Feljton: Banjalučki trapisti (16)

Ortopedski zavod u zgradi sirotišta

Godine 1920. Ministarstvo za socijalnu politiku Kraljevine SHS obećalo je vratiti trapistima zgradu novog sirotišta. To obećanje dalo je nadu novom opatu Bonaventuri Drugom da će moći konačno odvojiti samostan od sirotišta. Djecu će smjestiti u nove, prikladnije prostorije, koje će biti i fizički odijeljene od samostana.

Kroničar sirotišta piše: "Ove godine nijesu primani pitomci u prvo godište, jer se je čekalo na ispražnjenje novih prostorija i tek onda da se prime. No, nada se izjalovila! Iako ove godine nisu primani novi pitomci, u zavodu je smješteno 137 pitomaca…"

Iz prepiske na relaciji ministarstvo - samostan vidljivo je da trapisti nisu odustajali od prava na svoju zgradu, ali i upornost državnih vlasti da zgradu na svaki način zadrže u svome posjedu.

Ministarstvo želi kupiti ili iznajmiti zgradu sirotišta

Tako, na primjer, Ministarstvo za socijalnu politiku Kraljevine SHS, Direkcija za invalide u Beogradu piše dopis br. 18.186 od 18. srpnja (jula) 1921. godine Povjereništvu za socijalnu skrb u Sarajevu sljedećeg sadržaja:

"Ortopedski zavod u Banja Luci smešten je u privatnoj zgradi Časnijeh Otaca Trapista 'Marija Zvijezda u Banja Luci'.

Ta zgrada je ustupljena bila za ovaj Zavod još za vreme bivše Austro-Ugarske i nasleđeno stanje ostalo je isto i danas: Nikakva kirija nije Trapistima plaćena, a zgrada je upotrebom morala biti oštećena.

Trapisti u poslednje vreme insistiraju da se Zavod iz njihove zgrade iseli i da se zgrada može ustupiti na slobodno rukovanje i da se opravka učinjenih oštećenja zgrade odmah izvrši, navodeći kao naročiti razlog da im je zgrada potrebna za smještaj Zavoda za ratnu siročad.

Prema sadašnjim prilikama pogodnija zgrada za smeštaj Ortopedskog Zavoda ne može se naći, osobito što bi se u istu zgradu mogla smestiti i invalidska škola, koja se sada nalazi odvojena u samoj varoši u Banja Luci, a koju treba iz osnova preurediti. Spajanjem invalidske škole i Ortopedskog Zavoda postiglo bi se smanjenje troškova i škola bi dala povoljnije rezultate, koji se od nje očekuju.

Dalje, Zavod u Banja Luci poslužio bi sada vrlo korisno ne samo za Bosnu već i za druge krajeve Kraljevine, a naročito za severnu Dalmaciju i južnu Hrvatsku.

S ovih razloga preporučuje se povereništvu, da odmah uputi u Banja Luku svog izaslanika te da ovlasti Upravnika Ortopedskog Zavoda g. dr. Jeremića za pregovore sa Trapistima, te da oni ustupe pomenutu zgradu Povereništvu za još izvestan broj godina i za tačno određenu zakupnu cenu.

Tom prilikom mogao bi se regulisati i način opravke zgrade: da se trapistima da izvesna naknada pa da oni sami opravke izvrše ili da opravka bude izvršena od strane Povereništva.

Rezultat pregovora sa svojim mišljenjem neka Povereništvo što pre dostavi Ministarstvu na ocenu i odobrenje.

Prilikom pregovora treba imati na umu da je Zavodu potrebna i izvesna količina zemljišta za obrađivanje, te i o tome treba povesti pregovore i udešavati zakupnu cenu.

Tokom pregovora neka se ventilira i pitanje eventualne prodaje sadanje zgrade, koja bi večito imala da služi svojoj sadanjoj svrsi, a docnije naročito i kao dom za doživotno nesposobne invalide. Prodajna cena mogla bi se isplatiti na jedan mah ili kroz 5-10-15-godina u vidu dosta visoke zakupnine, a Trapisti bi na taj način došli do mogućnosti da već tokom ove godine podignu novu zgradu za sirotište.

Povereništvu se stavlja do znanja da je Direktor sirotišta 'Marija Zvijezda' depešom uložio energičan protest protiv takvog rešenja, te da traži da se prostorije odmah isprazne, no prema izveštaju Dr. Jeremića nije isključeno da bi Trapisti ipak pristali na današnji predlog".

Trapisti traže svoju zgradu

Trapisti u svom dopisu naslovljenom na dr. T. Jeremića, upravnika Ortopedskog Zavoda od 1. kolovoza (avgusta) 1921. pišu:

"Obzirom na to da su prostorije, u kojima je smješteno sirotište, posve nezdrave, a što je i zdravstvena komisija dne 22. travnja (aprila) 1920. ustanovila, bili smo prisiljeni zidati novu zgradu za sirotište još prije rata. Zgradu smo upravo prije rata završili, ali radi ratnih prilika i posljedica rata nije se zgrada mogla privesti svojoj svrsi sve do sada. Radi toga su u staroj zgradi sirotišta stradavala ne samo siročad, nego i učitelji. To stanje se tako pogoršalo da su učitelji radi nezdravih prostorija postajali za službu nesposobni, pa smo prisiljeni danas uzimati učitelje izvana, a djecu više ne smijemo niti primati.

