Zlatni jubilej - 50. obljetnica "Glasa Koncila"

Od četvrtka 4. listopada, kad pada 50. obljetnica izlaska šapirografiranog biltena »Glasa s Koncila« koji se pojavio s nadnevkom od 4. listopada 1962, počela je formalno teći godina zlatnoga jubileja, 50. obljetnice »Glasa Koncila«. Ona će trajati do 3. listopada 2013, kad pada 50. obljetnica izlaska prvoga broja »Glasa Koncila« tiskanoga na rotaciji, koji je nosio nadnevak 29. rujna 1963. a u distribuciju je pušten 3. listopada 1963. godine. U povodu godine zlatnoga jubileja »Glasa Koncila« pokrenut će se više inicijativa i projekata.

Pokretanje »Glasa s Koncila«

Kako se približavalo otvaranje II. vatikanskog koncila, a znalo se da je riječ o velikom povijesnom događaju, osobito za Katoličku Crkvu, mnogi članovi Crkve na raznim stranama, i Zagrebačke nadbiskupije i domovine, bili su sve zabrinutiji što će crkvena i opća hrvatska javnost uopće moći saznati o tom Koncilu, jer mediji su u to doba bili pod kontrolom Partije i mogli su jedino negativno pisati o Crkvi. U krugu zagrebačkih franjevaca o. Zorislava Lajoša, o. Bonaventure Dude i o. Tomislava Šagi-Bunića prihvaćena je ideja o. Lajoša da se pokrene bilten koji bi izvješćivao o događanjima na II. vatikanskom koncilu. Uz pristanak tadašnjega zagrebačkog nadbiskupa Franje Šepera i po odluci generalnog vikara Zagrebačke nadbiskupije mons. dr. Stjepana Bakšića, u zagrebačkom franjevačkom samostanu na Kaptolu 9 ciklostilom je umnožen prvi bilten »Glas s Koncila«. Kao izdavač biltena naveden je Nadbiskupski duhovni stol, kao odgovorna osoba dr. Dragutin Hren, ravnatelj Nadbiskupijske kancelarije, a u proslovu generalni vikar Bakšić napisao je uz ostalo: »S mnogih su strana i iz različitih redova stigle Nadbiskupskom duhovnom stolu molbe da bi za vrijeme Koncila i naši svećenici, a preko njih i svi vjernici prostrane naše nadbiskupije, bili pravovremeno obavještavani barem o najvažnijim poslovima i događajima na Koncilu. Budući da mi je za vrijeme odsutnosti našega preuzvišenog natpastira dr. Franje Šepera i generalnog vikara biskupa dr. Josipa Lacha, koji također odlazi na Koncil, povjerena uprava naše nadbiskupije, smatram svojom dužnošću da toj sveopćoj želji udovoljim i tako da se sa strane Nadbiskupskoga duhovnog stola pokrene i povremeno glasilo GLAS S KONCILA.« Prvi i drugi od 11 biltena »Glasa s Koncila«, koje je uređivao o. Zorislav Lajoš i koji su izlazili uglavnom u tjednom ritmu, predstavili su kako je došlo do sazivanja Koncila, kako je zamišljen njegov rad, koji su počasni sudionici i promatrači te na temelju Papinih govora kakva su očekivanja od Koncila i slično. Sa završetkom prve sesije II. vatikanskog koncila prestao je izlaziti »Glas s Koncila«.

Pojavljivanje »Glasa Koncila«

Nadbiskup Franjo Šeper želio je da se izlaženje lista svakako nastavi, a to su izrazili i sudionici širega savjetovanja, svećenici i laici, na Svećeničkom tjednu u veljači 1963. Budući da je umro papa Ivan Dobri te je na čelo Crkve došao novi papa, Pavao VI, o. Lajoš sa suradnicima priredio je pokusni list pod naslovom »Habemus Papam« te ga je uspio 30. lipnja 1963. tiskati na ondašnjoj novinskoj rotaciji u »Vjesniku« u 40.000 primjeraka, a to je pobudilo nadu da bi se možda moglo nastaviti s izdavanjem lista tiskanog na novinskoj rotaciji.

