Svjetski dan misija

Svjetski dan misija - Misijska nedjelja

Sarajevo/Zagreb, ned, 23. lis. 2016.

Prigodom Svjetskog dana misija koji se ove godine slavi u nedjelju, 23. listopada 2016., Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini izradile su, u suradnji sa stručnim suradnicima, knjižicu s misijskim animacijskim materijalima, koja, pastoralnom osoblju i vjeroučiteljima, može poslužiti u produbljivanju i širenju misijske svijesti.

Uvod u misno slavlje

Braćo i sestre!

Dragi prijatelji misija!

Kad spomenemo Svjetski dan misija, onda uglavnom mislimo na Južnu Ameriku, Afriku, Aziju, gdje u mnogim zemljama djeluju misionari i misionarke u veliku broju misijskih postaja. To su svećenici, redovnice, katehete i osobe koje pomažu zemljama u

razvoju.

Ti ljudi, koji žive i rade u teškim uvjetima, danas su pred našim očima i u našim molitvama u ovome misnom slavlju. Ne zato da bi od nas zamolili milostinju za koju školu, bolnicu ili crkvu. Oni su puno zahtjevniji prema nama. Od nas očekuju da razmišljamo o njihovu poslanju da bismo bolje razumjeli i shvatili što znače misije danas.

Misije nisu samo stvar misionara i misionarki u misijskim zemljama, nego su i zadaća nas u domovini. Misije su živa povezanost molitve, darivanja i primanja između misijskih postaja u dalekom svijetu i naših župnih zajednica.

Misionari žive od nas, a mi od njih. Mi živimo od njihova svjedočenja vjere, koje dolazi do puno izražaja u njihovu radu. Oni žive od našeg svjedočenja vjere, koje se izražava po našem zanimanju za misije.

Na početku ovoga misnog slavlja zapitajmo se kakvo je naše zanimanje za misijsko poslanje Crkve i za naše misionare i misionarke diljem svijeta i jesmo li spremni na današnju Misijsku nedjelju preuzeti svoj dio odgovornosti za misije i misionare…

Pokajmo se za sve svoje grijehe i zamolimo oproštenje!

Čitanja

Prvo čitanje: Sir 35, 12-14.16-18

Čitanje Knjige Sirahove

Gospodin je sudac i ne gleda tko je tko. Nije pristra

na štetu siromahovu i sluša molitvu potlačenoga. N

prezire jauk siročeta ni udovice kad izlijeva svoj bo

Tko Boga služi svim srcem svojim, bit će uslišan, je

njegove se molbe dižu do oblaka.

Molitva poniznog prodire kroz oblake i on nema mir

dok ona ne dođe do Boga

i ne popušta dok ga Svevišnji ne pogleda, pravedno n

presudi i pravdu ne uspostavi.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 34, 2-3.17-19.23

Pripjev:

Jadnik vapi i Gospodin ga čuje.

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,

njegova će mi hvala biti svagda na ustima!

Nek se Gospodinom duša moja hvali,

nek čuju ponizni i nek se raduju!

Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca

da im spomen zatre na zemlji.

Pravednici zazivaju i Gospodin ih čuje,

izbavlja ih iz svih tjeskoba.

Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,

a klonule duše spasava.

Gospodin izbavlja duše slugu svojih

i neće platiti tko god se njemu utječe.

Drugo čitanje: 2Tim 4, 6-8.16-18

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Ti-

moteju

Predragi: Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, pri-

spjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio

trku završio, vjeru sačuvao.

Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će

mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne

samo meni nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov

pojavak.

Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me

napustiše. Ne uračunalo im se! Ali Gospodin je stajao

uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razgla-

si poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta

lavljih. Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela

i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u

vijeke vjekova! Amen!

Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Lk 18, 9-14

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da

su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu

prispodobu:

»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan fa-

rizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi

molio: ’Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: gra-

bežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj cari-

nik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega

što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni

očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govo-

reći: ’Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam:

ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji

se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će

uzvišen.«

Riječ Gospodnja.

