Reportaža Glasa Koncila o sarajevskoj župi sv. Franje Asiškoga

Glas Koncila je u svom drugom ovogodišnjem broju donio reportažu o župi sv. Franje Asiškoga u sarajevskom naselju Dobrinji iz pera Luke Tripala. Reportažu pod naslovom „Mlado 'čudo' na sarajevskom 'mostu molitve' - što je sve franjevačkoj župi na Dobrinji donio bl. Carlo Acutis“ prenosimo u cijelosti.

Među posebnostima kojima je papa Franjo uresio jubilejsku godinu brojne je obradovala najava da će svetim biti proglašen bl. Carlo Acutis, mladi talijanski informatičar čije tijelo počiva u gradu sv. Franje – Asizu. No ne znaju brojni da se jedna od župa koje su najviše duhovno povezane s domalo svetim »Božjim influencerom« nalazi – u Bosni i Hercegovini.

Riječ je o jednoj mladoj župi sv. Franje Asiškoga, i to onoj u sarajevskom naselju Dobrinji. Njezinu povezanost s talijanskim blaženikom ne očituje, naime, tek razvijena župna pobožnost prema njemu ili prvi športski teren u svijetu koje nosi njegovo ime, nego i svojevrsna obnova župnoga života koja se zbila po njegovu zagovoru. U to neobično »čudo« Carla Acutisa, ali i druga znamenja najmlađe sarajevske župe, i sami smo se uvjerili jednoga snježnoga nedjeljnoga jutra, kada nam je vrata dobrinjske crkvene »lađe« otvorio župnik fra Danijel Rajić.

Blagoslov rasta po doseljenima

»Ovdje je nekoć bila samo livada, rovovi i tranšeje«, opisuje o. Rajić početke župe, koja je u naselju izgrađenu za potrebe Zimske olimpijade službeno ustanovljena u poraću, 15. svibnja 1997. »Još za rata naši su fratri fra Mirko Majdandžić i fra Ljubo Lucić duhovno i humanitarno pomagali ovdašnjim katolicima, ali i pripadnicima drugih vjera. Zanimljivo, i župna se crkva nalazi na crti razgraničenja, tvoreći most između Federacije BiH i Republike Srpske. To nastojimo biti i u duhovnom smislu: most molitve za mir i pomirenje, za blagoslov čitave države«, primjećuje župnik i ističe da je poseban blagoslov župe njezin neprestani rast.

»Župa ne raste po broju krštenja, nego po broju doseljenih obitelji, koji se u proteklih pet godina povećao za 38. To je velik potencijal s obzirom na našu veličinu, pogotovo jer se uglavnom doseljavaju mlađe obitelji kojima odgovara ovaj dio istočnoga Sarajeva zbog ugodnijega stanovanja.« Među njima su doseljenici iz drugih dijelova Sarajeva i drugih gradova BiH, ali i povratnici iz Hrvatske, Italije, SAD-a…

U iščekivanju zvuka dobrinjskoga zvona

Ipak, do takve današnjice vodio je trnovit put, kojega se prisjetila dugogodišnja župljanka Karmela Beus. »Najteži križ u izgradnji ponio je bivši župnik fra Pero Karajica. Zemljište za crkvu bilo je određeno, ali dokumenti su zastarjeli te ih je sve morao obnoviti. Trčao je od ureda do ureda dok je župa živjela u prostoru nekadašnje ‘Jugoplastike’, a potom u atomskom skloništu. Ali sve smo mi to izdržali ‘bez išta’, u iščekivanju zvuka našega crkvenoga zvona. I dočekali smo ga!«

Crkvu izgrađenu po projektu arhitekta Ivana Štrausa posvetio je kardinal Vinko Puljić uoči blagdana župnoga zaštitnika, 3. listopada 2015., te joj je darovao oltar i ambon izrađene za prigodu Papina pohoda Bosni i Hercegovini, a o. Rajić odmah se po dolasku na župu posvetio daljnjemu uređenju crkve. »Podigli smo ispovjedaonicu, osvijetlili postaje križnoga puta, nabavili procesijski križ i kip sv. Klare, a potom je neočekivanom dobrotom župljana podignut i vanjski kip sv. Franje, izgrađen parking i šetnica te športski teren nazvan po bl. Carlu Acutisu.«

Od euharistijske izložbe do športskoga terena

Nesvakidašnja je blaženikova prisutnost na Dobrinji započela o 25. župnoj obljetnici, kada je župa udomila njegovu izložbu svjetskih euharistijskih čuda. »Nakon toga osjetio sam poticaj da molim za djecu i mlade i njihovu svetost te sam to podijelio sa župljanima. Najednom se na vjeronauku pojavilo mnogo djece, broj ministranata povećao se na 50, više mladića pridružilo se i župnomu bendu koji svira na nedjeljnoj misi, na zornice je prvi put u povijesti svako jutro dolazilo po deset mladih… Pa zašto onda ne zamoliti Carla da im priušti i športski teren? Počeli smo moliti prije malo više od godinu dana bez i jedne marke u fondu za izgradnju, a na blagdan bl. Carla, 12. listopada 2024., teren smo otvorili turnirom u kojem je sudjelovalo više od 60 djece i mladih u odbojci, malom nogometu i basketu. Pokrenuli smo i rolerski klub ‘Sv. Klara’ i za one koji se znaju rolati i za one koji ne znaju.« Sve se te aktivnosti odvijaju uz molitvu bl. Carlu Acutisu jer cilj je da djeca i mladi rastu u svetosti i kroz igru.

