Rubriku uređuje dr.sc. Ivo Balukčić

Prva nedjelja došašća

Pijesak


Sarajevo · 29. stu. 2009.

Božić, najradosniji blagdan u kršćanskom svijetu, duboko je prožeo dušu, tradiciju, običaje i vjersko - kulturnu povijest našeg naroda. Taj obiteljski blagdan može se nazvati i blagdanom zajedništva, pomirenja, prihvaćanja drugoga i drugačijega. Uzevši ljusko tijelo i postavši nama u svemu sličan, osim u grijehu, Isus se pojavljuje u povijesti čovječanstva kao Svjetlo svijeta na prosvjetljenje svakog čovjeka i svih naroda. On se čovjeku nudi kao Put, Istina i Život. Oni koji ga prime postaju djeca božja. A Bog jedini može ispuniti najdublje težnje ljudskog srca za životom, srećom, radošću, unutarnjim mirom i mirom s drugima. Za vjernike vrijeme došašća je poziv na tu unutarnju duhovnu pripravu da možemo prepoznati Isusov dolazak u naš život, u naše međuljudske odnose i naše veće ili manje zajednice. Vrijeme došašća trebalo bi biti obilježeno nadom i iščekivanjem utemeljenim na vjeri i dobrim djelima.

Prva  nedjelja došašća

Na početku Sv. Mise
ili obiteljske molitve

Svećenik ili animator:

Ovom prvom nedjeljom Došašća započinjemo neposrednu pripravu za Božić. Kroz četiri tjedna spominjat ćemo se kako su ljudi prije Krista očekivali njegov dolazak, ali se i duhovno pripravljati za istinsku proslavu Božića – Isusova rođendana. Istinska i vjernička proslava Božića ne sastoji se u okićenu boru, raznovrsnim jelima i piću, skupocjenim i mnogobrojnim darovima i vanjskom blještavilu reklama nego u tome koliko uspijemo biti poslušniji Bogu i bolji prema drugima s kojim živimo.
Došašće je i vrijeme duboke nade ispunjene radošću. U Isusu Kristu nam je dan smisao ljudskog postojanja koje se ne završava smrću nego se nastavlja u vječnosti u zajedništvu s Bogom.
Zbog toga je ovo vrijeme poziv na veće zalaganje u ljubavi prema Bogu i braći ljudima. U dobroti i ljubavi uvijek možemo napredovati. Ovo je vrijeme vjere i pouzdanja naspram tjeskobi i očajanju koje može zahvatiti neku osobu. Istina, život je ispunjen mukama, naporima, nedaćama i nevoljama. Međutim, isplati se živjeti jer život ima svoj smisao u ljubavi koja nas sdružuje.
Naš svakodnevni život prožet je mnogim simbolima i znakovima. Svi mi znamo što znači prsten, cvijet, križ, stisak ruke, osmijeh. Također i vjerski obredi prožeti su mnoštvom znakova, simbola i gesta. Na poseban način vrijeme došašća i Božićno vrijeme puno je simbola: jaslice, adventski vijenac, sijanje pšenice, kićenje bora, badnjak, tri svijeće ... sve nas to podsjeća na nešto dublje i može nam pomoći da bolje shvatimo Božju poruku koju On i ovog Božića želi uputiti nama u našim životnim okolnostima. Osim toga adventski božićni simboli i određeni obredi povezani s tim, dio su naše hrvatske kulture i povijesnog naslijeđa koje trebamo čuvati i prenostiti na mlade.
Danas ćemo posebnu pozornost obratiti na dva simbola: adventski vijenac i jaslice. Uskoro ćemo upaliti prvu svijeću u našem adventskom vijencu koja označava prvi tjedan Došašća i predstavlja našu budnost, tj. želju da se ozbiljno pripravimo za Božić.

Dvoje djece:

1. Vi, veliki,
poslušajte jednom djecu!
Predugo ste slušali stručnjake i
Funkcionere, direktore i generale.
Predugo ste vjerovali u imetak
I moć, u napredak i oružje.
Sve se mijenje kad pogledamo
Djecu, jer dijete otkriva ono
Što nam svijet daje da zaboravimo:
Čudo svega što živi.

2. Vi, veliki,
uzmite dječije oči
da gledate život drugačije.
Uzmite dječiji san
Za izgubljenim rajem.
Uzmite dječiji smiješak
I njegovu radost zbog malih stvari.
Uzmite dječije srce
Da vjerujete u ljudsku ljubav.