Pismo misionara

Moliti i nikad ne klonuti, vjerovati do kraja – ustrajati do kraja života u intimnu odnosu s Bogom koji nas ljubi. Biti milosrdan i pravedan, ne biti nemilosrdan i nepravedan.Misije su veliko djelo milosrđa, duhovnoga i materijalnoga. To bi bio sažetak riječi Božje koju nam danas Crkva nudi za duhovnu hranu. To je ujedno bit poruke koju nam papa Franjo upućuje za Svjetski dan misija.

“Dok je Mojsije molio i držao ruke uzdignute k Bogu, Izraelci bi nadjačavali. A kad bi prestao moliti, kad bi ruke spustio – kad bi klonuo, nadjačavali bi Amalečani.” U molitvi se krije tajna nutarnjeg mira i uskrsne radosti, pobjede i pravog uspjeha. Po molitvi i uzdignutim rukama prema nebu, slabo ljudsko biće ulazi u intimni odnos sa Svemogućim, koji je Stvoritelj svih ljudi i Gospodar cijele povijesti. Molitva je slušanje Boga, koji nam govori i svoju volju nam objavljuje.

Molitva je slavljenje Boga i njegove pobjede, naviještanje Radosne vijesti i širenje Božjeg kraljevstva. Molitva je naš odgovor ljubavi na ljubav koju je Bog izlio u naša srca. Srce koje moli ispunja se nadom i obdaruje vjerom, jača se snagom Duha Svetoga, koji čisti molitelja i jača ga u boju protiv zla. Molitva užiže žar zanosa i podržava svjetiljku milosti i ljubavi prema istini, pravdi i miru. Molitva nam posvješćuje prisutnost i djelovanje

Boga u našem ljudskom, svakidašnjem životu. Zato svojim apostolima i učenicima, koji su počeli gubiti prvotni žar i hrabrost, meni i tebi, dragi brate i sestro, koji smo tako površni i rastreseni, nestalni i nemarni u molitvi; Isus – Učitelj, koji nas pozna u dušu,

veli da valja – da treba svagda moliti i nikad ne sustati!

Prestati moliti znači prekinuti odnos – svezu ljubavi s jedinim pravim Prijateljem. Prestati moliti znači prerezati nit koja me veže s Izvorom Života i daje puninu momu biću. Prestati moliti znači osuditi samog sebe na smrt i prazninu, besmisao i razočaranje.

Čemu moliti!? Bar nam danas znanost i tehnika daju da budemo učinkoviti, osiguravaju nam efikasnost i uspje. Samo znanje i tehnika daju čovjeku sposobnost za sve i u svakom trenutku. Moj studij i rad, odmor i dužnosti, šport i susreti, hobi i prijatelji… Da, zaista, ne nalazim vremena ni za obitelj, a kamoli za Boga ili molitvu! Čemu ga moliti?! Ako Bog i postoji, on je negdje tamo daleko, na nebu; čini što ga volja. Nas je pripustio nepravdi i ugnjetavanju šačice bogataša ovog svijeta, ratovima i trajnim sukobima. I skakavci su sigurniji negoli mi ljudi. Oni stradavaju samo kod najezde u naša polja i sela. Mi smo stalno u opasnosti, stalno nas masakriraju i progone, a tko zato zna i mari. Treba se boriti za život, a ne gubiti vrijeme za molitvu. Dosta što se borim za svoju parcelu, gdje ću sagraditi „kolibu“ za svoju obitelj…

Kraljevstvo Božje, o kojem mnogi tako lijepo govore, niti ga je bilo, niti ga ima na svijetu, a kamoli u našoj zemlji. “Znate, kad naiđem ispred crkve, prekrižim se, ali nemam vremena ući u crkvu niti ići na misu.” Takva opravdanja koja nam bombardiraju uši, kako u Africi, tako i u Europi, podsjećaju me na nedavan susret s jednim mladim bračnim parom u našoj misiji.

