Propovijed nuncija Chullikatta na svetkovinu Marije Bogorodice u sarajevskoj katedrali

Na Novu godinu, 1. siječnja 2026., kada Crkva slavi svetkovinu Marije Bogorodice i obilježava Svjetski dan mira, euharistijsko slavlje u katedrali Srca Isusova u Sarajevu predvodio je apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Francis Assisi Chullikatt u zajedništvu s nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomom Vukšićem te novoimenovanim vojnim ordinarijem u BiH, fra Mirom Relotom.

Propovijed nuncija Chullikatta prenosimo u cijelosti:

Preuzvišeni nadbiskupe Tomo,

Draga braćo i sestre,

na početku nove godine liturgija nas ponovno vodi u Betlehem. Ne u palaču, ne na prijestolje, ne na mjesto moći, nego do jaslica. Evanđelje nam pripovijeda da su pastiri „bez oklijevanja pošli i našli Mariju i Josipa i dijete položeno u jasle“ (Lk 2,16). Pred nama je prizor skromnosti, tišine i prividne krhkosti, ipak prožet je snagom koja prelazi stoljeća i nastavlja propitivati povijest.

Danas zajedno slavimo dvije duboko isprepletene stvarnosti: Marijino bogomajčinstvo i Svjetski dan mira. To nije tek liturgijsko povezivanje dviju stvarnosti. To je teološka istina: kršćanski mir rađa se iz utrobe, iz odnosa, iz Boga koji ne provaljuje silom, nego ulazi u povijest predajući se. Zato apostol može jasno ustvrditi: Krist je mir naš (usp. Ef 2,14).

1. Evanđelje nam predstavlja Mariju kao ženu slušanja i čuvanja: „Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu“ (Lk 2,19). U tom unutarnjem prostoru nastaje istinski mir. On se, naime, ne može nametnuti niti se može samo proglasiti: prije nego što bude naviješten, mora biti prihvaćen; prije nego što bude ponuđen svijetu, mora biti življen, jer nitko ne može dati ono što nema. Pravi mir poprima oblik u tišini koja sluša, u srcu koje se daje obratiti, u strpljivosti koja sukobe pretvara u putove pomirenja. Samo tako mir postaje vjerodostojna riječ, konkretna gesta, zajednička odgovornost.

Marija ne vlada događajima, ne kontrolira ih, ne ubrzava ih. Ona ih prihvaća. Prolazi kroz njih s povjerenjem. I upravo tako postaje Majka mira, jer mir ne nastaje iz sile koja nameće, nego iz prostora koji se otvara Bogu.

U svojoj Poruci za ovaj Dan papa Lav XIV. podsjeća nas da mir uskrsloga Krista nije nametnuti niti naoružani mir, nego prisutnost koja prije svega traži da nastani ljudsko srce, poput krhkog i postojanog plamena koji treba čuvati i onda kada se čini da ga sve ugrožava.

2. Dijete koje Marija drži u naručju potpuno je nezaštićeno. I to nije beznačajna pojedinost. Bog je izabrao upravo taj put. U tom smislu Papa nas podsjeća da je mir, kao Božji dar, razoružan i upravo zato razoružavajući.

Bog ulazi u povijest bez oružja, bez vojski, bez strategija vladanja. On se povjerava. I tako nam otkriva da pravi mir ne proizlazi iz straha, nego iz povjerenja; ne iz ravnoteže moći, nego iz ravnoteže srca.

Svijet često ponavlja: želiš li mir, spremaj se za rat. Evanđelje nam, naprotiv, pokazuje drugi put: želiš li mir, pripremi srce. Marija ne brani Sina nasiljem; ona ga čuva ljubavlju. I upravo će ta razoružana ljubav promijeniti svijet.

3. Potom vidimo kako prvi primatelji navještaja mira nisu moćnici, nego pastiri: jednostavni ljudi, na rubu društva, često prezreni. Njima anđeli naviještaju: „Mir na zemlji“. Ne u palačama, ne među elitama, nego među onima koji žive na rubu društva.

