Feljton: Banjalučki trapisti (19)

Projektovanje nove opatijske crkve

Ulaskom u novi samostan 7. lipnja (juna) 1924. godine, trapisti su ušli u svoj četvrti samostan. Da se podsjetimo! Prvi samostan je bio "kolijevka", u koju su trapisti došli u lipnju (junu) 1869. godine. Drugi je "privremeni samostan", u koji su ušli na Malu Gospu 1869. godine. Treći je "stari samostan", u koji su uselili na Badnjak 1870. godine i u kojem su ostali do 1924. godine, a koji nakon toga postaje Sirotištem sv. Bernarda. Crkva u sirotištu postaje tako "zavodska crkva".

Uz novi samostan nije bilo crkve. Opat Bonaventura II planirao je gradnju nove crkve pokraj tadašnjeg sirotišta, a današnjeg samostana još 1922. godine. Zajedno s br. Eberhardom, samostanskim arhitektom, i svojim bratićem Brunom Diamantom, umjetnikom, stvarao je projekt buduće crkve.

Po nacrtima br. Eberharda trapisti su najprije sami izgradili kriptu crkve 1924. godine. Kriptu su zvali "donja crkva". Nacrte br. Eberharda za, "gornju crkvu" poslali su na dotjerivanje i korekcije arhitekti Seidleru iz Münchena.

O br. Eberhardu piše 1923. godine I. Vlašićak: "On je bio nekoć inžinir, pa kad je stupio u trapiste, zamolio je da ne bude svećenikom. Po njegovu nacrtu građene su mnoge zgrade oko manastira, most preko Vrbasa, mnoge crkve i mnogi župnički stanovi u Bosni". Zadivljen nacrtima nove crkve, napisa također: "Sad će opat graditi novu crkvu... Bit će divna."

U "Putokazu" iz veljače 1928. godine stoji: "Planovi za novu crkvu kao i razdioba njena izrađeni su u Mariji Zvijezdi, a onda poslati gradskom arhitekti g. Seidleru u München. Čim su dovršeni nacrti natrag došli, samostan zatraži od građevne oblasti dozvolu za građenje."

Trapisti su 15. srpnja (jula) 1925. godine objavili natječaj za gradnju crkve. Na natječaj se javilo više građevinskih poduzeća, a gradnja je povjerena građevinskom poduzeću "Franjo Till i dr." iz Slavonskog Broda.

U "Predračunu za gradnju crkve trapista 'Marija Zvijezda' u Banjoj Luci", koji je poslan potencijalnim graditeljima, stoji da se kao materijal za temelje i konstrukciju crkve koristi "portlandcement" i željezo, a sve to "prema propisima austrijskog ministarstva za javne radove od 16. juna 1911. godine, sa dodatkom od 15. septembra 1918. godine". Trapisti su opet bili prvi! Cement i željezo se do tada nisu koristili u gradnji crkava na ovom području.

Početak gradnje: Opat Bonaventura II svečano je blagoslovio na blagdan Svetog Bernarda, 20. kolovoza (avgusta) 1925. godine, kamen temeljac i gradilište nove opatijske crkve.

Nakon toga započela je gradnja. "Još iste godine kolosalna građevina bila je pod krovom. Preko zime rad je malo zaostao, a u proljeće 1926. godine počelo se sa izradom svoda u cijeloj crkvi, te se kasnije prešlo na izglađivanje zidova i izvana i iznutra. Taj posao je bio svršen do konca lipnja (juna) 1926. godine". ("Putokaz", veljača 1928.)

Kroničar sirotišta bilježi i ovo: "Dosada u nijednoj kronici nije spomenuto, da se kod manastira gradi crkva, koja je započeta još prošle jeseni i za dva je mjeseca bila pod krovom. Biti će vrlo lijepa. Visoka, dugačka i široka i ima tri lađe. Štil joj je cistercitski, pa prema tome i toranj je malen. Ispod crkve je kripta, gdje će biti smješteno puno oltara. Na proljeće se je rad na crkvi nastavio i već dobro napreduje."

Blagoslov zvona

Zabilježeno je također u kronici 1926. godine: "Dana 15. kolovoza (avgusta) obavio je prečasni gosp. otac opat posvetu novih zvona za novu crkvu. Toj svečanosti prisustvovali su svi vlč. oci i č. braća, mi svi iz sirotišta, te sva sila pobožnog naroda iz okolice i iz Banje Luke." Zvona su postavljena na malom zvoniku crkve. No, po nekim izvorima, prvotna zamisao br. Eberharda i opata Bonaventure II. bila je da se lijevo i desno od ulaza u crkvu podignu dva zvonika, ali su odustali od ove ideje iz financijskih razloga. Umjesto njih je dograđen prostor koji čini predvorje crkve. Time je razbijena monotonija čelne fasade.

Kroničar sirotišta piše u travnju (aprilu) 1927. godine: "Na kraju ove kronike dodajemo nekoliko riječi o novoj samostanskoj crkvi, kao odgovor onim pitomcima, koji na pitaju: Kolika je, kakva je i je li već gotova?"

