Franjevci na Kosovu

Općina Đakovica nalazi se na Kosovu, uz granicu s Albanijom, između Peći i Prizrena. Ima blizu 80 tisuća stanovnika. U šest župa te općine živi polovica svih katolika Kosova. Đakovica je jedina franjevačka župa na Kosovu, a služe je bosanski franjevci, donosi iz pera fra Lovre Gavrana reportažu Svjetlo riječi koju prenosimo u cijelosti.

Nije posve jasno podrijetlo imena Đakovica (albanski: Gjakova, turski: Yakova), ali se zna da je naselje pod tim imenom bilo posjed nekoga Jaka (Jakova), vazala Vuka Brankovića, ohridskoga despota (+ 6. 10. 1398.). Sačuvan je i njegov novčić – kovanica Jakov. Današnje gradsko naselje razvilo se kasnije, tijekom turske vladavine, ali je mjesto pod tim imenom postojalo i prije Turaka. Godine 1485. to je bilo selo s 45 kuća.

Franjevci među Albancima

Franjevci su među Albancima nazočni još od vremena sv. Franje. I mnogi su bosanski franjevci u prošlosti djelovali među albanskim katolicima, napose nakon osnutka Kongregacije za evangelizaciju naroda (De Propaganda Fide), 1622. god., pa do gašenja Albanske franjevačke provincije 1832. Od te su godine tamo utjecajniji talijanski franjevci. Bosanski franjevci vraćaju se ponovno 1883. godine, kad preuzimaju vođenje Franjevačkoga sjemeništa i gimnazije u Troshanu. Od 1886. do 1896. albanski franjevački klerici studiraju u bosanskim samostanima. Među njima su, između ostalih, bili i poznati albanski pjesnik Gjergj Fishta († 1940.) te kulturni radnik i rodoljub Shtjefën Gjeçovi († 1929.). Kada je 1906. obnovljena Albanska franjevačka provincija, prvim provincijalom imenovan je bosanski franjevac fra Lovro Mihačević.

Franjevci su na Kosovu djelovali u raznim mjestima još od god. 1736. Nakon završetka I. svjetskog rata, Albanska se franjevačka provincija našla na području dviju država. Radi lakše komunikacije, na želju Sv. Stolice i u dogovoru s tadašnjom jugoslavenskom vladom, bosanski su franjevci 1925. preuzeli brigu za četiri kosovske župe: Peć, Zlokućane, Zjum i Glođane, te za svetište sv. Ante u Đakovici, dok je župu držao dijecezanski kler.

Zbog velikoga nedostatka svećenika nakon II. svjetskog rata bosanski su franjevci sklopili ugovor sa skopsko-prizrenskim biskupom (24. 11. 1948.), koji je potvrdila i Sveta Stolica (23. 5. 1949.). Po tom ugovoru franjevci su predali biskupu na raspolaganje gore spomenute četiri župe, a od dijecezanskoga klera su preuzeli župu Đakovica, te i dalje nastavili voditi svetište sv. Ante. Ugovor je proveden u djelo tek 10 godina poslije – 3. listopada 1958.

Župne matice u Đakovici vode se od obnove župe (1851.), ali je sve stare matice 1949. god. oduzela država i nikad ih nije vratila. Crkva posjeduje matice od 1950. godine.

Samostan i crkve

Svetište sv. Ante u Đakovici utemeljio je tirolski franjevac fra Emilio Gabos a Kles (Cles) 1882. godine, kad je dao tu sagraditi hospicij – kućicu s kapelicom sv. Ante. To su svetište do 1925. god. služili albanski franjevci, a od tada bosanski. Novu crkvu (od 165 m2, sa zvonom od 90 kg) sagradio je fra Lovro Mitrović (p. Lorenc Mazrreku) iz Janjeva, 1931. god.

