Komušina kod Teslića, Uto, 30. Lis. 2012.
Na kraju Svete mise zadušnice u utorak, 30. listopada, u župnoj crkvi u Komušini kod Teslića, od preč. dr. Ive Balukčića, župnika u Odžaku i dekana Doborskog dekanata oprostio se biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica. Oproštajni govor donosimo u cijelosti:
Dragi brate u biskupskoj službi, nadbiskupe i kardinale Vinko,
draga braćo svećenici,
poštovana ožalošćena rodbino dragog nam pokojnog Ive,
drage sestre redovnice,
dragi bogoslovi i sjemeništarci,
dragi župljani i prijatelji pokojnog župnika i dekana dr. Ive.
„Bog nije stvorio smrt, niti se raduje propasti živih. Već je sve stvorio da sve opstane... I Podzemlje ne vlada zemljom, jer pravednost je besmrtna.“ (Mudr 1,13.14a.15)
Kao vaš brat u vjeri u umrlog i uskrslog Krista Spasitelja svih ljudi – izražavam – osobito Vama dragi kardinale i draga rodbino iskrenu kršćansku sućut i duhovnu blizinu u ovom času molitvenog, vjerničkog opraštanja od vrijednog sina naše Domovinske Crkve, zauzetog i savjesnog radnika u Božjoj njivi na području ove nadbiskupije i metropolije, neumornog branitelja i promicatelja identiteta katolika i Hrvata u našoj domovini – Kristovog svećenika Ive.
Osobno ga poznajem još iz njegovih studentskih dana koncem 70-tih godina prošlog stoljeća. Pamtim ga iz toga vremena koje smo zajedno proveli u Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji, kao izvrsna studenta, revna i pozitivna u slobodnim aktivnostima života i rada bogoslovske zajednice.
Dvadesetak godina kasnije, kada se, s obavljenim crkvenim zadaćama u inozemstvu - vratio u Sarajevo i preuzeo odgovornost u uređivanju ponovno pokrenutog Katoličkog tjednika i aktivnog sudjelovanja u Vijeću za medije naše BK, imao sam s njim česte – i radne i neformalne susrete.
Uvijek je ostavljao dojam ozbiljnog, savjesnog svećenika, sretnog i radosnog u svom svećeničkom zvanju, svjesnog suodgovornosti za sadašnjost i budućnost Kristove Crkve u svojoj nadbiskupiji i svojoj domovini.
Mnoge njegove ideje i zamisli glede međusobnih odnosa unutar naših crkvenih redova, unutar našeg hrvatskog naroda, kao i unutar Crkava i vjerskih zajednica te narodā u ovoj zemlji, osobno sam doživljavao kao vrlo konstruktivne, potrebne i plodne – i u okviru mojih kompetencija – ja sam ga u tome podržavao. Znam da ga je žalostilo dosta toga nesređenog, anemičnog pa i nenormalnog u našoj životnoj stvarnosti, s čime se on nije mirio. Nastojao je uvijek iznova, snagom duhovne energije u sebi, i urođenom lucidnošću, buditi nadu oko sebe i pronalaziti mogućnosti za nove – makar i skromne iskorake u pozitivnom životnom pravcu za ljude oko sebe, osobito beznadne i obespravljene.
Vjerujem da ćete se svi vi, koji ste ga poznavali još bolje nego ja – sa mnom složiti, da je preminuli naš brat svećenik Ivo, kao teolog, župnik, dekan i neumorni promicatelj evangelizacije pomoću katoličkih sredstava javnog priopćavanja ostavio iza sebe prepoznatljivi trag vjerodostojnog služenja svojoj Crkvi, svome narodu i svojoj domovini Bosni. Pamtit će ga mnogi njegovi suvremenici – ne samo njegova braća svećenici, sestre redovnice, prijatelji i Kristovi vjernici na mjestima u zemlji i inozemstvu gdje je djelovao. Upamtit će ga i povijest Katoličke Crkve i hrvatskog, osobito protjeranog katoličkog puka iz njegova rodnog kraja, nadbiskupije i većeg dijela ove satrvene i još nesređena zemlje.
