Feljton: Banjalučki trapisti (25)

Trapisti potekli od reda dominikanaca

O. Fulgencije Oraić, prior Marije Zvijezde, podnosi 31. ožujka (marta) 1946. godine molbu za dobijanje putnih isprava, kako bi mogao otputovati u Francusku na Generalni kapitul (skupštinu) reda, koja je trebalo da bude održana u svibnju (maju) 1946. godine. Iz Sarajeva je dobio putne isprave i krenuo na put. No, u Trstu su ga zadržale italijanske vlasti, jer nije imao tranzitnu vizu kroz Italiju.

Dva tjedna čekao je u Trstu da mu iz Rima stigne viza, a u međuvremenu kapitul se završio. On se po primitku vize uputio prema Rimu, u posjetu jednom subratu, koji je ranije bio redovnik Marije Zvijezde, a sada član Generalne uprave reda. Našao ga je bolesnog i po njegovoj želji otpratio ga u njemački samostan Maria Veen, u kojem su se okupili trapisti iz Marije Zvijezde s opatom Bonaventurom. Put je trajao gotovo dva mjeseca preko Francuske, Belgije i Nizozemske. "Tu sam doznao da je samostan Marija Zvijezda skoro potpuno konfiskovan i nekoji redovnici pozatvarani, pa sam odlučio, da se ne vratim odmah u domovinu, nego da sačekam normalnije prilike", napisat će kasnije. Njegov boravak u inozemstvu produžio se sve do 1963. godine.

Odlaskom o. Fulgencija, priora, samostan je ostao bez poglavara. O. Flavijan Grbac imenovan je 1946. godine od opata u ezgilu Bonaventure superiorom Marije Zvijezde.

O. Flavijan, novi poglavar samostana pokušava se snaći u ovako teškim vremenima. No, očito je da skromnom, starom redovniku nije lako nositi se s "vukovima" koji žele prožderati njegovo malo i uplašeno stado.

Tada na scenu stupa mladi trapist O. Anton Artner, njegov zamjenik, koji svim silama nastoji očuvati samostansku zajednicu koja se nalazi pred rasulom. On piše bezbrojne žalbe, predstavke, molbe... tadašnjim institucijama dokazujući kakva se nepravda čini samostanu. Od tada i u desetljećima koja dolaze, ovaj redovnik poznatiji kao o. Anto, bit će nosivi stup opstanka Marije Zvijezde.

Suđenje "u odsutnosti"

Okružni sud u Banjaluci presudom od 6. travnja (aprila) 1946. godine, br. KO 862/46, osuđuje "u odsutnosti" opata Bonaventuru, o. Bennu Stumpfa, ekonoma samostana, i br. Krescencija Jakobija, poslovođu tiskare, zbog "suradnje s okupatorima", jer su "svoj mlin i tiskaru stavili u službu neprijatelju". Opat Bonaventura i o. Benno osuđeni su na gubitak političkih i pojedinih građanskih prava u trajanju od tri godine, a br. Krescencije u trajanju od jedne godine. Unatoč žalbi, Vrhovni sud u Sarajevu potvrdio je ovu presudu 31. srpnja (jula) 1946. godine.

I ovo suđenje, odnosno presuda, bilo je očito samo priprava za ono što su nove vlasti namijenile Mariji Zvijezdi. Uništenje! Trapisti su neprijatelji, a neprijatelja treba na svaki način zatrti! Za neprijatelja ne vrijede nikakvi zakoni!

Kakva je atmosfera prema trapistima tada stvarana, piše o. Anto u dopisu Komandi banjalučkog v. okruga br. 42/1946, od 4. lipnja (juna) 1946. godine: "Na sam dan agrarne rasprave, 17. travnja (aprila) 1946. godine, ustali su neki od vojske i invalida, sasvim neupućeni u našu istoriju i pravili primjedbe. Od tada se šire glasovi da nas se mora čim prije likvidirati i da mi nemamo nikakvo pravo na vlasništvo."

U istom dopisu stoji i ovo: "U vezi s jučerašnjom, odn. prekjučerašnjom kućnom i crkvenom premetačinom načinjen je izvještaj na Pretsjedništvo Vlade i mi još jedanput protestujemo protiv takvog deplasiranog i nedostojnog podvaljivanja od strane pojedinaca, napunjenih intolerancijom prema nama monasima. I tražimo odmah intervenciju i zaštitu cij. Naslova, s tim da nas se pušta u nesmetanom posjedu naših ličnih i imovinskih prava, kao punopravne i lojalne građane naše narodne države. Da se podmire sva naša potraživanja, prema izvještaju na Min. Polj. i stočarstva i da se nama i okolnome katoličkom narodu omogući nesmetano obavljanje crkv. obreda i bogoštovlja."

Eksproprijacija i žalba

Eksproprijacionom odlukom Okružne agrarne komisije u Banjaluci od 17. travnja (aprila) 1946. godine Arik br. 99-2-1946, oduzet je od samostana trapista Marija Zvijezda "cjelokupni posjed sa svim živim i mrtvim inventarom i svim postrojenjima u korist države..."

Trapisti su na vrijeme uložili žalbu Ministarstvu poljoprivrede i stočarstva, Odjelu za agrarnu reformu i kolonizaciju u Sarajevu.

Ministarstvo je donijelo 19. lipnja (juna) 1946. godine rješenje Arik br. 12873/46 u kojem kaže: "Žalba se djelomično uvažava, napadnuta se odluka O. Agr. komisije u toliko preinačuje što se samostanu Marija Zvijezda u Delibašinom selu ostavlja kao vlasništvo crkva, potrebne prostorije za stanovanje, odgovarajuća bašta, dvorište uz crkvu i stanove, mašina za proizvodnju sode i sav inventar što uz to spada, a od drugog inventara samo onaj koji je usko vezan za održavanje crkve, stambenih prostorija i bašte. O. Agr. komisija će na licu mjesta utvrditi kojim će kat. čest. odgovarati ostavljeni dio posjeda."

