AUDIO: Propovijed nadbiskup Vukšića na Misi bdijenja na Božić u sarajevskoj katedrali

Svečanu Misu bdijenja, 24. prosinca 2021. u svetoj noći na svetkovinu Rođenja Gospodinova Božić, predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. Prigodnu propovijed uputio je nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić. Propovijed nadbiskupa Vukšića pod naslovom „Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati!“ prenosimo u cijelosti:

 

 

 

Nakon što je Anđeo Gospodnji, prema izvještaju Lukina evanđelja, pastirima donio radosnu vijest da se rodio Spasitelj – Krist i Gospodin i naznačio da će ga naći kao novorođenče povijeno gdje leži u jaslama (usp. Lk 2,11-12), radosno se Božjemu glasniku pridružila silna nebeska vojska kličući sa zahvalnošću: Slava Bogu na visini! I molili su svemogućega Boga da bude mir među ljudima, koji su miljenici njegovi (usp. Lk 2,14).

Isus Krist je mir naš

Nasljedujući primjer anđela i sudjelujući u njihovoj radosti, od svoga početka kroz svih dvadeset stoljeća, zajednica vjernika dosljedno ponavlja iste riječi svaki put kad se okuplja na svečanu Euharistijsku molitvu. Pridružujući se toj sjajnoj tradiciji Crkve i sadašnjoj braći i sestrama po cijelomu svijetu, to smo učinili i mi prije nekoliko trenutaka. Još jednom smo izrazili svoju radost ponavljajući riječi anđela: „Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje.“ Ponovili smo te riječi prije svega zato da se sa zahvalnošću poklonimo svome Stvoritelju i Spasitelju, ali i da još jednom, zajedno sa svim nebeskim silama, ponovimo molitvu: Neka slavni Bog dadne te bude mir među ljudima.

„Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni“ (Iz 9,1-3).

Isus Krist je knez mira. On je i mir naš jer je u sebi, kao Bogočovjek, pomirio Boga i čovjeka po tomu što je u sebi razorio pregradu koja, u obliku grijeha i zla, razdvaja čovjeka od Boga. Time je ujedno svakomu čovjeku pokazao veličinu i snagu unutrašnjega duhovnog mira sa samim sobom u vlastitoj savjesti, mislima i životu a time i s Bogom.

Upravo o tom dvostrukom pomirenju govorio je sveti Pavao kad je za Isusa Krista, Boga silnoga i kneza mironosnoga, pisao: „Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu. Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu“ (Ef 2,14-21).

Čast je nasljedovati Isusov primjer i razoriti grijeh u sebi, izbjegavati ga i tako svladati neprijateljstvo i pregradu u sebi, koja ga razdvaja od mira sa samim sobom, s Bogom i s drugim ljudima. Poslanje je to svakoga čovjeka a kršćani bi u tomu trebali biti avangarda. Zato oni, s vjerom da je Isus i Bog silni i knez mira, nakon što izgovore pohvalu i molitvu anđela, i željni da njihove molitve budu uslišane, za vrijeme slavlja svake svečane Mise s cijelom Crkvom, ponizno i svjesni svojih slabosti, dodaju zazive: „Gospodine Sine jedinorođeni, Isuse Kriste, Gospodine Bože, Jaganjče Božji, Sine Očev. Koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se. Koji oduzimaš grijehe svijeta, primi našu molitvu. Koji sjediš s desne Ocu, smiluj nam se.“

Mir je djelo pravde

Mir, kojega naviješta kršćanska vjera i kojega su pozvani živjeti svi Isusovi učenici, nije stvar samo njihove pojedinačne intime i samo njihova osobnog osjećanja već taj mir, ostvaren na osobnoj duhovnoj i psihološkoj razini, postaje podloga i sredstvo za davanje doprinosa u izgradnji društvenoga mira i sklada. U tom smislu sveti Pavao je pozivao: „Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira!“ (Ef 4,1-3).

