Propovijed nadbiskupa Vukšića na Uskrs u sarajevskoj katedrali

Središnje euharistijsko slavlje u nedjelju Uskrsnuća Gospodinova 5. travnja 2026. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski mons. Tomo Vukšić. Tom prigodom nadbiskup Tomo uputio je prigodnu propovijed naslovljenu „Isus je uskrsnuo da ljudi život imaju, u izobilju da ga imaju“ koju u nastavku prenosimo u cijelosti:

---

ISUS JE USKRSNUO DA LJUDI ŽIVOT IMAJU, U IZOBILJU DA GA IMAJU

Uskrs; Sarajevska katedrala, 5. travnja 2026.

 

 

Svetkovina Uskrsa je blagdan kojim se kršćanska zajednica sa zahvalnošću sjeća davnoga nedjeljnog jutra kad je Marija iz Magdale došla na Isusov grob rano ujutro, još za mraka. Bilo je to nakon subote, koja se u židovskoj vjeri slavi kao dan posvemašnjeg odmora od rada i svakodnevnih briga te je posvećena duhovnom životu. Taj Šabat počinjao je petkom uvečer i završavao subotom uvečer i kroz to vrijeme sljedbenicima židovske vjere bilo je zabranjeno mnogo različitih radnja, među kojima i napuštanje mjesta boravka i svaki oblik duljega kretanja izvan naseljena mjesta. Stoga Isusovim učenicima, odreda pridošlim upravo iz židovstva, osim zbog straha od progona koji ih je bio zahvatio te su se bili prikrili, također zbog Šabata nije bilo moguće tijekom subote doći na mjesto Isusova ukopa. Oni najhrabriji među njima mogli su to učiniti istom prvoga dana nakon toga.

I.

Kad se poznaje način obilježavanja Šabata u židovskoj vjeri, lakše se razumije zašto današnji odlomak Ivanova evanđelje (20,1-9) započinje svoj izvještaj o hrabroj Mariji iz Magdale riječima: „Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut."

Na sličan način pripovijedaju i druga evanđelja, pa Matejevo također kazuje da je to bilo u osvit prvoga dana u tjednu, to jest u nedjelju. Prema Matejevu izvještaju, prazan grob bio je silno iznenađenje za Mariju iz Magdale i drugu Mariju, koje su se prepale kad su vidjele odmaknut kamen s mjesta gdje je bilo položeno Isusovo tijelo, no utješile su ih anđelove riječi: „Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih."

Kamen, postavljen na ulaz u grobnicu, u ondašnjoj tradiciji imao je značenje konačne pobjede smrti i nemoći izlaska pokojnika. No, pomaknuti kamen rano ujutro prvoga dana u tjednu imao je posvema drukčije značenje: pokazao je prazan Isusov grob koji postaje otvoren zato da bi drugi vidjeli da je prazan, čime je naznačena i svim ljudima naviještena pobjeda života nad smrću.

II.

Nakon što je Gospodin Bog stvorio nebo i zemlju, postavio je u život čovjeka Adama tako što ga je stvorio kao svoju sliku i priliku (Post 1,27), da bude početak i rodonačelnik ljudskoga roda. Ovo Božje stvorenje je, u času svoga nastanka, bilo najveličanstvenije među Stvoriteljevim djelima jednostavno zato što je sȁmo u njemu Bog ostavio odraz sebe samoga. Čovjek, naime, nije običan portret Božji, već je mnogo više negoli najuspjelija umjetnička slika ili prikaz, zato što se u čovjeku ne samo kao u nekom ogledalu vidi odbljesak Boga samoga već posebice zato što je u njega udahnut stvaran život. Čovjek je stvoren kao živa slika Božja, da bi po njegovu životu Bog nastavio djelovati na zemlji. No, nažalost, ta se slika Božja u jednom trenutku pobunila protiv svoga Stvoritelja i postala neposlušna njegovoj volji i po tom neposluhu započela živjeti daleko od Boga.

Nakon dugih stoljeća čovjekova života u neposluhu prema Bogu, apostol Pavao tumači da je Bog po Isusovu uskrsnuću učinio te se pojavio posljednji Adam, duh životvorni (usp. 1 Kor 15,45), zato da čovjek ima život s Bogom, „jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost" ( 1 Kor 15,53). Učinio je to s nakanom da se čovjeku ponudi mogućnost prestanka života u neposluhu i da se čovjek približi Bogu, odnosno kako isti apostol piše na drugomu mjestu: „U Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko, dođoste blizu – po Krvi Kristovoj" (Ef 2,13). Isus je tu pregradu razdvojnicu između neposluha i posluha, duhovne udaljenosti i blizine, to neprijateljstvo između dvaju načina, razorio u svome tijelu i uspostavio pomirenje te od dvojice sazdao jednoga novog čovjeka (usp. Ef 2,14-15): poslušnoga volji Božjoj i punoga ljubavi prema Božjim stvorenjima. Prvi je čovjek od zemlje i zemljan, a drugi čovjek je s neba. I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga (usp. 1 Kor 15,47-49).

III.

