Prvi tjedan došašća - Petak

Nakon pričesti

Draga naša i našeg Gospodina Majko,
Sveto evanđelje o tebi govori na nekoliko mjesta. Znam iz njega da si smjelo prihvatila riječ anđela Gabrijela predajući se u potpunosti Božjoj volji. S tvojom rodicom Elizabetom si podijelila uzbudljivu radost. Veličala si Gospodina za sva njegova djela i dobrote. Crkva i dan-danas istim tim tvojim riječima hvalu daje Gospodinu u svakoj večernjoj molitvi, osjećajući tvoje povjerenje i odanost Bogu. Poznat mi je tvoj dobri zaručnik Josip koji je tebe i plod tvoga tijela prihvatio, volio i štitio. U jednoj štalici u Betlehemu si rodila Isusa, spasitelja svijeta. Svu onu slavu i hvalu koju su tvome djetešcu prinijeli pastiri, riječima anđela uzburkani, ti si mirno zadržala u svojemu srcu isto kao što si svoje novorođenče nježno priljubila uza se, na svoje grudi, na svoje srce.

Isusa si odgajala u vjeri otaca. On te je kao dvanaestogodišnji dječak jako zabrinuo izgubivši se pri hodočašću u Jeruzalemu. Našla si ga u hramu kako začuđujuće pripovijeda učiteljima, a za tvojom roditeljskom brigom kao da ne mari te ti u svom mladenačkom samopouzdanju nama pomalo drsko djelujuće odgovore daje. Sve si se više pitala: Što se dešava sa tim mojim sinom, da li je istina ono što je anđeo Gabrijel navijestio i pastiri potvrdili? Čemu sve to vodi?

Kasnije si morala doživjeti kako Isus napušta obitelj da bi bez sigurnosti i bez krova nad glavom nagoviještao kraljevstvo Božje, upuštao se u opasnosti i u sukob sa moćnima. Kao majka si molila da mu se nikakvo zlo ne desi ali si u dubini duše znala da je on od Boga, da mora ispuniti svoje poslanje. Zato što si svoga sina poznavala bolje nego itko drugi, mogla si na svadbi u Kani bez nedoumice zbunjenim slugama reći: Što vam god rekne, učinite.

Na kraju stojiš ispod križa plačući. Kakva bol za tebe majko! Bila si Isusu u mislima u zadnjim odasima njegovim. On te ne htjede ostaviti samu nego te povjeri brizi i zaštiti voljenoga učenika Ivana. A ti nisi klonula ispod neizrecive muke i patnje nego si bila s apostolima u ustrajnoj molitvi, hrabrila ih tvojim uzorom. Tako su početci crkve bez tebe nezamislivi. Ti si bila njena duša kao što si to i danas. Zato si i moja Majka, jer si Majka Crkve u kojoj sam «kod kuće», koja je moja duševna domovina.
Zahvaljujem ti se majko, što si Isusa poklonila meni i čitavom svijetu.