Župna duhovnost koja prelazi državne granice

No duhovno se kretanje ne osjeti samo među djecom i mladima. »U župi često svjedočimo obraćenjima, pa i krštenjima odraslih. Katkad je riječ o katolicima koji tek u kasnijim godinama ‘otkriju’ svoju vjeru, katkad o deklariranim ateistima ili agnosticima koje Crkvi privuku zbivanja u župi ili svjedočanstva samih župljana, katkad o pripadnicima drugih vjera ili osobama iz mješovitih brakova…« Župnik to pripisuje i četrnaestogodišnjoj molitvi karizmatske molitvene zajednice »Spiritus Sanctus«, za čijih četrdesetak članova od početka služi kao duhovnik. Iz zajednice je osim šest duhovnih zvanja proizišao i slavljenički tim »El Shaddai«, koji uz nedjeljnu misu animira i mjesečne duhovne obnove – na koje potegnu i vjernici iz Slavonije i Dalmacije, Crne Gore i Vojvodine – kao i susrete za mlade svake prve subote u mjesecu s ispovijeđu, misom na latinskom jeziku te predavanjima, filmskim večerima i športskim aktivnostima.

»Na području župe djeluje i humanitarna organizacija ‘Kruh svetoga Ante’ koja vodi pučku kuhinju za otprilike 120 socijalno ugroženih korisnika. Osim za naše redovite vjernike, pastoralno se skrbimo i za 50-ak štićenika Gerontološkoga centra u Nedžariću, kao i za zatvorenike u obližnjem državnom zatvoru.« Najbolji dokaz da župa nije tek zbir svih spomenutih aktivnosti, nego zajednica koju okuplja molitva, jesu dvije grupe u kojima već dvije godine zajedno mole naraštaji župljana – njih gotovo 10 posto! »Viteškinje Srca Isusova predmole krunicu pred Gospinim kipom posljednje, a vitezovi Bezgrješne prve nedjelje u mjesecu. Ljeti mole pred kipom sv. Franje.«

Posebnost od početka

Iako je kao katolikinja u manjini među svojim kolegama, studentica medicine na Univerzitetu u Sarajevu i članica benda »El Shaddai« Ana Kalem nije se susrela s diskriminacijom ili omalovažavanjem. »Kolege, koje su većinom islamske vjere, često iskreno zainteresiraju župne aktivnosti, hodočašća, bend…«

Upravo duhovni sadržaji na Dobrinju privlače i mlade iz drugih dijelova Sarajeva. »Budući da je u predgrađu, Dobrinja nije najveće gradsko okupljalište mladih vjernika, ali je od početka posebna po brojnim mladim obiteljima s djecom.« A iako je imala priliku nastaviti obrazovanje u inozemstvu, sugovornica se i sama odlučila za ostanak na Dobrinji. »Prepustila sam tu odluku Bogu i osjetila da me on stvarno želi ovdje.«

Umirovljena viša medicinska sestra Karmela Beus u dobrinjskoj se župi brine za obilje ukrasnoga bilja, ali i za liturgijsko ruho i za čistoću prostora. »Nisam više mlada, ali to još mogu i stignem, a i volim. A kad nekad nešto malo zaboli, to Gospodin pospremi.«

Nova mladost mlade župe

Među vitezove ubraja se i župljanin Dragan Drmać, poduzetnik kojemu je jedan od razloga za ostanak na Dobrinji sa suprugom Zoranom bila i župa svetoga Franje. »Fra Danijel je uspio svojom karizmom doprijeti do brojnih mladih ljudi, što danas nije nimalo lako. Ali kada negdje djeluje Duh Sveti, to se samo širi i širi.« Zorana Drmać, koja je sa suprugom dio molitvene zajednice »Spiritus Sanctus«, u »novoj mladosti« mlade dobrinjske župe vidi i važno uporište za mlade obitelji poput vlastite. »Svake nedjelje nakon mise naše se druženje nastavlja u župnom uredu, a tu često slavimo i rođendane. Bitno je imati ljude s kojima čovjek dijeli ideale i s kojima može razmijeniti više od vijesti iz zemlje i svijeta. Pogotovo je to bitno danas, kada se ljudi koji su otišli iz BiH radi budućnosti svoje djece vraćaju upravo zbog ideologija koje se njihovoj djeci nameću već od vrtićke dobi. Bosna sa svojim tradicionalnim vrijednostima još odolijeva takvim trendovima.«

Župa sv. Franje Asiškoga na Dobrinji u Sarajevu

Najmlađa sarajevska župa utemeljena je 1997. u naselju Dobrinja odvajanjem od dviju župa Vrhbosanske nadbiskupije – Stup i Novi Grad – a od početka njome upravljaju manja braća, koja su se i tijekom ratne okupacije probijala kroz barikade da bi slavila euharistiju s dobrinjskim pukom. Većinu svoje kratke povijesti župna je zajednica provela bez župne kuće i crkve, a devet godina nakon njezine posvete 2015. u novoj se crkvi okuplja 775 vjernika iz 388 obitelji. U 2023. uz pet krštenika, sedam prvopričesnika i 23 krizmanika u župi su zabilježena i dva vjenčanja te 14 sprovoda.

(kta/GK)