Došli na razgovor i traže da se za njih posebno molim, jer, vele mi, da sam ih vjenčao prije tri godine. On se zove Kambale (za svaku obitelj to znači ‘drugo muško po redu’), a mlada se zove Kyakimwa (što znači ‘šesta kći’). Ali, eto, nemaju djece. Čovjek radi, za nekog ministra kopa zlato u rijeci, tamo, kojih 150 km daleko, u ekvatorijalnoj šumi. Kad su se vjenčali, Kambale mi priča da je bio samo nekoliko dana kod kuće. Nije imao vremena! Dođe on svakih šest mjeseci, ali opet samo dan-dva, da vidi ženu i roditelje. “Žurim se na posao,” veli on, “radimo ekipno. Ali od zarade pošaljem ženi nešto novca, pa i kikwembe (žensku odje-

ću).” U tom trenutku žena “eksplodira”. “Ali znaj, ja se nisam udala ni za novac ni za kikwembe!” I briznu u plač. “Obećali smo živjeti zajedno, biti jedno, kako to Bog od nas traži… A ti nemaš vremena ni za mene, ni za našu intimnost, a kamoli za obitelj.” Sve mi je bilo jasno, a i Kambale, koji je inzistirao da se za njih posebno molim, trebao je shvatiti da mora imati vremena za ono što je najvažnije u životu i za život. Živjeti svoje zvanje. Brak je zvanje. “Dobro,” velim ja njemu, “molit ću za vas, jer djeca su dar Božji, ali da Bog usliša našu zajedničku molitvu, vi trebate prihvatiti moj savjet.” “Koji?” on će malo zabrinuto. “Umjesto dva dana, ovog puta ostanite makar dva mjeseca zajedno u intimnosti i obiteljskoj sredini.

Kambale treba dolaziti kući češće i ostajati duže, makar dva-tri tjedna, a posla ima i ovdje; evo gradimo školu.” Pristao je, s teškom mukom. Produžena intimnost učvrstila je njihovu vjernost, ojačala međusobnu ljubav, koja je urodila obilnim plodovima. Postali su sretni. Molitva je uslišana.Iako sam otišao u drugu misiju, željeli su i tražili, a čak je Kambale uzeo taksi i došao i odvezao me u njihovu kapelaniju, da krstim njihova trećeg sina – Kaereka. U znak zahvalnosti darovali su mi kozu. Sva sretna, tad mi mlada Kyakimwa reče: “Hvala Bogu i vama! Bog je uslišao vaše molitve i naše želje. Još sam nevjesta, ali se nadam, za tri godine, postati ‘majka’.” (Naime počasni naslov “majka” stječe se rođenjem petog djeteta.)

Bog uslišava molitvu kad čovjek u svojem zvanju i poslanju živi po planu i volji Božjoj. Bog trajno nudi svoje darove. Sretan onaj tko se otvori Bogu, tko živi intimni odnos s Bogom i primi Božji dar; bio to dar djeteta ili bračne ljubavi, dar vjere ili svećeničkoga poziva, dar intimne molitve u kontemplaciji ili misionarskoga poslanja za širenje vjere i Božjeg kraljevstva.Kad molitva postane život, kad život postane molitva, onda čovjek odgovara na Božji poziv; onda se ispunja ono što reče sv. Augustin: “Čovjek moli kako živi, čovjek živi kako moli.” Isus pita: “Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?!” Kaže se: vrijeme se mijenja, ali čovjek ostaje isti. U svoje vrijeme, umjesto vjere i “vjernika”, Isus se susreće i suočava s “nevjerom”. Umjesto da ljudi slave Boga što im je poslao Sina svoga, pravog Mesiju i Otkupitelja, što imaju prigodu i sreću postati “djeca Božja i baštinici kraljevstva Božjega”, kako u svom Nazaretu, tako i u Jeruzalemu, Isus nailazi na “manjak vjere”. To Isusa boli. To vrijeđa Oca. Njegov izabrani narod odbacuje najveći dar Božje ljubavi.

