Reakcija Župnog ureda Drvar na tendenciozne navode o katoličkoj crkvi u Drvaru u magazinu "Mreža" FTV-a

Poštovani!

U magazinu „Mreža“ Federalne televizije, kojeg uređuje Elma Kazagić, emitiran je 28. veljače 2017. prilog novinarke Mirele Mahmutović o trenutačnoj političkoj situaciji i previranjima unutar vladajuće koalicije u Hercegbosanskoj županiji. U najavi priloga i u samom prilogu, na vrlo tendenciozan i zlonamjeran način je spomenuto pitanje izgradnje katoličke crkve u Drvaru.

Najprije je urednica emisije Elma Kazagić, najavljujući prilog i nabrajajući goruće probleme koji muče pojedinačno svaku od općina unutar HBŽ, za Drvar rekla sljedeće: „U Drvaru je od života bitnije obilježiti teren, pa ga pritišću zahtjevom za izgradnju katoličke crkve.“

Potom je u samom prilogu novinarka Mirela Mahmutović, parafrazirajuići načelnika Drvara Gorana Broćetu o problemima i navodnim pritiscima, rekla sljedeće: „No, ima zato pritisaka, tvrdi Broćeta. Pa vjerskih objekata - za razliku od, recimo, fabrika - očito, nikad dosta.“

Ne želeći ulaziti u analizu glavne teme ovog priloga, smatramo ipak potrebnim, poradi cjelovite istine, službeno reagirati i iznijeti prave činjenice vezane za ove tendenciozne navode o katoličkoj župnoj crkvi u Drvaru.

1.) Slušajući ova dva citirana navoda, neupućeni bi mogli zaključiti da Katolička Crkva, tj. u ovom konkretnom slučaju Župa Drvar ili Banjolučka biskupija, vrši nekakav pritisak na općinske vlasti u Drvaru da se izgradi crkva, i da to čini koordinirano sa županijskim vlastima u Livnu, ili još gore - s vrhom županijskog vodstva HDZ BiH. Ili bi se moglo zaključiti da je Banjolučka biskupija – prešutno ili ne -  „ovlastila“ županijske vlasti i županijski HDZ u Livnu, da u njeno ime pregovaraju o pitanju crkve u Drvaru, šalju zahtjeve za izgradnjom crkve i vrše pritisak na općinsku vlast u Drvaru po tom pitanju. Ni jedno i ni drugo nema veze s istinom.

Čudi nas da cijenjene novinarke s FTV-a ne znaju da je problem (ne)izgradnje katoličke crkve u Drvaru i opstrukcija od strane lokalnih vlasti,  star više od dva desetljeća, dakle, puno stariji od sadašnjih aktera općinske vlasti u Drvaru i županijske u Livnu, kao i od njihovog koalicijskog sporazuma iz 2015.

Javnosti su poznati brojni dopisi koje su u tom periodu - na adresu općinskih vlasti u Drvaru, županijskih vlasti u Livnu, raznih federalnih i državnih institucija vlasti, ali i OSCE-a, OHR-a, i drugih organizacija – uputili drvarski župnici, pa i sam banjolučki biskup Franjo Komarica, s molbom da se župi Drvar dodijeli lokacija za izgradnju crkve, poštivajući tako jedno od osnovnih ljudskih prava – pravo na slobodu vjere, što uključuje i pravo na slobodnu izgradnju vjerskih objekata, ali i uvažavajući državni „Zakon o slobodi vjere i pravnog položaja crkava i vjerskih zajednica“ iz 2004. Zadnju takvu otvorenu molbu načelniku općine Drvar uputio je drvarski župnik 5. veljače o. g. što su objavili brojni mediji u BiH i šire.

Nadalje, svjesni da se problemom izgradnje crkve u Drvaru otpočetka politizira s obje strane – i općinske i županijske, koristeći ga se tako za političke međustranačke trgovine - stav Banjolučke biskupije je cijelo ovo vrijeme bio vrlo jasan – problem treba depolitizirati jer ne smije biti trgovanja niti sporenja oko elementarnih ljudskih prava kakvo je  pravo na slobodu vjere. U obrani ovog prava i prokazivanju nepravde vezane za ovaj slučaj, biskup Komarica je u svojim istupima bio podjednako kritičan i prema općinskim, tj. srpskim i županijskim, tj. hrvatskim obnašateljima vlasti.