Obrazloženje ovog rješenja vrvi takvim "genijalnostima", koje bi, da nisu žalosne, bile smiješne: "O. A. komisija ustanovila je da je samostan bio industrijsko preduzeće, pa ga je kod primjene agrarnog zakona kao takvog i tretirala."

U nastavku slijedi tumačenje razloga, iz kojih je "očito", da je žalba trapista neutemeljena: "Trapisti su jedan vjerski red Rimokatoličke crkve, čiji članovi, kao i svakog drugog reda, preko dužnosti općih crkvenih zapovijedi žive u trajnoj zajednici, te koji se zavjetom čistoće, siromaštva i poslušnosti obavezuju, da će slijediti evanđeoske zavjete."

Redovi kod trapista

Kako kod postanka redova tako i kod njihovog istorijskog razvoja, postojali su, a i danas postoje dvije vrste redova. U prvu vrstu spadaju redovi čiji članovi žive posve jednostavno i strogo, skoro pustinjački, a u drugu koji traže poboljšanje života, bolji život. Historija redova Kat. crkve sa stanovišta održavanja vanjskog, svjetovnog života, neobično je bogata kako sa mjerama, koje su došle od samih redovnika za izmjenu toga života, tako još više od strane same Svete stolice, a naročito posredovanjem drž. vlasti.

Po pravilima redova siromaštvo, kao zavjet redovnika, ne odnosi se samo na članove reda nego i na same redove. Ono se dijeli na visoko, više i najviše siromaštvo. Samostani koji pripadaju redu visokog siromaštva mogu imati samo toliko nekretnina koliko je potrebno za njihovo uzdržavanje; samostani, čiji članovi pripadaju redu višeg siromaštva ne mogu uopšte imati zemlj. posjeda nego samo pokretni imetak, a samostani koji pripadaju redu najvišeg siromaštva, ne mogu imati nikakvog vlasništva.

Za nas je važno u koju vrstu samostana spada samostan trapista Marija Zvijezda. Trapisti su potekli od reda DOMINIKANACA. Njihovi samostani spadaju u red onih samostana koji uopšte ne mogu imati nepokretnih dobara. Kad su dominikanci baš zbog nagomilavanja bogatstva počeli odstupati od svojih pravila, izdvojila se od njih jedna grupa članova, koja je htjela da živi uz najstrože održavanje pravila sv. Benedikta, t. zv. cistercienzi, a kad su ovi vremenom nagomilali toliko bogatstvo i pored najstrožih zakona samih papa za uspostavu stare strogoće i jednostavnosti života, izdvojila se od njih jedna grupa poznata pod imenom trapista.

Prema tome, cilj i zadatak svih redova, a posebno trapiskog reda, jeste puno odricanje spojeno sa vršenjem djela kršć. ljubavi bližnjega...

Ove činjenice najbolje pokazuju koliko se samostan držao položenog zavjeta siromaštva i koliko je njihov rad izišao izvan granica njihove osnovne dužnosti i njihovog osnovnog cilja: Zavjet siromaštva pretvorio se je u zavjet obogaćivanja, zavjet nagomilavanja kapitala i to najprije u vidu nagomilavanja zemlj. posjeda, a kasnije u vidu podizanja industrije.

Takvim radom samostan trapista postao je jedno najveće industrijsko preduzeće i to ne samo u Bosanskoj Krajini nego skoro u cijeloj Bosni. On je svojim radom prešao iz oblasti "produbljivanja kršćanskog življenja u postu i molitvi" u oblast industrijsku. On je, dakle, svojim radom u vanjskom svijetu prekoračio, ne samo granice koje mu njegova pravila dozvoljavaju, a protiv čega se načelno bori i sama Sveta stolica, nego se upustio u takove poslove i nagomilao takav imetak, koji po svom postanku i svom karakteru potpuno baca u zasjenak primarnu zadaću da će "zavjetom siromaštva slijediti evanđeoske savjete (kan. 487). Drugim riječima, samostan je prešao u oblast sticanja dobara, kako to radi ostali poslovni kapitalistički svijet.

Vrlo su značajni iskazi svjedoka preslušani na agrarnoj raspravi. Iz tih iskaza dobrim dijelom proizlazi da je samostan do svog bogatstva došao iskorišćavanjem najnižih društvenih radnih slojeva, zapravo sirotinje, drugim riječima, prisvajanjem viška vrijednosti tuđe radne snage. Time je samostan potpuno odstupio od života i rada za "carstvo nebesko" i bacio se na polje rada za "carstvo zemaljsko".

Zato, ako su trapisti, kao što žalba navodi, vjerska ustanova t.j. družba sastavljena od svećenika i braće s priorom na čelu i svojom crkvom udruženi u cilju molitve i vježbanja u kršćanskim krijepostima radi duševnog spasenja, onda se mora postaviti pitanje, kako je nagomilavanje ogromnog bogatstva spojivo sa "vježbanjem u kršćanskim krijepostima radi duševnog spasenja".

Prema svemu tome, samostan je izgubio karakter zajednice ljudi, koji su položili zavjet siromaštva i pretvorio se u krupno kapitalističko preduzeće obavito samo u plašt bogobojažljivosti i siromaštva..."

Kakvo nevjerojatno "poznavanje" crkvenog prava i pravila redovničkog života u Katoličkoj crkvi! Takvih "branitelja Crkve" sigurno ni Vatikan nikada nije imao!

Teško da je moguće naći toliku gomilu gluposti sabranu na jednom mjestu!

(Nastaviće se)

Nezavisne novine