Stara župna crkva sv. Petra i Pavla (320 m2), podignuta je 1928–38, a renovirana 1959. i 1969. godine. Jako je oštećena u ratu 1999., pa je 2000. god. srušena, zajedno sa starim samostanom. Izgradnja nove župne crkve (od 1100 m2) započela je u svibnju 2001. Crkva ima dva zvonika, visine 65 m, pa je najviša zgrada u Đakovici. Pokrivena je 2004. god., a koristi se za misna slavlja nedjeljom i svetkovinama još od Božića 2008. god. Lijepo je uređena, ali preostaje još uređenje kripte.

Budući da stari samostan, izgrađen 1961. – 1964. uz crkvu sv. Petra i Pavla, više nije udovoljavao potrebama zajednice, 1990. – 1996. izgrađen je novi, pokraj crkve sv. Ante. No i on je bio jako oštećen za vrijeme NATO-ova bombardiranja 1999. god., jer se nalazio uz samu vojarnu Jugoslavenske vojske. Obnovljen je odmah po završetku rata, 1999. – 2000.

Unatoč seobama, župa je još uvijek jaka

Još prije rata mnogi su Albanci radili u inozemstvu, najviše u Švicarskoj, Njemačkoj, pa i u Hrvatskoj, a uz rat i nakon rata uzeli su sa sobom i svoje obitelji. Tako se dosad iselilo više od 60 % naših vjernika, a i dalje sele. Uza sve to, i danas je Đakovica najveća župa na Kosovu, te broji 5488 vjernika.

Župu tvore sljedeća naselja: Đakovica, Brekoc, Qerim (Ćerim), Dallashaj (Dalašaj), Firza, Guska, Jahoc, Korenica, Madanaj, Meja, Moglica, Nec, Oriza, Osek Hila, Osek Pasha (Osek Paša), Piskota, Ramoc, Rracaj, Shishman (Šišman), Vogovo, Zidi i Sadik-agës (Zid Sadik-agin) i Zhub (Žub).

Uz župnu crkvu i svetište, u župi se nalazi još deset kapela (filijala) po selima: Firza, Guska, Korenica, Moglica, Nec, Osek Hila, Osek Pasha, Qerim, Ramoc i Vogovo. Sve su građene ili obnavljane nakon rata. Sve osim Firze su grobljanske kapele, a u Firzi je zavjetna kapelica Uznesenja BDM. U svim filijalama se slave sv. mise prema ustaljenom programu, a u sedam njih se predaje i vjeronauk za učenike obvezne devetogodišnje škole.

Budući da svetište sv. Ante privlači vjernike s cijeloga Kosova, pa i šire, za 13 utoraka sv. Ante, a osobito za velike svetkovine, nikad u crkvi nije bilo dovoljno mjesta za sve hodočasnike. Mise se tih dana po običaju slave u dvorištu crkve sv. Ante, ali je i ono bilo premaleno, dok nije znatno prošireno 2014. godine – na teren koji je nekad pripadao vojarni, a te godine ga je Općina ustupila na korištenje samostanu. Na tom terenu je 2022. – 2023. god. izgrađen „Franjevački centar za mladež i kulturu”, s bibliotekom (koja posjeduje više od 12 000 naslova), čitaonicom i tri vjeronaučne dvorane, u kojima se sada drži vjeronauk. (Sve je to prije bilo u dosta skučenom prostoru u sklopu samostana.)

Još ujesen 2017. na istom je terenu, u dvorištu crkve sv. Ante, započeta gradnja Franjevačkoga doma za stare i nemoćne, ali je završena tek ove godine, pa je i taj dom otvoren 1. 10. 2024. Ujedno je asfaltirana i pristupna cesta za ta dva centra, a uređeno je i dosta prostrano parkiralište, koje služi kako za vjernike koji dolaze na sv. mise tako i za one koji dovode djecu na vjeronauk. S te strane su nam sad uvjeti rada zaista dobri.

Đakovica, 14. 3. 2017.

Franjevačka zajednica u Đakovici

U Đakovici trenutno žive i rade osmorica braće franjevaca – među njima i umirovljeni biskup Južne Albanije, fra Hil Kabashi. Gvardijan i župnik je fra Lovro Gavran, vikar samostana fra Anton Nua, te župni vikari: fra Aleksandër Tanushi, fra Ilija Kovačević, fra Ambroz Ukaj, fra Ndue Kajtazi i fra Vinçenc Kajtazi.