Normalno je da Isus osjeća tjeskobu, žalosti se. Njegova misija – poslanje i propovijedanje; njegova čudesa i ljubav koja želi spasiti sve ljude, svako ljudsko biće učiniti dionikom božanske naravi, sreće i slave, sve to kao da ne donosi nikakva ploda. Tako je Isus osjećao i govorio na putu u Jeruzalem, malo prije svoje muke i smrti. Zato Isus pita mene i tebe: “Kada dođem tebi u susret, na kraju tvog života, hoću li naći vjere u tvom srcu”? Ali nakon svog uskrsnuća, svim svojim apostolima i učenicima, meni i tebi, sa svom sigurnošću i optimizmom, Isus jamči: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Zato, idite i učinite sve narode mojim učenicima! Krstite ih! Učite ih! I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” (Mt 28, 18 – 20) Tako nam Isus objavljuje tajnu ljudske slobode, koja može odbiti vjerovati i moliti, koja može Bogu – svojemu Ocu – reći: “Ne!” To je tajna moći ovog svijeta i zla koje vlada u nama i oko nas. Ali nam otkriva i tajnu svoje svemoći i pobjede. Manjak vjere, to je tajna neuslišane molitve. Isus nam otkriva razlog naših razočarenja i obeshrabrenja, naše mlakosti i rastresenosti, našeg nemara i indiferentnosti, naš “manjak vremena”: to je “manjak vjere”! Manjak vremena za intimni odnos s Bogom, koji je ljubav na djelu, izvor života i snage; jedino bogatstvo koje usrećuje i ispunja. Tko ima Boga u svom srcu, taj ima sve!

“Bog moj i sve moje!” Tako je molio sv. Franjo Asiški, za kojega životopisac Čelanski veli: “Franjo je molio cijelim svojim bićem, Franjo je postao molitva jer je trajno živio intimno sjedinjenje s Bogom. Franjo je cijelu zemlju napunio propovijedanjem evanđelja. On je propovijedao i osvajao ljude za Krista, primjerom svog evanđeoskog života više nego li riječima.

Njegova osoba je bila propovijed, njegovo tijelo je bio jezik, jer je njegov život bio molitva.” Zato papa Franjo, u svojim propovijedima i porukama, razmatranjima i pismima, vrlo često naglašava i ponavlja: “Budućnost misija ovisi o vjeri i molitvi, o kontemplaciji i intimnu sjedinjenju vjerovjesnika i vjernika s Bogom. Samo po vjeri i molitvi, svaki vjernik i misionar

može otkriti djelovanje Duha Svetoga u kulturama i religijama svijeta. Kao i prisutnost Utjelovljene Riječi u obredima i kulturama koje Duh Božji pripravlja za zrelost u Kristu Isusu.

Biti misionar znači moliti i rasti u vjeri, jer ne može se rasti u vjeri, a ne biti misionar. Zato, ako misionar nije čovjek vjere i molitve, ako ne živi intimno sjedinjenje s Bogom, ako nije kontemplativac, ne može naviještati Krista na vjerodostojan način. Biti misionar znači moliti i prikazivati Bogu zagovorničke molitve za spasenje svih ljudi. Biti misionar znači imati srce i oko Isusova učenika, koji dopušta da ga Duh Sveti stalno prosvjetljuje, vodi i jača, tako da svako ljudsko biće i svaki događaj u ljudskom životu i povijesti ljudskog roda gleda očima Božjim. Povijest svakoga ljudskog bića utkana je u povijest spasenja. “Bog je milosrdan prema svima, njegova ljubav je za sve narode i njegova nježnost se proteže na sva stvorenja“, poručuje nam papa Franjo za Svjetski dan misija. On nas poziva promatrati misiju u narodima (ad gentes) kao veliko, neizmjerno djelo milosrđa, i duhovno i materijalno. Na Svjetski dan misija, nastavlja papa Franjo u svojoj poruci: “Svi smo pozvani ‘izlaziti’ kao učenici misionari, svaki velikodušno ulažući svoje talente, kreativnost, mudrost i iskustvo kako bi se donijelo poruku Božje nježnosti i suosjećanja čitavoj ljudskoj obitelji.

Crkva brine za one koji ne poznaju evanđelje, jer želi da se svi ljudi spase i dožive ljubav Gospodnju. Misionari znaju iz iskustva da evanđelje oproštenja i milosrđa može donijeti radost i pomirenje, pravdu i mir”, kako u srcima ljudi, tako i u zavađenim obiteljima.

