Oproštajni govor biskupa Komarice na Misi zadušnici dr. Balukčića

Na kraju Svete mise zadušnice u utorak, 30. listopada, u župnoj crkvi u Komušini kod Teslića


Komušina kod Teslića,  Uto, 30. Lis. 2012.

Na kraju Svete mise zadušnice u utorak, 30. listopada, u župnoj crkvi u Komušini kod Teslića, od preč. dr. Ive Balukčića, župnika u Odžaku i dekana Doborskog dekanata oprostio se biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica. Oproštajni govor donosimo u cijelosti:

Oproštajni govor biskupa Komarice na Misi zadušnici dr. Balukčića

Biskup Franjo Komarica

Dragi brate u biskupskoj službi, nadbiskupe i kardinale Vinko,
draga braćo svećenici,
poštovana ožalošćena rodbino dragog nam pokojnog Ive,
drage sestre redovnice,
dragi bogoslovi i sjemeništarci,
dragi župljani i prijatelji pokojnog župnika i dekana dr. Ive.

„Bog nije stvorio smrt, niti se raduje propasti živih. Već je sve stvorio da sve opstane... I Podzemlje ne vlada zemljom, jer pravednost je besmrtna.“ (Mudr 1,13.14a.15)

Kao vaš brat u vjeri u umrlog i uskrslog Krista Spasitelja svih ljudi – izražavam – osobito Vama dragi kardinale i draga rodbino iskrenu kršćansku sućut i duhovnu blizinu u ovom času molitvenog, vjerničkog opraštanja od vrijednog sina naše Domovinske Crkve, zauzetog i savjesnog radnika u Božjoj njivi na području ove nadbiskupije i metropolije, neumornog branitelja i promicatelja identiteta katolika i Hrvata u našoj domovini – Kristovog svećenika Ive.

Osobno ga poznajem još iz njegovih studentskih dana koncem 70-tih godina prošlog stoljeća. Pamtim ga iz toga vremena koje smo zajedno proveli u Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji, kao izvrsna studenta, revna i pozitivna u slobodnim aktivnostima života i rada bogoslovske zajednice.

Dvadesetak godina kasnije, kada se, s obavljenim crkvenim zadaćama u inozemstvu - vratio u Sarajevo i preuzeo odgovornost u uređivanju ponovno pokrenutog Katoličkog tjednika i aktivnog sudjelovanja u Vijeću za medije naše BK, imao sam s njim česte – i radne i neformalne susrete.

Uvijek je ostavljao dojam ozbiljnog, savjesnog svećenika, sretnog i radosnog u svom svećeničkom zvanju, svjesnog suodgovornosti za sadašnjost i budućnost Kristove Crkve u svojoj nadbiskupiji i svojoj domovini.

Mnoge njegove ideje i zamisli glede međusobnih odnosa unutar naših crkvenih redova, unutar našeg hrvatskog naroda, kao i unutar Crkava i vjerskih zajednica te narodā u ovoj zemlji, osobno sam doživljavao kao vrlo konstruktivne, potrebne i plodne – i u okviru mojih kompetencija – ja sam ga u tome podržavao. Znam da ga je žalostilo dosta toga nesređenog, anemičnog pa i nenormalnog u našoj životnoj stvarnosti, s čime se on nije mirio. Nastojao je uvijek iznova, snagom duhovne energije u sebi, i urođenom lucidnošću, buditi nadu oko sebe i pronalaziti mogućnosti za nove – makar i skromne iskorake u pozitivnom životnom pravcu za ljude oko sebe, osobito beznadne i obespravljene.

Vjerujem da ćete se svi vi, koji ste ga poznavali još bolje nego ja – sa mnom složiti, da je preminuli naš brat svećenik Ivo, kao teolog, župnik, dekan i neumorni promicatelj evangelizacije pomoću katoličkih sredstava javnog priopćavanja ostavio iza sebe prepoznatljivi trag vjerodostojnog služenja svojoj Crkvi, svome narodu i svojoj domovini Bosni. Pamtit će ga mnogi njegovi suvremenici – ne samo njegova braća svećenici, sestre redovnice, prijatelji i Kristovi vjernici na mjestima u zemlji i inozemstvu gdje je djelovao. Upamtit će ga i povijest Katoličke Crkve i hrvatskog, osobito protjeranog katoličkog puka iz njegova rodnog kraja, nadbiskupije i većeg dijela ove satrvene i još nesređena zemlje.

Naš, sada već pokojni brat u kršćanskoj vjeri Ivo, vjerovao je u uskrslog Krista i zato je imao za sebe i za druge kršćanski odgovor na temeljno pitanje – što dolazi poslije ovog života, poslije smrti. U jednom od svojih mnogobrojnih uvodnika u Katoličkom tjedniku, a povodom svetkovine Svih svetih i Dušnog dana napisao je i ove riječi, nadovezujući se na one, na početku citirane riječi iz starozavjetne knjige Mudrosti (KT, g. II, br. 43, od 9.11.2003., str. 3).