U mjesecu rujnu 1963. nadbiskup Šeper potpisao je dekret mons. Hrenu kao glavnom i odgovornom uredniku »tjednog lista 'Glas s Koncila' koji će izlaziti za vrijeme trajanja II. vatikanskog koncila« te je upravitelja župe u Oštrcu u Žumberku Vladimira Pavlinića obvezao da je dužan »kroz tjedan praviti glasilo, u nedjelju obavljati dužnosti na župi«, a tako se od samoga početka u rad uključio Živko Kustić, tada upravitelj grkokatoličke župe Sošice. Prvo uredništvo bila je prolazna soba svećeničkog prenoćišta u zagrebačkoj bogosloviji, a kao radni stol služili su krevet i umivaonik. Pavlinić je još u Oštrcu nacrtao buduću glavu lista, pritom je ispustio ono »s« te je list dobio konačno ime »Glas Koncila«. S pismenom narudžbom Nadbiskupskoga duhovnog stola u Zagrebu ugovorio je Pavlinić u tiskari »Informator« tiskanje »prigodnoga koncilskog dvotjednika«. Kad su rukopisi bili pripremljeni i kad je uz pomoć prof. Luke Perinića bio dovršen »špigl« novog lista, sve je predano tiskari, a listu je dan nadnevak 29. rujna 1963. No list je bio tiskan tek nakon odluke Centralnog komiteta KPJ u subotu 3. listopada 1963. Prvi »Glas Koncila« bio je tiskan u formatu približnom A4 dvobojno na 24 stranice, a otisnut je u 40.000 primjeraka. Do kraja 1963. izišlo je u tom formatu 5 brojeva, a božićni broj, koji je izišao u dvostruko većem, klasičnom novinskom formatu bio je dvobroj 6-7.

»Glas Koncila« u komunizmu

Budući da je nakon smrti dr. Bakšića (7. kolovoza 1963) ostalo slobodnog prostora u kanoničkoj kuriji br. 8, uredništvo se smjestilo u dio tih prostora, a s vremenom i sve druge službe. Dvotjednik je doslovno cvjetao, naklada mu je silno rasla da bi 1969. božićni broj bio tiskan u 245.000 primjeraka, a redovita naklada bila je tada oko 180.000. Sadržajno list je najprije izvješćivao o radu II. vatikanskog koncila, zatim duge godine tumačio odredbe i promicao provedbu koncilskih naglasaka te se sadržajem pretvorio u klasične novine s brojnim rubrikama među kojima su bile najčitanije »Komentar«, »Pismo seoskog župnika«, »Naši razgovori«, »Braća naša zaboravljena«, »Mi, ovdje«, »Ljudi naših dana«, »Vama, djeco« iz koje je 1966. izrastao »Mali koncil - Mak«. Unatoč poštivanja pozitivnih zakonskih propisa, »Glas Koncila« je bio četiri puta zaplijenjen: g. 1970. zbog prenošenja teksta o kardinalu Stepincu iz lista »L'Oserrvatore Romano« te 1972. i dva puta 1973. List je posebno puno značio svim onim ljudima koji su radili u državnim službama, školama, zdravstvu i na drugim područjima gdje su bili pod izravnim nadzorom partijskih sekretara pa nisu smjeli na nedjeljnu misu. Njegujući hrvatski jezik te objavljujući objektivne priloge o hrvatskoj crkvenoj i nacionalnoj povijesti, list je podržavao svijest o hrvatskom nacionalnom identitetu te je stekao simpatije i onih koji nisu bili gorljivi vjernici.

Jedan od najvažnijih pothvata »Glasa Koncila« bilo je sudjelovanje u organiziranju i populariziranje slavlja »Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata«. Nakon sloma Hrvatskog proljeća, kada su sve hrvatske ustanove bile obezglavljene ako su im na čelu bili hrvatski orijentirane osobe, a mnogi intelektualci koji su osjećali hrvatski uklonjeni sa svojih istaknutijih društvenih položaja, smišljeno su organizirana velika crkvena slavlja da bi se u hrvatskom narodu budilo sjećanje na velike trenutke vlastite prošlosti i da bi se na taj način jačali hrvatska nacionalna svijest i ponos. Jedan od plodova toga jubileja bio je i prijelaz »Glasa Koncila« iz dvotjednog u tjedno izlaženje - od rujna 1984. godine.

Usprkos zapljenama, stalnim prijetnjama i medijskim napadima prerastao je »Glas Koncila« u jedine novine na koje nije imala neposredan utjecaj Partija i koje su od svoga pokretanja do demokratskih promjena širile prostore slobode, te je postao glas ne samo Crkve i ne samo katolika nego naprosto svjedok da ne moraju svi misliti kako država i Partija određuju.

