas učtivo izvješćujemo da Vašem nalogu u pogledu sira u Vašoj dopisnici od 5. o. mj. na žalost, ne možemo udovoljiti, budući da je naša sirarna, pod kraj rata posve uništena sa cjelokupnim svojim uređajem. Sadašnje pak prilike ne dozvoljavaju nam da obnovimo sirarnu i nastavimo sa daljnjim radom na proizvodnji našeg, na daleko čuvenog sira trapist. To je prešlo u prošlost. Toliko za Vaše ravnanje."

Okružna agrarna komisija Banjaluka donosi 26. veljače (februara) 1947. godine pod Arik broj: 99-7-1946. odluku o eksproprijaciji zemljišnog posjeda samostana trapista Marija Zvijezda u Delibašinom selu kod Banjaluke, u kojoj se kaže: "Odlukom Okružne agrarne komisije u Banjauci Arik br: 92-2-1946 od 17.IV.1946. i rješenjem Ministarstva poljoprivrede i stočarstva odjeljenje za agrarnu reformu i kolonizaciju u Sarajevu Arik broj: 12873/46 od 19 juna 1946. odlučeno je pravomoćno o eksproprijaciji zemljišnog posjeda, zgrada, postrojenja i inventara, koji su bili vlasništvo samostana trapista Marija Zvijezda, opatije reda cistercita strožijeg obreda u Delibašinom Selu, kod Banjaluke... Ukupno eksproprisano 4.670.491 m2. Eksproprijacijom se oduzimaju od dosadašnjeg vlasnika sve zgrade, sva postrojenja, cjelokupni živi i mrtvi poljoprivredni i industrijski inventar, koji se nalazi na eksproprisanom zemljišnom posjedu te prelazi u ruke države bez ikakve odštete dosadašnjem vlasniku".

U arhivu samostana ostadoše brojni popisi iz kojih je vidljivo tko je sve odnio ono što se odnijeti moglo, a nije već ranije odneseno. Tu su nabrojane brojne javne ustanove, ali i veliki broj "zaslužnih pojedinaca". Naravno, redovnike se uvijek sumnjičilo da su nešto sakrili, da nisu sve predali i sl. Uglavnom, trapistima ostadoše "dvije crkve i nekoliko staraca (br. Mihajlo, br. Ćiril, br. Ludvig, o. Konrad, dr. Ballian, o. Vitalis, br. Basil, br. Ignacije i sam o. Flavijan)", piše kroničar. Nije im ostalo ni onih 30 dunuma za bašču, nego samo samostansko groblje i mali vrt uz crkvu.

O. Anto i mlađi redovnici su u zatvoru. Protesti su utihnuli.

No, tadašnjim vlastodršcima ni to nije bilo dovoljno. Stambena komisija pri Izvršnom odboru u Banjauci donosi rješenje br. 28801/48 od 31. srpnja (jula) 1948. godine u kojem kaže: "Redovnici samostana Trapisti (12 redovnika i 3 poslužitelja) koji se sada nalaze u samostanu trapista preseljavaju se u samostan na Petrićevcu, gdje se sada nalaze i stanuju redovnici reda franjevačkog. Prostorije u samostanu Trapisti dodjeljuju se Dječjem domu. Rok iseljenja tri dana po prijemu rješenja. Obrazloženje: Kako u samostanu Petrićevac ima sedam soba sa svega sedam redovnika, a prostorije u samostanu Trapisti moraju se dodjeliti državnoj ustanovi - to je riješeno kao gore."

O. Flavijan se žali na ovo rješenje, ali vlast ne popušta. Odlazi sa braćom na Petrićevac. No, br. Mohor Dvojmoč zatvara se u sakristiju crkve i ne želi izaći ni po cijenu života. Sam je pripovijedao: "Oko crkve bili su ljudi naoružani strojnicama i prijetili mi, ali nisam napustio samostan." Potez br. Mohora bio je presudan. Vlast je popustila i dopustila povratak trapistima, koji su se tada nastanili u nekoliko preostalih sobica, sakristiji i kripti crkve.

Br. Mohor bit će uz o. Antu drugi stup opstanka Marije Zvijezde u desetljećima koja dolaze. O. Tiburcije i o. Valentin izlaze iz zatvora u Zenici 6. prosinca (decembra) 1951. godine i vraćaju se u Mariju Zvijezdu. "Sređuju pomalo knjižnicu i uvode povremeno korsku službu", piše kroničar.

O. Anto izlazi iz zatvora 6. prosinca (decembra) 1952. godine. No, odmah po izlasku mora na odsluženje dvogodišnjeg vojnog roka.

Godine 1953. trapisti, tražeći način preživljavanja, preuzimaju biskupijski vinograd u Lijevče polju na pet godina. Ulažu trud i sredstva, ali "koristi dakako nije bilo neke spomena vrijedne", bilježi kroničar.

Stariji pomalo umiru i odlaze s ovog svijeta. "Godine 1955. umro je kod našeg prijatelja Ante Klindića u Budžaku br. Amadeus i bi pokopan na gradskom groblju Banjaluke. Godinu dana iza toga umro je i naš starina br. Ćiril Grbac...", piše kroničar.

Od 9. do 13. srpnja (jula) 1957. godine u Mariji Zvijezdi boravio je generalni poglavar reda trapista dom Gabrijel Sortais. Bila je to prva vizitacija samostana nakon 1946. godine. Njegov dolazak ohrabrio je malu samostansku zajednicu.

O. Flavijan, superior Marije Zvijezde, umire 19. srpnja (jula) 1957. godine. O tome kroničar bilježi: "Svojom je asketskom pojavom stekao sebi veliki i trajni ugled, i ostavio svima primjerom utrti put trapiske discipline. Sprovod mu je bio potresan - sav okolni narod hrlio je k njegovom mrtvom tijelu koje je dva dana bilo izloženo u crkvi. Umro je u subotu uvečer iza kako je ujutro primio svete sakramente zadnje pomasti i viatikuma, uz prisustvo cijele male samostanske zajednice...U sudbonosnim danima sačuvao je svetinju kolijevku Marije Zvijezde, crkvu i nekoliko braće oko sebe, nadajući se u bolje dane..." Pokopan je na samostanskom groblju, 22. srpnja (jula) 1957. godine.

Dva mjeseca ranije umro je u egzilu i treći opat Marije Zvijezde dom Bonaventura II.

 

(Nastaviće se)

Nezavisne novine