Jednog predvečerja, kao i inače, vraćao sam se od gradilišta škole prema kući. Nisam ni zapazio da putom nije bilo odraslih, jer se redovito u to doba vraćaju iz polja. Na izvjesnu razmaku ispred mene bila su dva predškolska mališana. Vidim kako stariji ide iza i svako toliko se zaleti te klapne mlađega, koji ide ispred i plače. Radoznalo ubrzam korak i dostignem ih. Nisu me zapazili. Stariji opet kljucne mlađega i govori mu: “Lopovski sine!“

Ubrzam malo i dođem pred njih. Zaustavim se, zagrlim prvoga, a uto pristiže i drugi. Zagrlim i njega. Poznaju me dobro. Stanuju blizu crkve. Pitam mlađega: “Zašto te uče, pa braća ste?!” “Tuče me jer me mrzi; kaže da je moj tata pomakao menjik, da je mama posadila manioku u njihovu dijelu polja. Još mi je rekao da će me otrovati.” Govori mali sve kroz plač. “I hoću ga otrovati, jer njegovi su ne samo lopovi, nego su vračari, neprijatelji i opasnost za sve susjede”, naprasito će stariji, koji je mogao imati oko devet godina. Budući da sam već poznavao obiteljski sukob, u tomu trenutku sam shvatio da u Godini milosrđa Bog kuca na vrata tih obitelji, po ovoj djeci.

Dok su mi stajali jedan s jedne, drugi s druge strane, svaki od njih je priznao i potvrdio da je “moj prijatelj“. Iz vrećice, u kojoj redovito nosim na gradilište metar, aparat, kišobran i bocu vode, izvadim jedan bombon, iako ih je bilo više u vrećici. Dajem starijemu i velim da je za obojicu. On se malo namrgodi, ali ipak je uzeo. Čekam kako će podijeliti. Htio je odgristi malo za svog “suparnika“. Velim mu: “Ne tako” Onda je počeo, kako to djeca redovito rade, malo cuclati, pa dadne drugomu. Drugi isto tako, malo pocucla, pa opet vrati. Tako je to malo potrajalo. Plač se pretvorio u radost, smijeh i šalu. Bilo je dirljivo!

Dijete je nevino i istinoljubivo. Onda sam im rekao da se zagrle i pomire kao braća. To djeca znaju izvesti spontano i iskreno. Sad su meni suze potekle naoči. Bilo je oko četiri i pol sati predvečer. Nekako u to vrijeme prva dva učenika susretoše Isusa. A u selu se jede oko šest i pol. Rekao sam im da večeras trebaju jesti zajedno. “A roditelji!?” Rekoše oba u jedan glas. “Pustite roditelje”, velim obojici. “Večeras ćete jesti zajedno kod Mumbere“, kako se stariji zove. „A sad ću vam dati loptu, pa ćete se igrati zajedno – večeras, sutra i svaki dan, tako da vas svi vide. A sutra ćete jesti kod mame Sife.” To je majka mlađega. Tako je i bilo, sutradan i tih dana. Mir je zavladao. Svi su se izmirili. Malo prije mog polaska na odmor obje obitelji su došle zajedno. Donijeli su punu vreću tikava i jednog pijevca. Jedna obitelj ima osmero, a u drugoj tek troje djece. Zahvalni su, ali su me zamolili da im pomognem školovati djecu. Obećao sam im tražiti kumove.

Dragi brate i sestro! Ako danas glas Božji čuješ u svom srcu i svojoj savjesti da postaneš kum ili kuma za školovanje jednog djeteta u misijskim krajevima, ne ogluši se na taj poziv! I papa Franjo nas potiče na takvu djelotvornu ljubav kad nam poručuje: “Na mnogim mjestima evangelizacija započinje obrazovanjem, čemu djelo misija posvećuje mnogo vremena i truda, poput milosrdnog vinogradara iz evanđelja, strpljivo čekajući plodove nakon godina spora izgrađivanja; na taj način dolaze novi ljudi sposobni za djelo evangelizacije i spremni dovesti evanđelje na ona mjesta gdje se to inače ne bi moglo ni zamisliti. Crkva se također može nazvati majkom i za sve one koji će jednog dana povjerovati u Krista.

