VIDEO: Savjetnici Sinode sastaju se izvan Rima da razmotre ‘vrijeme za promjene’ u Katoličkoj crkvi

Tijekom proljeća 1965. nekoliko desetaka biskupa i teologa provelo je šest dana u jednoj redovničkoj kući 30 kilometara jugoistočno od Rima kovajući nacrt onoga što će na kraju postati Ad Gentes, dekret Drugog vatikanskog koncila o misionarskom radu i evangelizaciji, piše Christopher White za National Catholic Reporter.

Na tom skupu su bili teološki uglednici poput nadbiskupa Fultona Sheena, dominikanca Yvesa Congara i tadašnjeg svećenika Josepha Ratzingera. Budući papa Benedikt XVI. kasnije se tih dana provedenih na jezeru Nemi prisjetio kao jedne od „najljepših“ uspomena s Drugog vatikanskog koncila.

Manje od 15 km udaljen od mjesta gdje su se oni okupili, nalazi se gradić Frascati, u kojem se gotovo 60 godina kasnije – i na sličan način – upravo okuplja tridesetak teologinja i teologa, pastoralnih radnica i radnika te biskupa.

Od 22. rujna do 2. listopada 2022. godine, grupa se okuplja u centru za duhovne vježbe i obnove kako bi izradila nacrt radnog dokumenta kontinentalne faze obnoviteljskog globalnog sinodskog procesa koji je pokrenuo papa Franjo, preuzimajući sinodski proces koji je na kraju Koncila započeo papa sv. Pavao VI., pokušavajući i izvan klera proširiti sudjelovanje u Crkvi, kako bi se slušali i bili uključeni svi članovi Crkve.

„Među nama postoji golem osjećaj zajedničke svrhe“, kaže Susan Pascoe, koja je obnašala brojne visoke dužnosti u australskoj vladi i Crkvi. „Svatko od nas osjeća ogromnu odgovornost vjerno izvući ono što je Božji narod predao“.

Pascoe je s NCR-om iz Frascatija razgovarala putem telefona, opisujući kako predstavnici sa šest kontinenata rade na autentičnom sintetiziranju izvješća 112 biskupskih konferencija iz cijelog svijeta te sudjeluju u izradi novog dokumenta koji će voditi sljedeću fazu sinode, koja će se odvijati kroz kontinentalne crkvene skupštine početkom sljedeće godine, prije sastanka u Rimu u listopadu 2023.

Prije sastanka u Frascatiju, kaže Pascoe, svaka je sudionica i svaki sudionik dobio sinodska izvješća iz približno 10-15 zemalja te su bili zamoljeni da ih pročitaju najmanje tri puta, a zatim ponude analizu svake zemlje te potom, na kraju, sintezu tema koje su se pojavljivale. „To je doista neka vrsta popisa Crkve u svijetu“, kaže Pascoe.

Po dolasku u Frascati, sudionici i sudionice su imali više rundi razgovora u različitim konfiguracijama malih skupina, temeljem kontinentalnog podrijetla, crkvenog statusa (laici, redovnici ili kler) i spola. Prema Pascoe, ovo „sjeckanje i rezanje na kockice“ stvorilo je rigorozan proces koji je omogućio nizu malih grupa da pažljivo prouče podneske i zatim ih predstave cijelom tijelu sastavljača.

Austen Ivereigh, koji je među sastavljačima te organizator projekta “The Road to a Synodal Church” u Engleskoj, kaže da je ideja „dati različite perspektive na isti materijal“. Za NCR je potvrdio da proces odražava globalnu stvarnost sinodskog procesa, gdje su glasovi iz Afrike, Azije i Latinske Amerike „jednako snažni“ kao i svjedočanstva koja se iznose iz Europe i Sjeverne Amerike. „To su glasovi koji se svi jednako čuju“, kaže.

Ivereigh, koji je također s papom Franjom koautor izdanja Let Us Dream: The Path to a Better Future (Odvažimo se sanjati: put prema boljoj budućnosti, VBZ), iz 2020., opisao je još jednu komponentu faze pregleda izvješća – „vježbu prazne stolice“ – koja pita: „Koji nam glasovi ovdje nedostaju?“ „Pretpostavka je da se svakoga treba čuti i saslušati, a trebamo Crkvu u kojoj je to moguće učiniti“, ističe, uključujući „glasove manjina ili oštrije glasove… ne samo u svrhu ove vježbe, nego i zbog modeliranja načina postupanja za Crkvu budućnosti.“

Tijekom susreta – nastavlja Ivereigh – svaki dan počinje molitvom koju naizmjenično organiziraju članovi različitih kontinenata, nakon čega slijede sastanci u malim skupinama, a potom plenarne sjednice, s večernjom misom prije večere.