I na nedavnom susretu apostolskog nuncija u BiH mons. Luigija Pezzuta s predstavnicima općinskih i županijskih vlasti u Drvaru, Katolička Crkva je ponovila svoj stav da institucije  vlasti, a ne stranke trebaju donijeti odluku o izgradnji crkve u Drvaru, jer se radi o pitanju pravednosti i prava, a ne o političkim pregovorima niti o odnosima između koalicijskih partnera na bilo kojoj razini vlasti. Isto je rečeno i na nedavnom susretu drvarskog župnika s visokim predstavnikom u BiH Valentinom Inzkom. O svim tim susretima, kao i o problematici,  izvijestili su mediji u BiH, pa i Vaša sestrinska TV kuća BHTV, u vrlo objektivnom prilogu novinara Frane Mioča za „Politički magazin“ emitiran 22. 2. Zato nas tim više i čudi da cijenjena novinarka Mahmutović, prilikom svog posjeta Drvaru, nije nikog kontaktirala ispred Župe Drvar i pitala za mišljenje o ovoj problematici, kad je u cijelu priču uplela i Katoličku Crkvu, grubo izvrćući istinu.

2.) Ako bismo navode o „pritiscima“ spomenutih novinarki mogli nazvati tendencioznima, navode o „obilježavanju teritorija“ nazvali bismo i tendencioznima i zlonamjernima i opasnima.

Je li „obilježavanje terena“ ako jedna vjerska zajednica - u ovom slučaju Katolička Crkva - u gradu u kojem je izrazita manjina, traži za sebe pravo na vlastitu bogomolju? Pravo koje joj proizlazi iz dvije činjenice: iz povijesne činjenice da je u Drvaru do 1949. g. postojala katolička župna crkva koja je te godine srušena naredbom tadašnjih komunističkih vlasti, ali i iz sadašnje činjenice da u Drvaru danas živi 500 građana katoličke vjeroispovijesti koji imaju pravo na svoju crkvu, na prikladan bogoslužni prostor, a ne da ugrožavaju svoje zdravlje kao podstanari u prostorijama vlažnog i oronulog društvenog doma u općinskom vlasništvu.

Vrlo je drsko i licemjerno danas Banjolučkoj biskupiji imputirati „obilježavanje teritorija“ u Drvaru, ako se zna da se nije htjelo ići u gradnju crkve u vrijeme dok je tamo bila hrvatska vlast – a kad se to daleko lakše moglo učiniti – upravo iz razloga poštivanja prava i zakona ove države, kako bi se izbjegli novi „slučajevi Fate Orlović iz Konjević Polja“. Ili – jednostavnije rečeno, nismo htjeli ići u gradnju crkve na tuđoj, odn. privatnoj zemlji, na zemlji kojoj nije dokazano vlasništvo.

Kad je već riječ o „obilježavanju terena“, čudi nas da su cijenjene novinarke FTV-a neprimjereno uzele za primjer izgradnju crkve u Drvaru, dok nam nije poznato da su se u svojim dosadašnjim prilozima pozabavile jednim drugim puno aktualnijim primjerom i ispitale navode o izgradnji bez ijedne dozvole džamije u Jajcu, kao i činjenicu da je sam gradonačelnik Jajca navodno položio temeljni kamen za tu džamiju, o čemu čitamo ovih dana u nekim medijima.

Svjesni smo činjenice da su se sve vjerske zajednice u BiH – više ili manje – kompromitirale u nedavnoj prošlosti, dopuštajući zlouporabu religije u ideološke i dnevno-političke svrhe, pa tako tako i u svrhu nehumanog i nemoralnog „obilježavanja teritorija“.

No vjerujem da bi za BH javnost bilo vrlo zanimljivo saznati – i evo konkretnog istraživačkog prijedloga za FTV kojeg iskreno preporučamo–koliko je koja vjerska zajednica u BiH nakon rata izgradila novih vjerskih objekata na mjestima gdje ih prije rata nije bilo, ne računajući one koji su obnovljeni nakon rušenja u ratu. Znajući koliko u BiH ima muftijstava, eparhija i biskupija, koje imaju točne podatke o novoizgrađenim vjerskim objektima na svom teritoriju, vjerujem da bi se lako moglo doći do svih podataka. I vjerujem da bi mnogi bili iznenađeni njihovom javnom objavom. I da se više nikad po pitanju „obilježavanja teritorija“ ne bi sve trpalo u isti koš.

Poštovani,

očekujemo od Vas da ovu reakciju objavite u sljedećem izdanju magazina „Mreža“. Od cijenjenih pak novinarki ne očekujemo ispriku, nego samo da u svom budućem radu budu profesionalne, vođene kriterijem istine, istinoljubivosti i neovisnosti, a ne kriterijem tendencioznosti, izvrćući i okrnjujući istinu zarad nečijih ciljeva. Takvo što ne doprinosi izgradnji boljeg društva u ovoj našoj državi Bosni i Hercegovini, čiji dan neovisnosti danas slavimo.

S poštovanjem!

Don Davor Klečina, župnik drvarski

Pogledajte prilog emisije FTV-a 
(Prilog počinje od 15.50 min)