Nadam se stoga da će sveti Božji narod i dalje ostvarivati tu majčinsku službu milosrđa, koja pomaže onima koji još nisu čuli za Gospodina da ga nađu i uzljube. Mi naviještamo najljepši i najveći dar koji nam je Gospodin dao: njegov život i njegovu ljubav. Kada rado primamo i slijedimo Isusa po evanđelju i sakramentima, svi mi možemo, uz pomoć Duha Svetoga, postati milosrdni kao što je naš Nebeski Otac milosrdan; možemo naučiti voljeti kao što on nas ljubi i učiniti od svojega života besplatan dar, znak njegove dobrote.”

Tako nama svima: redovnicima i svećenicima, redovnicama i misionarima, roditeljima i djeci, starima i mladima, poručuje papa Franjo za Svjetski dan misija u Godini milosrđa.

Fra Ilija Barišić, misionar u DR Kongo

Molitva vjernika

Dragi vjernici, prije nego je napustio svijet, Isus Krist je ostavio oporuku svojim učenicima da šire radosnu vijest po svem svijetu.

Molimo zajedno: Gospodine usliši nas!

1. Prosvijetli sve kršćane da osjete odgovornost širenja radosne vijesti, molimo te.

2. Podaj svim misionarima svoga Svetoga Duha da ne posustanu u teškim trenutcima, snaži ih da životom i riječju propovijedaju tvoje evanđelje, molimo te.

3. Podari svim ljudima mogućnost susreta s tvojom svetom radosnom vijesti, molimo te.

4. Pomozi svim kršćanima da dobrim djelima, molitvom i žrtvom aktivno sudjeluju u širenju radosne vijesti, molimo te.

5. Primi sve pokojne u svoje kraljevstvo, osobito misionare i misionarke, molimo te.

Dobri Oče, u svoje sveto kraljevstvo primi sve ljude

svijeta, po Kristu našem Gospodinu. Amen.

Euharistijsko klanjanje

Lidija Miler, župa sv. Klare, Zagrebačka nadbiskupija

Pjesma: Svet, svet, svet

Razmatranje: (iz 2 Tim 1, 6-14)

Poradi toga podsjećam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga, koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim – ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremenâ vjekovječnih, a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost - po evanđelju za koje sam ja postavljen propovjednikom, apostolom i učiteljem.Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je on moćan poklad moj sačuvati za onaj Dan. Uzorom neka ti budu zdrave riječi koje si od mene čuo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu. Lijepi poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama.

2 minute šutnje

Naše je srce stvoreno za mir, za disanje božanskim ritmom stvaranja, za ljubav, istinu i pravednost! Daruj nam, Gospodine, da u našim životnim kušnjama najprije tražimo Tebe i Tvoju svetu volju za naš život, a onda sve ostalo. Daruj nam svijest da je jedino potrebno imati povjerenje u Providnost, a sve ostalo ćeš nam Ti dati, i više nego se usuđujemo moliti, i primit ćemo sve ono što je dobro za nas i naše bližnje, čime ćemo biti blagoslovljeni, da nam ništa ne nedostaje, a da ničega nemamo previše. Gospodine, molimo Te da nas oslobodiš raznih zemaljskih navezanosti i daruješ nam snage da možemo prepoznati ono što je u životu vrijedno i važno, kako bi se Ti kroz nas proslavio! Podari nam mudrost i razboritost da znamo služiti braći ljudima svih naroda i jezika; da budemo svjesni kako smo ovdje samo putujuća Crkva, hodočasnici i prolaznici, a da je naša vječna domovina na Nebu! Da ne zgrćemo blago ovdje, gdje je podložno propadljivosti, nego da se trudimo živjeti tako da si nam Ti, Gospodine, jedino Blago našega života!

