Reagiranje: Što je to "kršćanski fundamentalizam"?

Cijenjeni, na Vašem se web-portalu u večernjim satima 22. ožujka - dana kada se na europskom tlu, ovaj puta u Belgiji, još jedanput u krvavim oblicima očitovao sumrak ljudske pameti - ukazao tekst "popularnog novinara Mladena Marića". U svome razmišljanju - izvorno, kako napominjete, objavljenom na Facebooku - podsjeća na kronologiju terorističkih napada u Europi počevši od Madrida 2003. te daje svoje viđenje korijena današnjega globalnog problema.

I nema tu mnogo spornoga da nije postavke: "Kršćanski fundamentalizam ojačao je islamski fundamentalizam, koji se rodio u Iraku gdje ga ranije nije bilo."

Ne ulazeći u nepotrebne intelektualne vratolomije koje za cilj imaju "samo da de nešto kaže", možete li Vi ili uvaženi novinar kojega citirate, obrazložiti što je to "kršćanski fundamentalizam"? Što bi bio sadržaj toga složenoga pojma, koji su njegovi simptomi prepoznavanja u javnosti i kako bismo opisali one koji ga žive i njeguju?

Pripomoći radi, valja uputiti na etimologiju riječi koja seže u latinski jezik te nalazi imenicu fundamentum, i, n. - temelj, osnova. Ona je u našu svakodnevnu uporabu ušla preko engleskog jezika i poprimila značenje: "radikalno vraćanje na osnove, izvore, najstariju tradiciju neke ideologije, pokreta, religijskog učenja" (Opća enciklopedija, JLZ Miroslav Krleža, Dopunski svezak A-Ž, Zagreb, 1988., str. 196). U tom smislu, među protestantima se u XIX. stoljeću rodio fundamentalizam vođen idejom doslovnoga tumačenja Biblije nasuprot evolucionističkim idejama - i on je danas u najvećoj mjeri odbačen.

No, apstrahirajući od teoloških rasprava, možemo reći kako su fundamentalisti oni koji svoje učenje žele učiniti jedinim zakonom obvezatnim za sve i to na temeljima njihove religijske, političke, ili koje druge postavke - ovisno koji im je prefiks moguće dodati.

Na osnovu ovoga fundamenta razvidno je da ćemo u povijest naći kako je zbilja bilo i odviše vremena kada je kršćanski - ili pobliže rečeno katolički - fundamentalizam žario i palio ljudskim glavama i prostorima.

Ali, to u temelju nije imalo ništa od "izvornoga", tj. ništa od osnovne kršćanske poruke. Tu kršćansku poruku - ako ne želimo koristiti neke manipulantske metode zarad osobnoga interesa - naći ćemo jedino u riječima i djelima Isusa Krista. A njegov "plan i program" sazdan je u onih osam Blaženstava: "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!" (Evanđelje po Mateju 5,1-12). Ili pojednostavljeno: "Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" (Lk 10,27). A za one koji ni to ne razumiju: "Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci" (Mt 7,12). Ovo je ujedno fundament za ispit savjesti Katoličke Crkve...

Međutim, počevši od Francuske revolucije 1789. pa na ovamo, zapadno je kršćanstvo doživjelo proces sekularizacije te je, uz mnoge nedaće, uistinu vremenom oslobođeno - doslovce ili u prenesenom značenju - od negativnoga miješanja profanoga u područje svetoga. To se zorno vidi u životu Katoličke Crkve na čijem su čelu, upravo zahvaljujući i tomu, u posljednja dva stoljeća bile stvarne duhovne gromade, istinski antipodi papama u srednjem vijeku.

Negativna pak strana ovoga, očito skoro pa nezaustavljivoga, procesa sekularizacije jest gubljenje duhovne, religijske podloge zapadnoga čovjeka. Gubljenje do te mjere da Crkva - neovisno što se papu kiti "najvećim moralnim autoritetom" - nerijetko, odnosno najčešće u mnogim stvarima ostaje usamljena te biva ismijana (sjetimo se tema kao što su: kontracepcija, abortus, eutanazija, homoseksualnost... gender ideologije).

Stoga, ako je "kršćanski fundamentalizam" od doba Francuske revolucije počeo bivati oksimoron, danas je on uistinu besmislica koja se stavlja nasuprot fundamentalizmu inspiriranom nekim islamskim učenjima, samo da "nešto stoji". Ili novinar ima smislenije objašnjenje guranja ove kovanice u svoju misaonu cjelinu?