„Bog je život, a život nikada i ni na koji način ne može proizvesti smrt. Samo suprotstavljanje životu može proizvesti smrt, naime suprotstavljanje Bogu... Vrlo dobro reče jedna plemenita duša: ’Bez onostranosti svaki bi čovjek bio kao poštanski paket koji preuzima primatelj i otpremi pogrebniku.‛ Bez vječnosti, sve je besmisleno. Naprotiv, u svjetlu vječnosti sve postaje jasno, dobiva smisao, postiže vrijednost, čak i bol i neuspjeh. Jedino u tom svjetlu moguć je napredak. Možda koji put spor, često naporan, ali ustrajan i ispunjen nadom. Sigurno da je vjera u pobjedu života nad smrću, vječnosti nad prolaznošću, pokretačka snaga koja je dovela naš hrvatski katolički puk u Bosni i Hercegovini za ove blagdane, makar na trenutak, na grobove svojih najmilijih, na svoja obitavališta.“

Zajedno s vama – i mnogim ovdje nazočnim koji su poznavali dragog našeg preminulog brata Ivu, zahvaljujem milosrdnom Ocu, Gospodaru života i smrti, u čijim se rukama nalazi sudbina svakog od nas – što nam je kao suputnika u hodočasničkoj povorcispašenika zaslugom Kristove smrti i uskrsnuća – podario i ovog svog vjernog slugu – vjernog u radosti, u radu, u vjeri i nadi u ljubav i u patnji.

Zahvaljujem dragi Ivo i Tebi za prijateljstvo i suradnju na zajedničkom zadatku obrađivanja Gospodnjeg vinograda. Zahvaljujem Ti za ljubav prema svećenicima, redovnicama i Božjem puku moje biskupije, što si toliko puta posvjedočio!

Neočekivano za mnoge, od nas si otišao, ostavivši nas zbunjene i u tuzi. Ali, tješi nas zajednička vjera i utemeljena nada ponovnog – daleko radosnijeg – susretau sretnoj vječnosti. Učili smo od Crkve pa i od Tebe: Tko je s Bogom povezan – taj ne poznaje rastanka. Tvoja je duša sada u Božjoj ruci i Tebe se više ne dotiče muka nikakva (usp. Mudr 3,1). I mi, ne tugujemo poput drugih „koji nemaju nade“ (1 Sol 4,13), čak, što više, iščekujemo blaženo ispunjenje nade i Pojavak slave velikog Boga i Spasitelja našeg Isusa Krista. Ti si to već doživio!

Pomozi i nama, za koje znaš da smo – unatoč našoj vjeri – na klizavom putu izloženi mnogim i raznim preprekama i nevoljama, da i mi, postojani u nasljedovanju Krista – prijeđemo prag nade – i stignemo u sretnu vječnost, na nebesku liturgiju!

Isprosi kod Krista, Velikog Svećenika – svoga nasljednika u vinogradu Božjem naše domovinske Crkve!

Počivaj u miru Božjem, svećeniče Kristove, dragi prijatelju Ivo!


Franjo Komarica, biskup banjolučki


Trajno euharistijsko klanjanje počelo u Trogiru

Trogir,  Čet, 13. Vel. 2025.

Trajno euharistijsko klanjanje počelo u Trogiru

Don Nikola je pozdravio sve hodočasnike iz Trogira, Kaštela i sa Čiova te zahvalio njihovim župnicima koji su podržali inicijativu. Istaknuo je da je ovaj projekt nadvisio župu, grad, čak i dekanat te da je uistinu djelo Božje

„Sestra Helena“: Prva katolkinja iz Šri Lanke na putu beatifikacije

Colombo,  Čet, 13. Vel. 2025.

„Sestra Helena“: Prva katolkinja iz Šri Lanke na putu beatifikacije

Biskupija Chilaw poslala je u Rim rezultate istrage o svetosti posvećene laikinje, prve službenice Božje iz Šri Lanke, „sestre Helene“.

Biskupija Como: Aktiviran pozivni centar za kontakt s egzorcistom

Como,  Čet, 13. Vel. 2025.

Biskupija Como: Aktiviran pozivni centar za kontakt s egzorcistom

Biskupija Como je ovih dana aktivirala posebnu službu za svoje vjernike - pozivni centar za one kojima je potreban egzorcist, izvijestio je catt.ch

Župa Čapljina i Caritasov dom Betanija obilježili Dan bolesnika

Čapljina,  Čet, 13. Vel. 2025.

Župa Čapljina i Caritasov dom Betanija obilježili Dan bolesnika

Čapljinska župa sv. Franje Asiškoga pridružila se drugim župnim zajednicama Crkve u Hrvata koje su na dostojan način proslavile blagdan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika.