Prvi tjedan došašća - Ponedjeljak

Na početku Sv. Mise

Animator u liturgiji:

Kao drugi simbol nakon pijeska danas u naše jaslice postavljamo travu. Ona nas na jednoj strani podsjeća na onu tamnu riječ iz knjige psalama:

«Svaki je čovjek ko trava
Ko cvijet od trave sva mu dražest.
Trava se osuši, cvijet vene
Kad god Ggospodin preko njih prođe.
Doista narod je trava
Trava se osuši, cvijet vene.»

Ove riječi izraz su dubokog ljudskog iskustva: sve je u životu prolazno. Što god planirali, koliko god voljeli, koliko god uživali zdravlje, planovi se pobrču, ljubav se razočara, bolest i smrt nadvladaju. Mnogo se toga čovjeku na ovom svijetu mora učiniti apsurdnim, baš kao trava koja se danas zeleni da bi sutradan bila bačena u vatru ili pogažena bila.

Ali na drugoj strani nam poznato zvuči i ona svijetla riječ iz knjige psalama:

«Gospodin je pastir moj:
Ni u čemu ne oskudijevam
Na poljanama zelenim
On mi daje odmora.»

Onome tko je u molitvi povezan s Gospodinom taj svemu ipak daje novi smisao. Unatoč teškog i mukotrpnog života taj može reći: ništa mi ne fali, ni u čemu ja oskudijevam. Tko čezne za njegovim zelenim poljanama, taj će se odmoriti. Jer njegova riječ , njegovo čvrsto obećanje , ostaje dovijeka.

MLADA PŠENICA

Sijanje pšenice na sv. Barbaru (4. 12.) ili na sv. Luciju (13.12.) drevni je običaj. Zrnje pšenice stavi se u posudice , natopi vodom i ono klije, raste za Božić. Dok sva priroda spava, ta pšenica raste. Evo legende o tom običaju.
Jedna djevojka, imenom Barbara, pokrstila se protiv volje svoga oca. On se toliko uvrijedio da ju je dao zatvoriti u jednu kulu. Kasnije ju je osudio na smrt. U njezinoj su ćeliji – tako priča legenda – u jednom ćupu našli mladu pšenicu. Vele da je proklijala na dan njezine smrti. Ta je pšenica znak novog života . Mi kršćani i smrt shvaćamo kao znak novog života u Bogu.
U došašću promatramo pšenicu kako raste, a vani pod snijegom i ledom priroda spava i miruje, znajmo: naši problemi nisu nerješivi. Isus, Mesija je s nama!