Prema tome je potpisnoj upravi nemoguće u starim prostorijama i nadalje držati djecu, jer su prostorije podesne za jedan podrum, a ne za boravak djece u školi.

Već iz ovoga razloga mora uprava tražiti da se Ortopedski zavod iz zgrade što prije iseli, pa se ne može niti upuštati u pregovore da zgradu iznajmi Povjereništvu za socijalnu skrb na izvjestan broj godina uz određenu zakupnu cijenu, a pogotovo ne, da zgradu proda i tako da je se odreče za vječna vremena".

U istom dopisu trapisti se oslanjaju u ovoj stvari i na autoritet biskupa banjlučkog fra Joze Garića: "U oba slučaja bi potpisana uprava morala posve napustiti sirotište, a ovo opet ne bi smjela učiniti bez prethodnog sporazuma i odobrenja presvj. gosp. biskupa, jer je sirotište dijecezansko, pa i ako smo mi vlasnici zgrade i njom upravljamo i raspolažemo, kod ovakvog koraka ima prvu riječ presvj. gosp. biskup".

Trapisti nastavljaju dalje: "Međutim, ova zgrada ne može biti tako idealna za Ortopedski zavod, jer je pravljena za posve drugu svrhu, naime za školu i sirotište. Stoga, ako je Ministarstvo za socijalnu politiku mišljenja da bi ova uprava mogla u vidu dosta velike zakupnine ili kupoprodajne cijene doći do mogućnosti da već tokom ove godine podigne novu zgradu za sirotište, bilo bi svakako bolje i svrsishodnije da samo Ministarstvo podigne zgradu koja će svakako bolje odgovarati svrhama Ortopedskog Zavoda nego ova naša zgrada. Konačno smo slobodni primijetiti da bi ovakvo rješenje ovoga pitanja - zakup na cijeli niz godina, ili prodaja - bilo na štetu ne samo ove dijeceze, nego i na štetu države, kojoj i tom slučaju pada na teret do 200 siročadi više, za koju se Ministarstvo za socijalnu poltiku mora brinuti, dok u protivnom mi sami nosimo svu brigu i sve materijalne žrtve za njih.

Dakle nije ni u državnom interesu da se uopće ovakvi pregovori vode, nego je i u državnom interesu da Ortopedski zavod što prije iseli i da nam se zgrada preda na slobodno raspolaganje.

Uprava samostana ne traži za uporabu zgrade ništa, ne traži ništa ni za električnu rasvjetu zgrade, kao ni za struju, samo traži da joj se zgrada preda po mogućnosti odmah i u onom stanju u kom je bila svojedobno predana, na što se Zemaljska vlada u Sarajevu i obvezala.

Nakon toliko patriotskih žrtava drži potpisana uprava da ima pravo zahtjevati da joj se konačno udovolji želji i zgrada preda pravom cilju…"

Trapisti sele u novi samostan

Samostan je 22. listopada (oktobra) 1922. godine opunomoćio beogradskog odvjetnika dr. Ljubomira Popovića da se zauzme oko povrata ove zgrade. Godine 1922. doneseno je rješenje, ali izvršenje je neprestano odlagano. Problem se zakomplicirao i time što su invalidi uzbunili javnost i tada su uslijedili žestoki napadi na trapiste u tadašnjim novinama: "Pravda", "Politika", "Novosti"… Bilo je upitno da li će do izvršenja rješenja koje je donijelo Ministarstvo socijalne politike uopće doći.

Godine 1923. Ortopedski zavod napustio je prostorije sirotišta. Zgrada je bila slobodna.

Opat Bonaventura Drugi je odlučio nakon toga da se njegova redovnička zajednica preseli u zgradu sirotišta, a "stari samostan" sa svim prostorijama prepustio je sirotištu. Tako je sirotište dobilo dovoljno novog i kvalitetnog prostora za svoje djelovanje i dalje širenje. Sirotište je tada dobilo novo ime: Sirotište sv. Bernarda u Mariji Zvijezdi kod Banje Luke. O. Bernardin, tadašnji direktor sirotišta, preuredio je stari samostan potrebama sirotišta. Pokrenuo je i vlastito gospodarstvo sirotišta i u tu svrhu nabavio sanske koze, merino ovce i dr. Očito je da se već tada razmišljalo o onome što danas zovemo - samoodrživost!

Trapisti su se u svoj novi samostan preselili 7. lipnja (juna) 1924. godine.
 

 

(Nastaviće se)

Nezavisne novine