Draga braćo i sestre,

mir Božji ne slijedi logiku svijeta: ne proizlazi iz gomilanja smrtonosnog oružja, nego iz raspoloživosti otvorenih i gostoljubivih srdaca. To je odlučujuća poruka za naše vrijeme.

Sveti Otac govori o svijetu obilježenom „trećim svjetskim ratom u dijelovima“, rasprostranjenim strahovima i narativima nepovjerenja. Pa ipak, podsjeća nas da mir i dalje pronalazi svoj put, poput Uskrsloga koji ulazi kroz zatvorena vrata u dvoranu posljednje večere učenika preplašenih i zatvorenih u sebe.

I danas mir upravlja svoj pogled i nastanjuje se ondje gdje ga, poput Marije, budno srce prima i čuva u plodnoj tišini; ondje gdje se, poput pastira pod noćnim nebom, nalazi hrabrost ustati, izići iz sebe i krenuti na put; i ondje gdje se, poput poniznih i gotovo nevidljivih svjedoka, ustraje u izboru dragocjenoga dobra mira, s postojanom blagošću. Mir koji se ne gasi niti povlači, čak ni usred ruševina ljudske povijesti, ranjene ratovima, razdirane neprijateljstvima, opterećene očajem i zamračene mržnjom.

4. U Sinu kojega Marija daruje svijetu već je ocrtan usud novoga čovječanstva. Osam dana poslije, kako pripovijeda Evanđelje, Djetetu se nadijeva ime Isus: Bog spašava. Ali spasenje koje on donosi ne ide putovima vojnih pobjeda; ono prolazi po drvu križa i dolazi do punine u svjetlu uskrsnuća, gdje mir poniče iz potpunog darivanja sebe.

Zato nas Sveti Otac poziva na dublje razoružanje: razoružanje srca, misli, riječi i djela. Nije dovoljno položiti oružje ako srca ostaju naoružana; nije dovoljno zazivati mir ako u nama i dalje prebivaju nepovjerenje, nasrtljivost i ravnodušnost.

5. U zoru ove nove godine, draga braćo i sestre, Crkva se ne zadovoljava time da nam mir zaželi kao čestitku punu dobre volje: ona nam povjerava poslanje. Poziva nas da postanemo njegovi svjedoci i glasnici u svakodnevnom tkivu obitelji, u zajednicama, u društvenom životu i u javnom prostoru.

Mir – podsjeća nas Papa – nije krhak san niti daleka utopija, nego zahtjevan i konkretan izbor, osobni i zajednički. To je odluka koja poprima oblik u molitvi koja razoružava, u dijalogu koji približava, u pravednosti koja uspostavlja ravnotežu, u oprostu koji liječi, u pomirenju koje ponovno gradi. To je moralni izbor koji se tiče i politike, diplomacije i međunarodnog prava, jer mir se odnosi na cjelovitog čovjeka i sudbinu naroda.

No svaki put mira ima tiho i presudno ishodište: srce, jer – kako kaže sam Sveti Otac – „bez srca oslobođena od grijeha, srca kojemu je oprošteno, ne može se biti graditelj mira“ (usp. Urbi et Orbi, 1. siječnja 2026.).

6. U zajedničkoj želji za Božićem mira, uzdignimo sada svoju molitvu Mariji:

Tebi, Majko Božja i Majko naša,
povjeravamo novu godinu.
Nauči nas čuvati mir
kao što se čuva plamen na vjetru.
Nauči nas nježnosti koja razoružava,
tišini koja pomiruje,
povjerenju koje osvjetljava tamu noći.

U svijetu koji viče,
učini nas šapatom mira.
U svijetu naoružanom,
otvori nam srca za mir.
U svijetu koji se boji budućnosti,
učini nas čuvarima nade.

I vodi nas, zajedno sa Svetim Ocem,
stazama svjetla Gospodnjeg.

Amen.