„U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje”, čitamo također u Svetom Pismu. A naspram tomu: „Pokvarenjak govori ludosti i srce mu bezakonje snuje, da počini zlodjela, da o Gospodinu oholo govori; da gladnoga ostavi prazna želuca, da žednome napitak uskrati. U varalice pakosno je oružje; on spletke samo kuje, da lažima upropasti uboge, pa i kad nevoljnik pravo dokazuje“ (Iz 32,6-8).

Sredstva i načini za izgradnju i održanje društvenoga mira, prema biblijskom učenju, dakle, jesu: poniznost kao osnovni stav, blagost prema drugima, strpljivost sa svima, konkretan život i djelovanje dostojni poziva na koji smo pozvani, ljubav kao pravilo u odnosu prema drugima, plemenite nakane i plemenito djelovanje, jedinstvo u nakanama koje trebaju biti oblikovane svezom mira.

Prema nauku Katoličke Crkve o naravi društvenoga mira (usp. Pastoralna konstitucija Gaudium et spes o Crkvu u suvremenom svijetu, br. 78), on nikako nije puka odsutnost rata. Ne svodi se jedino na uspostavu ravnoteže među sukobljenim silama niti nastaje iz nasilne vladavine. Društveni mir je 'djelo pravde i plod pravednosti' (Iz 32,17). Pravedan mir je plod reda što ga je u ljudsko društvo utisnuo njegov božanski Utemeljitelj a ostvaruju ga ljudi koji žeđaju za sve savršenijom pravdom.

Prema istom nauku Crkve, društveni mir se nikada ne stječe jednom za uvijek, nego ga stalno, odgovorno i uporno treba graditi. Osim toga, budući da je ljudska volja nestalna, ranjena grijehom i sklona neredu, ostvarenje mira traži od svakoga čovjeka trajno svladavanje strasti na osobnoj razini a na društvenoj budnost zakonite vlasti. No ni to nije dovoljno.

Pravedan mir na zemlji može se postići samo ako se osigura dobro osoba, njihovo dostojanstvo i prava, i ako ljudi s povjerenjem i slobodno međusobno izmjenjuju bogatstva uma i srca. Za izgradnju takva mira bezuvjetno je potrebna čvrsta volja pojedinaca, udruga, stranaka, države i cijelih naroda da se poštuju drugi ljudi i narodi i njihovo dostojanstvo te zauzeto uzajamno življenje bratstva među svim ljudima. Tako je mir plod također ljubavi, koja ide dalje od onoga što može izvesti pravda. Samo ako ljudi ujedine u ljubavi i nadvladaju grijeh u sebi, savladat će i nasilje prema drugima. I samo tada će se ispuniti biblijska riječ: „Prekovat će svoje mačeve u plugove, svoja koplja u srpove, neće više narod dizati mač proti narodu, neće se više učit ratu“ (Iz 2,4)

Ovaj nauk propovijedamo „sa svom strpljivošću i poukom“ i ponavljamo ga u ovo nezgodno vrijeme (usp. 2 Tim 4,2).

Na kraju, želeći svim kršćanskim vjernicima sretan i blagoslovljen blagdan Isusova rođenja, s uvjerenjem također naviještamo: „Zemaljski mir što se rađa iz ljubavi prema bližnjemu odraz je i učinak Kristova mira, koji izlazi iz Boga Oca. Sam, naime, Utjelovljeni Sin, knez mira, svojim je križem sve ljude pomirio s Bogom, ponovno uspostavivši jedinstvo svih u jednom Narodu i u jednom Tijelu. U svom je tijelu ubio mržnju i slavom svoga uskrsnuća izlio je Duha ljubavi u ljudska srca. Stoga se svi kršćani usrdno pozivaju da se, 'provodeći u život istinu ljubavi' (Ef 4,15), ujedine sa svim doista mirotvornim ljudima da bi izmolili i izgradili mir“ (Pastoralna konstitucija Gaudium et spes o Crkvu u suvremenom svijetu, br. 78).

„Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati!“ (Mt 5,9). Po Kristu Gospodinu našemu. (kta)