"O tačnoj veličine crkve kroničar ne može pisati, jer je nije mjerio, ali će svakome biti dosta, ako se izrazi ovim stihovima:

"Široka je, duga i visoka,

Da joj ravne u svoj Bosni nema!"

"Štil je crkve stari, cisterčanski. Razdijeljena je debelim stupovima na tri lađe. Naprijed je glavni oltar Bl. Dj. Marije i dva sporedna. Ozada, nad ulazom, poveće je pjevalište (kor), koje je određeno za samostanske goste, kad pribivaju sv. Misi. S lijeve i desne strane pred glavnim oltarom dva su manja kora: na jednom će biti smještene velike orgulje, a drugi je predviđen za bolesnu braću. Stupovi su uređeni reliefnim glavicama (kapitelima), a na ovima su izrađene različite zgode iz života svetaca i odabranika Božjih iz cisterčanskog reda. Po nekim su glavama stupova urezana obličja otaca i braće iz samostana Marija Zvijezda. Po velikim plohama zidova izrađene su u reliefu razne zgode iz Svetog pisma Staroga i Novoga zavjeta. Tu ti je: Posljednja večera, Deset zapovijedi Božjih, Žrtva Abrahamova, Navješćenje Marijino i dr. Sve reliefne radnje izveo je svojom vještom rukom g. Diamant."

"Crkva još nije gotova, ali će po svoj prilici biti za četiri-pet mjeseci... Najtačniji će opis za pitomce svakako biti onaj, ako im se pruži zgoda, da to sve vide i promotre svojim rođenim očima."

Blagoslov crkve

Gradnja je dobro napredovala i opat Bonaventura II blagoslovio je novosagrađenu crkvu 8. prosinca (decembra) 1927. godine. Crkva je posvećena Blaženoj Djevici Mariji na nebo uznesenoj - Velikoj Gospi. Slavlju je bio nazočan i trapistički opat iz Rajhenburga u Sloveniji.

No, kronika sirotišta iz 1927. godine bilježi da je u crkvi bilo svečano liturgijsko slavlje i prije blagoslova: "Dana 26. svibnja (maja) veliko veselje u cijeloj Mariji Zvijezdi, jer je toga dana preč. gosp. otac Bonaventura, opat, slavio 25-godišnji jubilej, kako je stupio u strogi red cisterčana. Svečar je u procesiji prošao kroz špalir svoje drage dječice i ostalih prijatelja samostana, u novu crkvu, gdje je održao svečanu sv. Misu. Bila je došla i sva sila naroda iz okolnih sela, da prisustvuje tome slavlju, ali se nije nikoga unutra puštalo. Neki su htjeli da silom vrata otvore, ali ih je u tome sprečavao samo čin sv. Mise dragog - i još od svjetskog rata poznatog - darežljivog jubilarca."

Iako brojem smanjena tijekom i nakon Prvog svjetskog rata, trapistička zajednica u Mariji Zvijezdi uspješno se oporavljala. Opat imediat je u ime reda svake godine obavljao kanonsku vizitaciju samostana. Prigodom vizitacije razgovarao bi s opatom, članovima samostana, obišao samostanski posjed i na odlasku ostavljao je braći svoju pobudnu poruku, koja je bila dio tzv. Visitationskarte. U uvodu je uvijek stajalo zatečeno brojno stanje u samostanu, a nakon toga bi slijedila vizitatorova poruka. Poglavar samostana bio je dužan četiri puta godišnje cijeloj zajednici pročitati ovu poruku. Iz tih "Visitationskarte" saznajemo i brojno stanje u samostanu. Godine 1924. Marija Zvijezda ima 146 članova; 1925 - 140; 1926 - 137; 1928 - 149; 1929 - 155; 1930 - 150; 1931 - 151; 1933 - 165.

U ovoj crkvi, sagrađenoj uz novi samostan, redovnici su dobili prikladan molitveni i bogoslužni prostor, koji im je bio prijeko potreban. Jer, životni moto trapista glasi: "Moli i radi!" Na prvom mjestu - moli! To je bio razlog da je crkva projektirana i građena isključivo za potrebe samostanske zajednice.

Stoga je između stupova, koji su držali centralni kor u novoj crkvi, bila postavljena željezna ograda. Od ograde pa dalje vrijedila je stroga redovnička klauzura. Gosti su odavde ili s kora mogli pratiti liturgijska slavlja u crkvi. Ograda je uklonjena krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, a centralni dio te ograde je danas ulazna kapija u samostansko dvorište.

Građevinski radovi na novoj crkvi bili su u potpunosti gotovi 1928. godine. Uređenje crkve u umjetničkom smislu trajalo je cijelu deceniju, a izvodio ga je g. Bruno Diamant, kipar, sa svojim suradnicima. Samostanski kroničar piše kasnije: "Cijena toga umjetničkog posla bila je šest puta veća od same izgradnje."

"Stara crkva" u sirotištu (na mjestu današnje "Banjalučke pivare") ostala je otvorena za okolni vjernički puk.

Godine 1929. dograđeno je novo krilo samostana za goste.

(Nastaviće se)

Nezavisne novine