Sarajevo: Propovijed nadbiskupa Vukšića na Katehetskom danu

Katehetski dan za vjeroučitelje koji djeluju na području Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije održan je u subotu 30. kolovoza u Katoličkom školskom centra „Sv. Josip“ u Sarajevu.

Propovijed nadbiskupa mons. Tome Vukšića izrečenu na misi u prigodi Katehetskog dana prenosimo u cijelosti.

DOBAR VJEROUČITELJ MOŽE BITI SAMO ONAJ TKO JE DOBAR ČOVJEK

29. Katehetski dan Vrhbosanske nadbiskupije

Sarajevo, 30. kolovoza 2025.

Prije skoro tri desetljeća prvi put su se na svoj katehetski dan okupili vjeroučitelji koji djeluju na području Vrhbosanske nadbiskupije. U tom nizu, ovim Euharistijskim slavljem zahvaljujemo dragom Bogu što je preko vas i vašega djelovanja Crkvi i cijelom narodu Božjemu poslao velik blagoslov. A u ime cijele nadbiskupijske zajednice zahvaljujem vam za sve što ste do sada učinili i u Božji blagoslov preporučam našu buduću suradnju u naviještanju Evanđelja i širenju kraljevstva Božjega.

I.

Osim sa zahvalnošću, također s velikom pozornošću pratimo vaš rad kao učitelja katoličke vjere u školama. Pri tomu, naravno, mislimo jednako na brojne učenike kojima ste prenositelji znanja, učitelji po čijem djelovanju vaši učenici dobivaju i prihvaćaju znanje o Božjoj objavi na kojoj se naša vjera zasniva i iz koje izvire, o istinama katoličke vjere, njezinim moralnim vrednotama i pravilima, o prošlosti crkvenoga života i posebice o svijetlim primjerima svetaca i blaženika čiji životni primjeri nadahnjuju i usmjeravaju cijelu Crkvu i sve njezine pojedine članove u nasljedovanju Isusa Krista.

Kulturni i društveni kontekst u kojemu živimo i u kojemu vi djelujete vrlo obilježava način vašega djelovanja. Školski sustav i njegova pravila svemu tomu daje također svoju oznaku. Uvijek je to zahtjevno i odgovorno, a ponekad je i vrlo složeno i naporno. Nerijetko je povezano s ne malim poteškoćama da se stigne do svih škola i učenika. Stoga smo zahvalni za suradnju i otvorenost mnogih odgovornih osoba koje vode škole i organiziraju nastavne programe, a znamo da je sve ovo ponekad povezano i s nedovoljnim razumijevanjem okoline, sustava, školskoga vodstva i zbornice. Stoga je svima potrebno strpljenje i volja da se dobra suradnja nastavi, učvršćuje i nadograđuje te da se u tom pravcu usmjerava i ono što treba biti bolje, jer je prisutnost vjeronauka u školi i ono što vi činite dragocjeno djelo za vjeroučenike, za odgojni sustav, za školu, za druge nastavke, za cijelo društvo i za crkvenu zajednicu.

II.

Školski konfesionalni vjeronauk može se već sada smatrati i stečenim pravom Crkve, obitelji i učenika također zato što ste vi svojim djelovanjem osigurali njegov kontinuitet koji traje evo već tri desetljeća. Bez vas, unatoč zakonskim rješenjima i dobroj volji zakonodavaca, školskoga sustava i crkvenih struktura, to jednostavno ne bi bilo moguće provesti. To, međutim, treba promatrati također u širem smislu i vašu ulogu prepoznati kao doprinos vraćanju legitimiteta prisutnosti religije u javnom prostoru i u javnim raspravama. Važan je to doprinos za izgradnju demokratskoga društva nakon propasti totalitarnog komunističkog režima, koji je po svojoj ideologiji, koju je slijedio, religiju doživljavao kao opijum za narod i tako se prema njoj odnosio.

Katolički vjeronauk u školama predstavlja vjersku dimenziju u tom sustavu. To je katolička dimenzija koja mora biti prepoznatljiva, ali pritom uvijek treba polaziti od konkretne situacije. Stoga se katolički vjeronauk nikada ne poučava i ne usvaja apstraktno, teorijski ili ne-povijesno, već životno kao nauk vjere koja je oblikovala čovjeka i društvo, povijest i tradiciju, kulturu i umjetnost, čovjeka i njegov odgoj, i koja želi i mora bit živa i aktivna također ubuduće u svim krajevima i narodima.