Naš, sada već pokojni brat u kršćanskoj vjeri Ivo, vjerovao je u uskrslog Krista i zato je imao za sebe i za druge kršćanski odgovor na temeljno pitanje – što dolazi poslije ovog života, poslije smrti. U jednom od svojih mnogobrojnih uvodnika u Katoličkom tjedniku, a povodom svetkovine Svih svetih i Dušnog dana napisao je i ove riječi, nadovezujući se na one, na početku citirane riječi iz starozavjetne knjige Mudrosti (KT, g. II, br. 43, od 9.11.2003., str. 3).
„Bog je život, a život nikada i ni na koji način ne može proizvesti smrt. Samo suprotstavljanje životu može proizvesti smrt, naime suprotstavljanje Bogu... Vrlo dobro reče jedna plemenita duša: ’Bez onostranosti svaki bi čovjek bio kao poštanski paket koji preuzima primatelj i otpremi pogrebniku.‛ Bez vječnosti, sve je besmisleno. Naprotiv, u svjetlu vječnosti sve postaje jasno, dobiva smisao, postiže vrijednost, čak i bol i neuspjeh. Jedino u tom svjetlu moguć je napredak. Možda koji put spor, često naporan, ali ustrajan i ispunjen nadom. Sigurno da je vjera u pobjedu života nad smrću, vječnosti nad prolaznošću, pokretačka snaga koja je dovela naš hrvatski katolički puk u Bosni i Hercegovini za ove blagdane, makar na trenutak, na grobove svojih najmilijih, na svoja obitavališta.“
Zajedno s vama – i mnogim ovdje nazočnim koji su poznavali dragog našeg preminulog brata Ivu, zahvaljujem milosrdnom Ocu, Gospodaru života i smrti, u čijim se rukama nalazi sudbina svakog od nas – što nam je kao suputnika u hodočasničkoj povorcispašenika zaslugom Kristove smrti i uskrsnuća – podario i ovog svog vjernog slugu – vjernog u radosti, u radu, u vjeri i nadi u ljubav i u patnji.
Zahvaljujem dragi Ivo i Tebi za prijateljstvo i suradnju na zajedničkom zadatku obrađivanja Gospodnjeg vinograda. Zahvaljujem Ti za ljubav prema svećenicima, redovnicama i Božjem puku moje biskupije, što si toliko puta posvjedočio!
Neočekivano za mnoge, od nas si otišao, ostavivši nas zbunjene i u tuzi. Ali, tješi nas zajednička vjera i utemeljena nada ponovnog – daleko radosnijeg – susretau sretnoj vječnosti. Učili smo od Crkve pa i od Tebe: Tko je s Bogom povezan – taj ne poznaje rastanka. Tvoja je duša sada u Božjoj ruci i Tebe se više ne dotiče muka nikakva (usp. Mudr 3,1). I mi, ne tugujemo poput drugih „koji nemaju nade“ (1 Sol 4,13), čak, što više, iščekujemo blaženo ispunjenje nade i Pojavak slave velikog Boga i Spasitelja našeg Isusa Krista. Ti si to već doživio!
Pomozi i nama, za koje znaš da smo – unatoč našoj vjeri – na klizavom putu izloženi mnogim i raznim preprekama i nevoljama, da i mi, postojani u nasljedovanju Krista – prijeđemo prag nade – i stignemo u sretnu vječnost, na nebesku liturgiju!
Isprosi kod Krista, Velikog Svećenika – svoga nasljednika u vinogradu Božjem naše domovinske Crkve!
Počivaj u miru Božjem, svećeniče Kristove, dragi prijatelju Ivo!
Franjo Komarica, biskup banjolučki
Sarajevo, Sri, 31. Pro. 2025.
Plehan u Bosanskoj Posavini, Ned, 09. Ožu. 2025.
Sub, 22. Vel. 2025.
Sarajevo, Pon, 17. Vel. 2025.
Koraće u Bosanskoj Posavini, Sub, 15. Vel. 2025.
Slavonski Brod, Uto, 11. Vel. 2025.
Krašić, Pon, 10. Vel. 2025.
Mostar, Sub, 08. Vel. 2025.
Trogir, Čet, 13. Vel. 2025.
Colombo, Čet, 13. Vel. 2025.
Como, Čet, 13. Vel. 2025.
Čapljina, Čet, 13. Vel. 2025.