Paljenje prve svijeće u Adventskom vijencu:

I ove smo godine spleli adventski vijenac. Danas palimo prvu od njegovih četiriju svijeća. Iduće nedjelje zapalit ćemo dvije, treće tri, a četvrte, posljednje adventske nedjelje, sve četiri svijeće.
Možete li se sjetiti sličnih vijenaca,... Da vam pomognemo! Gradi se kuća, majstori završavaju krovište... Da vijenac na vrhu krovišta. Slavi se dovršetak gradnje. U nekim našim krajevima, završivši žetvu, ljudi prave vijence od žita. Slave. Žitni vijenac zahvala je za dobru žetvu. I u nekim sportovima pobjednike okite vijencem. Ti vijenci znače pobjedu, slavlje, uspjeh. Tako je bilo nekoć i u drevnoj Grčkoj – olimpijski pobjednici dobivali su lovorov vijenac. Od takvih vijenaca nastale su kraljevske i carske krune. Vijenac danas nose nevjeste i prvopričesnice. Taj vijenac znači radost, vjernost, ljupkost i čistoću.
Mislimo na još jednu vrstu vijenaca: Gore svijeće... ljudi u crnini, cvijeće... neki plaču. Da, vijenci na sprovodu. Ali često zaboravljamo da su ti vijenci umrlima, znakovi pobjede – Krist je uskrsnuo i mi ćemo uskrsnuti. Ti vijenci govore da je da je pokojnik, nakon dugih životnih napora, stekao vijenac slave Božje.
Puno značenje tih vijenaca ima i ovaj naš adventski vijenac. On nas podsjeća da je Isus uvijek s nama. To nam govori zelena , vječnozelena boja vijenca. Isus je pobijedio patnju i smrt. On želi ući u naše srce i stvoriti nešto novo. Paljenjem svijeća tijekom adventa Isusovo nam svjetlo postaje sve jasnije, sjajnije. Svjetlo tih svijeća je naš odgovor Isusu: «Isuse, ostajemo ti vjerni».

Uz pokajnički čin:
Od prvog dana Došašća započet ćemo oblikovati naše župske jaslice. Svakim danom uz Misu zornicu stavljat ćemo jedan predmet u jaslice i razmišljati o poruci koju nam taj predmet želi prenijeti.

Pijesak

Na početku došašća stavljamo jedan simbol u sredinu našeg razmatranja kojega u Bibliji uvijek onda susrećemo kada narod Božji, kada pojedinci nanovo određuju svoj odnos prema Bogu: pijesak i pustinja.

Izgleda da su ljudi uvijek znali da se Bog i njegova poruka može čuti samo osluškujući zvuke tišine koji nečujno odjekuju u bezgraničnim daljinama pustinjskog vidika. Tako su Izraelci 40 godina koračali i često tonuli u pijesku pustinje svoga traganja za zemljom od Boga obećanom. Mnogi proroci staroga zavjeta primaju svoje poslanstvo upravo u vihoru pustinjskog vjetra u kojemu spoznavaju duha Božjega.

O Ivanu Krstitelju, znamo da je živio u pustinji asketskim životom odricanja i samoće. On je glas koji u pustinji vikaše: «ispravite put Gospodnji!»
I sam Isus se , prije nego će početi propovijedati Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu, povukao se u pustinju, boraveći tamo 40 dana, pripremajući se, moleći.

Tako je i nama poklonjeno ovo vrijeme došašća da kroz pustinju našeg srca utabamo Gospodinu pravu i čvrstu stazu kako bi nam on mogao prići i dotaknuti nas svojom radosnom vijesti.

Pripremimo se jer Gospodin je blizu! Pripravimo put Gospodinu!

- Prvi simbol koji postavljamo u naše jaslice je pijesak. Pijesak predstavlja neplodno tlo, pustinju.

Gospodine Isuse naše srce je često puta poput pustinje, puno pijeska i stoga u životu ne donosimo uvijek dobra djela. Gospodine pretvori i naša srca, naše misli, riječi, rad i život u dobro djelo Tebi ugodno, a braći ljudima korisno. Gospodine smiluj se!

Svi: Gospodine smiluj se!

- Pustinja koju simbolizira pijesak u Bibliji je i prostor molitve i osluškivanja Božjih nadahnuća.

Kriste Isuse koji si i sam prije svoga javnog nastupa boravio u pustinji pomozi nam da i mi u pustinji svoga srca znamo biti pozorni na tvoju riječ i ustrajni u molitvi kroz ovo vrijeme došašća. Kriste smiluj se!

Svi: Kriste smiluj se!

- Pustinja može predstavljati odricanje i post. Post nam uz molitvu pomaže u gospodarenju našom ljudskom naravi i nagonima. Odricanje od onoga što nam nije neophodno z aživot u korist potrebnih, Bogu je ugodno djelo koje će On na svoj božanski način nagraditi.

Isuse prijatelju i Spasitelju svakog čovjeka koji si i sam postio i živio pokorničkim životom, pomozi nam da i mi shvatimo vrijednost posta i dobrih djela i oprosti nam sve naše sebičnosti i neosjetljivosti za svoje bližnje. Gospodine smiluj se!

Svi: Gospodine smiluj se!

Svećenik: Smilova nam se Svemogući Bog, oprostio nam naše grijehe i propuste te nem pomogao da i mi pripravimo pravu i čvrstu stazu prema Bogu i čovjeku. Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen


najnovije