Dvojica fratara Albanaca s Kosova ove godine su završili studij teologije u Sarajevu, položili svečane zavjete i zaređeni su za đakone: fra Driton Hajdaraj, koji đakonsku praksu obavlja u Busovači, te fra Anton Selitaj, na praksi u Dobrinji. Jedan drugi fratar Albanac s Kosova, fra Josip Hajdaraj, ljetos je završio novicijat i položio prve redovničke zavjete, pa studira teologiju u Zagrebu.

Osim franjevaca, iz naše župe imamo još i četiri dijecezanska svećenika.

Fratri s provincijalom (Đakovica, 12. 4. 2024.)

I časne sestre mnogo pomažu u pastoralu

Još od 1964. god. kućanstvo vode i u pastoralu surađuju Milosrdne sestre Sv. Križa hrvatske provincije (Đakovo). Brinu se za crkvu, sakristiju i liturgijsko pjevanje. Osim četiriju sestara u župi, još dvije njihove sestre žive i rade u drugoj kući, uz gradsku bolnicu.

Od 1990. god. u župi su nazočne i sestre Franjevke od Bezgrešnog Začeća crnogorske provincije (Cetinje). Od 2015. god. one tu vode i svoj dječji vrtić „Sv. Klara”. Osim voditeljica vrtića (njih četiri), i istoj kući stanuje još 6 njihovih sestara, od kojih po dvije rade na trima susjednim dijecezanskim župama: Bistražin, Novo Selo i Pjetroshan.

Osim sestara koje djeluju u Đakovici, Bogu hvala, iz naše župe imamo još 17 drugih časnih sestara u četiri različite družbe.

Kulturno blago Đakovice

Od kulturnoga blaga, iz stare su crkve sačuvani kipovi sv. Petra i Pavla (terakota, rad kiparice Lojzike Ulman). Vjerna replika toga kipa u kamenu nalazi se u novoj crkvi. Sačuvan je i veliki kip Srca Isusova i Srca Marijina, Put križa (reljefi) te kip Mrtvoga Krista…

U novoj crkvi, koja je i sama vrijedno umjetničko djelo, urađen je prekrasan oltar i put križa u mozaiku te veliki mozaik uskrsloga Krista i apostolskih prvaka u apsidi – koje su izradili albanski umjetnici: Eduard Sinaj i Albana Sinaj, r. Keraj. Izradili su i u svetištu krasan mozaik sv. Ante u kupoli apside, put križa te lik sv. Ante na vanjskom oltaru u dvorištu svetišta, također u mozaiku.

U crkvi sv. Ante, koja je temeljito obnovljena 1996., a unutra uređena 2016. god., nalazi se još i kip svetog Ante, tirolskoga podrijetla, s konca 19. stoljeća, te kip Gospe Fatimske. Od posebne je umjetničke vrijednosti 14 vitraja, izrađenih u Zagrebu po nacrtima Đure Sedera 1987. god. Istina, oni su uništeni u vrijeme bombardiranja u ratu 1999. god., ali su ponovno izrađeni, prema originalnim nacrtima, 2014. god. (u Tirani).

Uz još jedan kip sv. Ante, koji se nalazi u samostanu, a potječe iz radionice F. Stuflessera, treba spomenuti i brončano poprsje fra Shtjefëna Gjeçovia, rad kipara Krune Bošnjaka, iz 1979. god.

Župa od 1991. god. izdaje svoj župni list, bilten: Bashkësia jonë (Naša zajednica). Redovito tiska svoj zidni i džepni kalendar, te razne knjižice – uglavnom duhovnoga i katehetskoga sadržaja. Po svemu sudeći, ova župa i ovaj samostan, s Božjom pomoći, imaju svijetlu budućnost. – Dao Bog da to tako i bude!

(kta)