»Glas Koncila« u demokratskim promjenama

Neprijeporno, list je svojim postojanjem, preživljavanjem progona i svojim djelovanjem dao vrijedan doprinos u borbi za oslobađanje hrvatskoga naroda od komunizma.

Kad je osamdesetih godina počela političko-propagandna priprema velikosrpske agresije na Hrvatsku, »Glas Koncila« je bio jedini list u Hrvatskoj koji je na svoj način probijao »hrvatsku šutnju« jer svi drugi listovi i mediji bili su u rukama i pod kontrolom Partije pa su zatvarali oči pred opasnošću. List je veoma opširno pratio zbivanja u Poljskoj, osobito borbu za demokraciju kršćanskoga poljskog sindikata »Solidarnost« i mukotrpni dolazak na vlast prvoga katolika, nakon izborne pobjede demokratske opozicije, i na taj način pripremao i hrvatsku javnost za silazak komunizma s vlasti.

Kad su osnovane prve političke stranke u Hrvatskoj, »Glas Koncila« se izravno angažirao početkom 1990. i počeo prizivati slobodne izbore. A kad su bili najavljeni prvi višestranački izbori, od broja s nadnevkom 18. veljače 1990. pa do prvih višestranačkih izbora, list je predstavljao nove političke stranke. Objavio je i propozicije za sudjelovanje na prvim višestranačkim izborima da bi uvjerio vjernike i širu javnost da je kucnuo čas za promjene. Premda se aktivirao, list se nije politizirao, niti se svrstao uz bilo koju političku stranku, već je služio općemu dobru zagovarajući i potičući demokratske procese i oslobođenje od komunističkog totalitarizma. Neposredno nakon prvih višestranačkih izbora donio je jedini u Hrvatskoj tako intoniran članak pod naslovom »Prva pobjeda demokracije« te intervju s izbornim pobjednikom dr. Franjom Tuđmanom, s nakanom da se izvrši pritisak na dotadašnju vlast da dođe do smjene na vlasti.

Uoči formalne smjene vlasti u Hrvatskoj, list je prvi otvorio dotadašnje tabu-teme i progovorio o komunističkim zločinima na Blajburškom polju kao i prilikom tzv. oslobađanja. Uvedena je rubrika »Svjedočanstva o patnjama« te je u njoj najprije predstavljeno stradanje širokobrijeških franjevaca-mučenika, zatim svjedočanstvo Eduarda Mikše o zločinima partizana u Zagrebu, i otada su stranice »Glasa Koncila« otvorene za takva svjedočanstva sve dosada.

»Glas Koncila« u Domovinskome ratu

»Glas Koncila« je u ratno doba od 1991. do 1995. bio vrlo vjeran prenositelj crkvenoga službenog zauzimanja protiv rata, za mir, za poštivanje dostojanstva svakoga čovjeka i naroda. Posebno se suprotstavljao širenju mržnje i napasti kolektivne krivnje i kolektivne odgovornosti. Ne prešućujući istupe predstavnika Srpske pravoslavne Crkve koji su širili mržnju ili podupirali velikosrpski projekt, list se ni jednoga časa nije odrekao ekumenske otvorenosti. Rat je donio neizmjerno mnogo boli, rana i suza, a i dokaza junaštva u ljubavi, žrtvi, solidarnosti i prihvaćanju drugih koji su u nevolji, što je »Glas Koncila« brižno dokumentirao. Posebno je prikazivao iskustva zatočenih i prognanih, kako iz Hrvatske, tako i iz Bosne i Hercegovine. Također je pomno pratio razaranje crkava i drugih bogomolja te je na temelju te dokumentacije »Glasa Koncila« g. 1992. objavljena knjiga »Crkve na nišanu«. Mnogi su čitatelji izjavljivali u to ratno doba da su, za razliku s iskustvima praćenja drugih medija, samo nakon čitanja »Glasa Koncila« mogli mirno spavati.

Rat se vrlo snažno odrazio na pad naklade lista koja je pala za 30-ak tisuća primjeraka. U Bosnu i Hercegovinu odlazilo je prije rata oko 20.000 primjeraka pojedinog broja, u Vojvodinu u Srbiji oko 5.000, a čak oko 250 župa u Hrvatskoj bilo je pogođeno ratom - bilo da su bile okupirane, bilo da su bile u blizini fronte - pa je stanovništvo u prvoj fazi rata bilo prisiljeno na bijeg.