Uskrsnuli Krist je novi čovjek. On je novi čovjek jer je živa i djelatna slika Božja. Do kraja i posvema. Isus je novi čovjek jer je On prvi čovjek na nov način i po toj svojoj novosti Isus je na početku novoga duhovnog potomstva. Slika Božja, koja se ostvarila u Isusu Kristu, posvema nadilazi onu koja je opisana u Knjizi postanka.

Adam se po svom neposluhu samo-isključio iz slavnoga stanja i s njim svo njegovo potomstvo. Naspram tomu, Novi Čovjek takav ostaje zauvijek. Vrativši se po svom uskrsnuću u život, i to vječni život, Isus je otvorio vrata istoga života svemu svom duhovnom potomstvu, pozvanom slijediti njegov put u Život koji nema kraja. Takva sreća života Njegova potomstva bila je osnovna svrha Isusova utjelovljenja, djelovanja i propovijedanja, muke, smrti i uskrsnuća. Da drugi život imaju, Njegova je osnovna vodilja, i nakana Božjega plana s ljudima. To je potvrdio i sam Isus kad je kazao: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju" (Iv 10,10).

Vječni život započinje već na zemlji, kao neka vrsta uvoda te je čovjek pozvan od ovoga života učiniti predvorje raja. Za sebe i za druge, a sve u službi života, vremenitoga i vječnoga, i njegove zaštite. Da svi sretan život imaju.

IV.

Kad se Isus nakon uskrsnuća ukazao svojim učenicima pozdravio ih je riječima: „Mir vama!" (Iv 20,19). Zaželio im je mir koji je uvijek ponajprije u službi života, a potom također u službi svakog čovjekova napretka, sigurnosti, zadovoljstva i radosti. Mir je čak i osnovna pretpostavka svega toga.

Neposredno prije svoje muke i uskrsnuća, u posljednjem govoru, koji je uputio svojim učenicima, Isus im je kazao da im svoj mir daje i ostavlja (usp. Iv 14,27), a sada kod prvog ukazanja tim mirom ih blagoslivlja i pozdravlja. Darovao im ga je i ostavio kao blagoslov njima samima i kao zadaću u odnosu prema drugim ljudima i svijetu.

Spomenuti Isusov pozdrav: Mir vama! „nije tek riječ utjehe u času straha i nesigurnosti, nego dar koji dolazi izravno iz Božjega srca. Kristov mir nije samo puka odsutnost sukoba ni prolazna ravnoteža moći među ljudima. To je duboki mir srca pomirenoga s Bogom, mir koji liječi rane, nadvladava strah i otvara čovjeka bratu čovjeku. Takav mir, utemeljen na pobjedi ljubavi nad grijehom, postaje snaga novoga života i jedini čvrsti temelj svake istinske nade." (Poruka biskupa za Uskrs 2026.)

Prema nekim podacima, u ovo vrijeme se u svijetu vodi čak između 50 i 60 različitih ratova, ovisno tomu kako se definira sukob ili neprijateljstvo među državama, narodima i plemenima unutar pojedinih država, i među raznim organizacijama. Među njima su najpoznatiji oni u Ukrajini, Iranu i Izraelu jer su medijski najprisutniji. Pa ipak, prema istim izvorima, u ovom času vode se brojni takozvani „zaboravljeni" ratovi koji su često nasilniji i tragičniji od spomenutih.

Izravni ratni sukobi nisu jedini nasrtaj na ljudski život, jer postoje i brojni drugi, a među njima najčešće je ubojstvo nerođene djece. Od opasnosti po život trpe također izbjeglice, migranti, osobe koje su žrtve trgovine ljudima, politički zatvorenici, brojna djeca, žene koje su žrtve zlobnih ljudi i politika bez suosjećanja, nezaposleni, siročad i udovice, beskućnici i zaboravljeni, gladni i koji nemaju mogućnost izobrazbe i školovanja. I toliki drugi, koji trpe zbog straha, nesigurnosti, prijetnja i drugih oblika ugroze. Sve su to različiti načini nasrtaja na ljudski život ili na njegovo dostojanstvo. Oni su svi protivni Isusovu pravilu ljubavi i nikako nisu u skladu s naukom Crkve o pravu svakoga čovjeka na život i dostojanstvo.

Suprotiva svemu tomu, Isus je došao na ovaj svijet i uskrsnuo da ljudi život imaju, u izobilju da ga imaju. On nagrađuje one koji čuvaju život i mir i osuđuje one koji život ugrožavaju, koji prijete i šire strah! Stoga, u Njegovo ime treba ponavljati: Doći će trenutak u životu svakoga čovjeka, bez obzira kojega je staleža i bez obzira koju službu obnaša, kad će morati odgovoriti Bogu zbog toga kako koristi svoje dane i posao, svoju moć i službu koju obnaša. Točno je da mnogi imaju moć započeti sukobe, no Isus nam danas poručuje da su najmoćniji oni koji su spremni završiti ih. Istina je također da mnogi imaju moć potaknuti nasilje ali, naspram tomu, Isusov je nauk da su od njih mnogo moćniji koji čuvaju i grade mir i štite život.  (kta)