Na večer otvorenja, podsjeća Pascoe, svi su sudionici bili zamoljeni da donesu simbol onoga što za njih znači sinodalnost i stave ga na oltar. Ona je donijela primjerak teksta Uluru Statement from the Heart, dokumenta koji su 2017. godine izradili čelnici australskih Aboridžina, a koji je nastojao dati veći glas i prava domorodačkom stanovništvu zemlje. „Pozivamo vas da hodite s nama u pokretu australskog naroda za bolju budućnost“, stoji u dokumentu. Pascoe se potom pita: „Ima li boljeg primjera sinodalnosti od toga?“

I ona i Ivereigh okarakterizirali su raspored kao zahtjevan, ali su također rekli da su jutarnje i popodnevne stanke za čaj, povremeni izlasci na sladoled u grad i usporedni izlet u posjet bivšoj papinskoj palači u Castel Gandolfu pružili osjećaj zajedništva koji je potaknuo njihove napore. „Postoji golem osjećaj zajedničke svrhe“, kaže Pascoe, koja dodaje da je grupa „pokrenuta na vezu povjerenja“ dok ima za cilj dovršiti nacrt dokumenta.

Dok su sastavljači zamoljeni da ne raspravljaju o sadržaju nadolazećeg dokumenta, Mauricio López, koji je koordinator Centra za umrežavanje i djelovanje Konferencije latinoameričkih biskupa, za NCR kaže da u sintetiziranju izvješća iz cijelog svijeta „postoji vrlo jasnu dosljednost u prepoznavanju da je ovo vrijeme za promjene“. „U ovom pozivu na promjenu možemo vidjeti da treba postojati drugačija dinamika u tome kako Crkva kao Božji narod sluša i kako dopušta da bude preobražena slušajući“, nastavlja on.

López, koji je bio jedan od organizatora Biskupske sinode 2019. za Panamazonsku regiju, kaže da su među dosljednim zabrinutostima koje su se pojavile u izvješćima pozivi na veću pozornost na socijalnu pravdu i pravdu za okoliš, brigu za patnju i siromašne, potrebu za većom brigom za Crkvu u područjima sukoba i uloga žena u Crkvi.

U svim tim nalazima – kaže – postoje dokazi da je vrijeme za „drugačiju vrstu vodstva“. „Služenje mora biti u središtu onoga što danas znači biti Katolička crkva“, poručuje. „Inače, klerikalizam postaje vrlo jak te se pojavljuje zloporaba moći, seksualno zlostavljanje i autoritarnost, jer gubimo iz vida naš stvarni temeljni poziv, a to je služenje.“

Pascoe kaže da su tijekom zajedničkog rada neki sudionici svoj pothvat opisali kao „dar“, dok su drugi govorili o tome da je to “odgovornost”. Na kraju je postignut konsenzus da je to zapravo oboje.

Ivereigh primjećuje da posao sintetiziranja u Frascatiju nije davati komentare na izvješća i ne formulirati teologiju iz njih, već je radije „ponovno ih predstaviti“. „Naš posao je da predstavljamo ono što čujemo. Ne izmišljamo ništa novo. Mi to predstavljamo i dajemo mu platformu“, kaže.

Očekuje se da će konačni dokument za kontinentalnu fazu sinode biti objavljen sredinom listopada. Ivereigh poručuje da tekst neće nastojati razriješiti različite napetosti crkvenog života, nego ih obuzdati tako da izvješće postane „sredstvo za razlučivanje“.

„Meni je najdirljivija stvar u ovome to što svi osjećamo da se ovdje rađa nešto vrlo važno“, kaže Ivereigh. „To je novi način razmišljanja o Crkvi i načinu na koji ona djeluje“. „Znamo da gazimo svetim tlom“, dodaje Ivereigh, „jer ova izvješća doista nastoje uhvatiti najdublje snove i želje Božjeg naroda“, prenosi njegove riječi National Catholic Reporter. (kta/NCR)