»Glas Koncila« nakon oslobođenja Hrvatske

U lipnju 1996. pojavio se »Glas Koncila« kao prvi list u Hrvatskoj otisnut u boji na rotacijskom papiru, u novom grafičkom ruhu i s novim rubrikama. Život u pluralnom društvu otkrio je da brojni vjernici nisu dovoljno informirani o osnovnim sadržajima vjere da bi ih mogli obrazlagati u svojim svakodnevnim razgovorima s ljudima koji nisu upoznali vjeru pa je uvedeno više rubrika: »Vjeronauk za odrasle« u kojoj su na temelju suvremene teološke literature na popularan način predstavljeni vjera, objava i vjerski pogled na čovjeka, Isus Krist, Duh Sveti, Bog Otac, euharistija, svi aspekti liturgijskoga života, socijalni nauk Crkve, sakramenti, Biblija, naučavanje sv. Pavla, vjernički život u živim krugovima župne zajednice i slično. Vjerničkoj informaciji služi i rubrika »Teološki osvrt« koja je otvorena teolozima; dugo je živjela rubrika »Vodič kroz bioetiku«. U službi vjerske izgradnje i duhovnosti svakako su trajne rubrike u listu »Nedjeljna biblijska poruka« i »Naši razgovori« te nove rubrike »Svetac tjedna«, »Svete žene« i »Meditacija«. Izrazito su formativni i rubrika »Mali obiteljski savjeti«, »Abeceda demokracije«, »Pogled u sebe«.

Vjerskoj informaciji kao i formaciji služili su mjesečni tematski prilozi na 8 stranica kojih je 41 objavljen od Uskrsa 2004. do Božića 2007.godine, a od siječnja 2008. izlazi s istom svrhom zajedno s listom i mjesečni magazin Glasa Koncila »Prilika«. List osobitu pozornost posvećuje kulturi te od prvih »Dana hrvatskoga filma« g. 1992. dodjeljuje nagradu »Zlatna uljanica« za promicanje etičkih vrijednosti u filmskom stvaralaštvu. »Glas Koncila« je raspisao natječaj za uskrsnu priču, zatim za roman kršćanskoga nadahnuća te za kratku priču.

Društvena tematika objavljuje se u rubrikama »Komentar«, »Intervju«, »Zapažanja«, »Čujem vidim... pa se stidim«, »Propisi - pravo - pravda«, »Sedam dana u svijetu« i »Sedam dana u Hrvatskoj«. Od broja 1/1999. uvedena je rubrika »Mladi mladima« koju uređuju sami mladi, a od veljače 1993. (broj 7) uvedena je rubrika o crkvama i kapelama na pješačkim i planinarskim stazama diljem domovine. List i danas upozorava u brojnim člancima i rubrikama na nasljeđe komunizma kao i na suvremene ideologije kao što su globalizam, libertinizam, etički relativizam, praktični ateizam, trajno podsjeća i na gaženja općega dobra u političkom, gospodarskom, socijalnom, kulturnom i drugim područjima, te istodobno iznosi pozitivne primjere koji su karakteristični za »bijelu kroniku«.

Perspektive »Glasa Koncila«

Premda se »Glas Koncila« afirmirao i u doba komunizma i u doba tranzicije kao vjerodostojan glas Crkve i kao promicatelj univerzalnih vrednota nužnih za zdrav i normalan život u ljudskim zajednicama na svim razinama, svaki novi broj izazov je i prilika da ponudi ono što je u sadašnjem, aktualnom povijesnom času potrebno i korisno ne samo Crkvi i katolicima nego i hrvatskom narodu i svim ljudima dobre volje. Aktualni društveni procesi otvaraju i Katoličkoj Crkvi i »Glasu Koncila« sve veći prostor u suvremenom hrvatskom društvu i daju im sve veću relevantnost i važnost. Baš zato uredništvo »Glasa Koncila«, potaknuto zlatnom obljetnicom lista, kani s novim poletom i žarom poraditi na usavršavanju, kako sadržajnom, izričajnom tako i pojavnom. Osobiti izazov predstavlja otvoriti »zlatne rudnike« sadržaja objavljenih u 50 godina postojanja novim naraštajima čitatelja te ostvariti novo pozicioniranje na mreži svih mreža, na kojoj je »Glas Koncila« kao prvi od katoličkih listova prisutan od 29. travnja 1996. i na kojoj će ubuduće moći još bolje obogaćivati i oplemenjivati ukupnu ponudu, te tako nastaviti svoje služenje i crkvenoj zajednici i hrvatskome narodu., piše glavni urednik Glasa koncila vlč. Ivan Miklenić, a prenosi portal www.glas-koncila.hr.