Katolički vjeronauk se predaje također u obliku kulturnoga dijaloga s učenicima i kolegama. Neki to shvaćaju u interdisciplinarnom smislu, drugi u odnosu na pluralnost religija i kultura, koja je danas prisutna u gotovo svakoj školi, a Katolička Crkva dijalog vidi i kao sredstvo evangelizacije i svjedočenja. K tomu, vi ste poslani biti vjerodostojna i dijaloška poveznica suradnje između crkvene zajednice i školske ustanove u služenju konkretnim ljudskim osobama. Također, pozvani ste dati poseban doprinos izgradnji konkretne crkvene zajednice u kojoj živite. To će vjeroučitelj činiti prema svojim sposobnostima i iskustvima i može ih dobro iskoristiti u različitim područjima života Crkve, u župnim i biskupijskim tijelima, u različitim područjima formacije, karitativnoga djelovanja, liturgijskih slavlja i volontiranja.

III.

Osim što poučavate svojom profesionalnom i intelektualnom spremom, i što doprinosite životu konkretne crkvene zajednice, vi također svjedočite moralnom i crkvenom dosljednošću.

Želimo vam biti podrška da se u školama održi vaša odgojna volja i elan, da se razmjenjuju informacije i iskustva i da se poveća školska i stručna kvaliteta. Tome služe i ovi katehetski dani koji se održavaju svake godine. No, osim stručnih kvaliteta i radne osposobljenosti, osobna prikladnost, koja se traži za službu što je vjeroučitelj obnaša, mora biti vidljiva i smatrati se znakom snažne veze s crkvenom zajednicom. Crkva u vjeri odgaja sve svoje članove. To znači da se u njoj odgajaju i vjeroučitelj i učenik. Naime, vaša prikladnost i dosljednost života su referentne točke za vaše učenike u razredu i za vaše kolege u zbornici. Vi ste za sve njih evangelizatori na svoj način. Često ste potrebni svojim kolegama, koji poučavaju druge nastavne jedinice, a posebice vas trebaju učenici jer su njima, dok odrastaju i odgajaju se, potrebni konkretni primjeri, koji su prepoznatljivi po dosljednosti, dubokim uvjerenjima i snažnim unutarnjim motivacijama. U tom smislu, kao učitelji vjere, a još više kao njezini svjedoci, vi ste u stalnom odnosu. Činite to u ime Crkve i s njezinim službenim poslanjem.

Dobar vjeroučitelj može biti samo onaj tko je dobar čovjek. A dobar katolički vjeroučitelj može biti samo onaj koji je, uz to što je dobar čovjek, također učitelj cijeloga nauka Crkve i njegov dosljedan svjedok svojim životom. Zato je važno ne samo poučavati vjeronauk, već i živjeti ga kao svoje katoličko vjersko iskustvo. Stoga je zvanje katoličkoga vjeroučitelja također njegov život. Pri tomu, on mora voditi brigu o onima koji su mu povjereni. On im daje osjećaj da mu je stalo do njih, da su mu važni, da želi uspjeh njihovih dobrih planova i snova, da je u službi ispunjenja njihovih plemenitih nada.

IV.

Svaka služba i svako zvanje, pa i vaše, donosi također trenutke u kojim se ne vidi uspjeh odmah. No, ni tada rad vjeroučitelja nije beskoristan ili uzaludan jer sjeme Riječi Božje, koje sijete, i trud koji činite je ulaganje s odgođenom naplatom. A u međuvremenu, naše je vjerovati da providnost Božja, vodi ljudske živote, zna za naše djelovanje i truditi se oblikovati osobe bogate duhom, obdarene moralnom snagom, otvorene vrijednostima mira, sloge, prijateljstva, pravde, solidarnosti i sposobne dobro iskoristiti svoju slobodu. To je način bratoljublja koje je pozvan svjedočiti katolički vjeroučitelj.

Krist Gospodin, vjeroučitelj svih vjeroučitelja, poučio nas je o ljubavi prema svima. Tako nas uči i naša katolička vjera. I sretna je okolnost što je istina, da smo od Boga samoga naučili ljubiti jedni druge. To je također osnovna poruka apostola Pavla u današnjem prvom biblijskom čitanju (1 Sol 4,9-11). Pa ponovimo je još jednom kao njegovu poruku vama vjeroučiteljima: „O bratoljublju vam nije potrebno pisati. Ta i sami ste od Boga naučili ljubiti jedni druge, a to doista i činite prema svoj braći (…). Samo vas, braćo, potičemo da u tom još više uznapredujete i trsite se mirno živjeti, svoje činiti i raditi svojim rukama, kako smo vam zapovjedili.“