***

Pjesma: Kriste, budi naša radost

Kriste, budi naša radost, Kriste, budi naša sreća, Kri-

ste, budi nam život ti! (2x)

Kad nas muče sumnje teške, kad nas boli duša stog,

kad nam brat ne pruži ruku, i tad, Kriste, budi uz nas!

Kriste, budi naša radost …..

Dok ti pjevamo pjesmu ovu, ti nas združi ljubavlju!

Neka s nama bude mir, tvoj mir neka bude uz nas.

Kriste, budi naša radost …..

***

Vidjeli smo Gospodina!

Od početka je za sebe odabirao posljednje mjesto.

Od početaka je za nas odabirao prva mjesta u svojoj

ljubavi.

Nikad se nije uklanjao od onih od kojih su svi zazirali.

Nije razumio govor sudaca.

S ganućem je slušao govor preporođenih.

Srce ljudsko, srce od mesa, oduvijek je bilo njegov

zavičaj.

Ali ni s jednog srca od kamena nije digao ruku.

Povijest svoje ljubavi, svoje prisutnosti, bez oklijevanja

je povjerio povijesti kruha.

Kad god su ga htjeli zakraljiti, on se svrstavao među

sluge, među svoju braću.

Nikad nije uzmicao pred životnim izazovima.

I s križa je grlio blagim i čvrstim zagrljajem.

A grobni kamen ni njegovoj sjeni nije uspio nauditi.

Gledajmo Gospodina!

Gledajmo ga u ljudima koje nitko ne primjećuje.

Gledajmo u grešnicima od kojih svi okreću glavu.

Gledajmo ga u ljudima koje ništa ne može obeshrabriti.

Prepoznajmo ga u toplini i boli.

Gledajmo ga u svojim rukama. Slušajmo u svojim

koracima.

Slušajmo ga u svom govoru. I u svojoj šutnji.

Vidimo ga u očima brata čovjeka. Zrcalimo ga svojim

očima.

Jer ne bude li ondje, gdje ćemo ga naći? Ne budemo li

ondje, gdje će ga naći?

Grlimo Gospodina jer je ovdje! Njegovim zagrljajem

progledajmo!

Vidjet ćemo Gospodina!

U onaj dan, kojeg vazda dotičemo krhkošću svojom,

vidjet ćemo Gospodina.

Hoćemo li ga prepoznati?

Ili će nam biti odviše običan, toliko običan da ćemo

proći mimo njega ne primijetivši ga?

Vidjet ćemo Gospodina!

Sva naša pitanja razriješit će svojim pogledom. Svojim osmijehom.

Našeg će nas grča osloboditi svojom blagošću.

I vidjet ćemo koliko je daha nebeskog u prahu zemaljskom.

I koliko je praha zemaljskog u svjetlosti vječnoj.

Vidjet ćemo Gospodina kao što nikad nikog nismo

vidjeli, kao što nikad ništa nismo vidjeli, osim kad

smo voljeli.

Voljeli čitavom dušom. Čitavim bićem. Ništa ne tražeći za sebe.

Kad je ljubav prelila sve ustave života.

Vidjet ćemo Gospodina!

Ta kako bi njegova ljubav izdržala bez nas?!

Autor: Stjepan Lice

Pjesma: Nek se sila Duha tvog

Nek se sila Duha tvog spusti na sve nas! (x2)

Vodi nas, jačaj nas, obnovi nas, uzmi nas!

Nek se sila Duha tvog spusti na sve nas!

Rukom svojom vodi nas putem do Tebe! (x2)

Vodi nas, jačaj nas, obnovi nas, uzmi nas!

Rukom svojom vodi nas putem do Tebe!

Molitva vjernika:

1. Božansko Sunce Isuse, u ovome svijetu koje je često u dubokoj noći i tišini, a sve zbog manjka ljubavi i povjerenja, Ti nas oslobodi ropstva naše oholosti, Ti budi naša snaga, da po Tvome milosrđu budemo jakost slabima, molimo Te!

2. Isuse, vječna Ljubavi Očeva, po snazi sakramenata koje primamo, koji nas štite i nose, podari novu dimenziju ljudskosti našem životu, da nadilazimo prepreke oholosti i tako budemo blagoslov jedni drugima, molimo Te!

3. Kad nam se čini da naš rad nema učinka i da posijano sjeme ne raste, ne dozvoli Isuse da padnemo u očaj. Podari našoj svijesti i našoj vjeri novu snagu, nadu i svježinu; da boli hrabrije podnesemo, a za svaku nevolju ne prigovaramo, nego zahvaljujemo, jer Ti dobro poznaješ naš put, molimo Te!

4. Daj nam s vjerom gledati sve ljude i njihove poteškoće, Isuse i ne daj da se pred ikim pokazujemo boljima nego što jesmo. Pred Tobom smo svi isti i svi smo jednako ljubljeni. Ne daj da nas razni strahovi uznemire i oduzmu nam ispravno rasuđivanje i poniznost. Po cijelome svijetu poveži sve ljude tako da isto hoće i za istim teže, molimo Te!

5. Svaki će čovjek jednom doći pred lice Svevišnjega. Daj da tako živimo da na kraju naših dana budemo potpuni ljudi, sa svim našim usponima i padovima, sa svim zanosom i svom bijedom, s ljubavlju i propustima, a da bismo to postigli neka nas Tvoja ljubav svakodnevno mijenja, molimo Te!

6. Svu našu pokojnu braću i sestre, Gospodine, a osobito one kojima se ne zna za grob ispuni savršenstvom svoje svjetlosti, radosti i mira i uvedi ih na vječnu Gozbu svoje Ljubavi, molimo Te!

***

Molitva za misionare:

Gospodine Isuse,

podaj puninu svoga života

svim misionarima u svijetu.

Oni su darovani za dobro

drugih u Tvojoj Crkvi,

na svim kontinentima.

Daj da budu uvijek radosni

u svom darivanju,

neumorni u svom služenju,

i velikodušni u svojoj žrtvi.

Da njihov primjer potiče

i druga srca da poslušaju

i slijede Tvoj poziv. Amen.

Oče naš...

Pjesma: Divnoj dakle

Blagoslov s Presvetim Oltarskim Sakramentom

Pjesma: Ostani s nama

Najave

Sarajevo, sri, 31. pro. 2025.

Humanitarni koncert „Imaj srce…“ za školovanje djece i mladih u Stadlerovom dječjem Egiptu u Sarajevu i djece iz obitelji kojima je potrebna pomoć i podrška

uto, 18. stu. 2025.

Zenica: Okrugli stol „Religijske perspektive brige za zajednički dom“

Mostar, ned, 16. stu. 2025.

Mostar: Praizvedba Palestrinina djela Missa Papae Marcelli u crkvi svetoga Mateja

Vijesti

Vukovar, uto, 18. stu. 2025.

Dan sjećanja na žrtve Domovinskoga rata i žrtvu Vukovara i Škabrnje

Dan sjećanja na žrtve Domovinskoga rata i žrtvu Vukovara i Škabrnje odlukom Hrvatskoga sabora obilježava se 18. studenoga u sjećanje na dan kada je 1991. godine slomljena herojska obrana Vukovara i kada je u Škabrnji počinjen stravičan zločin nad civilima

Vatikan, uto, 18. stu. 2025.

Papa Lav XIV. o klimatskim promjenama: Potrebne su snažnije politike i djelovanja, kao i ulaganja za stabilniji svijet

Papa Lav XIV. je uputio videoporuku članovima partikularnih Crkava zemalja južnog dijela svijeta, okupljenima u Muzeju Amazone u Belému povodom COP30. Sveti Otac ističe hitnost održavanja porasta globalne temperature.

Rwentobo (Uganda), uto, 18. stu. 2025.

Nakon gotovo četiri mjeseca stigla oprema za školu koju sestre franjevke grade u Ugandi

Izgradnja Osnovne škole „Sv. Klara“ u Rwentobu donosi mnogo radosti, ali i niz praktičnih izazova – ističu sestre. U prikupljanju teško nabavljive opreme pomogli su brojni ljudi čija se dobrota pretočila u darove koji su potom krenuli na put dug 113 dana

Tolisa, uto, 18. stu. 2025.

Svjetski dan misija