Polnoćka

Na početku Sv. Mise

Moto ovogodišnjeg došašća glasio je «pripravimo put Gospodinu». Tako smo odgovorili na poziv, Ivana Krstitelja, koji je u ono vrijeme u pustinji ljude opominjao «pripravite put Gospodnji».

Ustajali smo rano na zornice, promatrali kako se jaslice polako grade, razmišljali o Bogu, položili ispred njega sve naše brige, podijelili sa njim sve što nas raduje.

A večeras smo sretni i veseli i kličemo radosno:

EMANUEL, EMANUEL, Bog je sa nama!

Bog je sa nama, ni u čemu ne oskudijevam!
Bog je sa nama u našem siromaštvu i poniznosti!
Bog je sa nama, kruh života u jaslicama!
Bog je sa nama kako anđeo Gospodnji navijesti!
Bog je sa nama u naručju Marije i Josipa!
Bog je sa nama, putokaz, put i cilj našeg života!
Bog je sa nama, naš štit i bogatstvo!
Bog je sa nama, pastir dobri naroda svoga!
Bog je sa nama, u našim domovima i srcima!
Bog je sa nama, vatra koja nas grije!
Bog je sa nama, voda živa za kojom žudimo!
Bog je sa nama, mladica iz panja Jesejeva!
Bog je sa nama, koji donosi mir u naše dane!
Bog je sa nama, Mlado Sunce s visine, svijetlo svijeta!

Radujte se narodi, kaže jedna prelijepa božićna pjesma, radujte se jer Bog je s vama!

KAD JE BOŽIĆ?

Božić je svaki put kad dva čovjeka jedan drugom opraštaju.
Božić je svaki put kad pokazujete pažnju prema svojoj djeci.
Božoćje svaki put kad pomažete nekom čovjeku.
Božić je uvijek kad netko opdlučuje pošteno živjeti.
Božić je uvijek kad se dijete rodi.
Božić je uvijek kad se dva čovjeka vole pravom, dubokom i poštenom ljubavlju.
Božić je uvijek kad jedan drugog gledate očima srca sa smiješkom na usnama.
Jer tada je rođena Ljubav...
Jer tad aje rođen Mir...
Jertad aje rođena Pravednost...
Jer tada je rođena Nada...
Jer tad aje rođena Radost...
Jer tada je rođen Isus Krist.
Stoga sretan nam BOŽIĆ

LITURGIJA SRCA
Izidor Poljak
U SVETOJ NOĆI

U svetoj noći noći svakoj ko pred vijeke davne
Bog pušta prijesto svoj
I silazi s nebesa na lik čeda svog
Uz anđeoski poj.

Pa pređe zemljom cijelom s kraja na kraj svijeta
I u svak uđe stan:
U puste izbe bijedih, a i u dvor carski
Sav zlat i prekrasan.

I gdjegod vjerne nađe, svakom cjelov dade
Ko zvijezde čist i svet,
U noćitako badnjoj kao dijete lijepo
Krist prođe čitav svijet.

A kome cjelov tisne, duša mu se trese
Od tajnog milja sva
I srcem drhtne nešto velebno i slatko,
Od sreće lice sja.

U svetoj noći s mog se lica suza truni
Ko dragi alem čist,
Što ljudstvo ne zna cijelo, čim cjelov rodi,
Što podaje ga Krist.

«Krist nam se rodio – dođite, poklonimo se!»

E, DA MI JE BOŽIĆ

E... da mi je Božić sada k´o nekad: nasmijana majka, njene oči pune dobrote, na Badnji dan peče pogaču za zajedničku večeru. Gledam, smijem joj se: «Opet si naopako stavila slova!». A ona, k´o pogača, scva dobra i blagoslovljena.
E, da mi je Božić sada k´o nekad. Moje nestrpljenje da okitim jelku... i već se sija oko dvadesetog. Uvijek mi bi žao onih što nisu znali što je Božić, onih što ne znaju što je slavlje u duši, onih što ne znaju kad srce hoće puknuti od sreće, kad su svi dragi tu, okupljeni da se pomole Bogu i zahvale za sve milosti.
Znala sam da baš tada, kada smo svi okupljeni i na broju, i kad je Božić da je to najvažniji dan u godini.
Jer dođoše neke godine teške i ona pogača dobi drugi lik, slova postadoše pravilna. I imala je pogača svoj blagoslov, ali nije bilo Nje. Nema majke, te stijene kućne, na koju se svi oslanjasmo, nema punine večeri, jedno mjesto za stolom zauvijek je prazno. Ipak Božić je opet tu, kuca na vrata, a godina teška, najteža do sada... mnogo mi dragih ljudi ode u nebo. Jedna sijeda glava nedostaje k´o nikad do sada i još je jedno mjesto zauvijek upražnjeno.
E...da mi je Božić sada k´o nekad... Zrak svečan i dan vedar, crkva puna ljudi. Gastarbajteri k´o žižice cakulaju se u svim bojama , gospoje im namirisane i u cvjetni dezen obučene, miješaju se s pukom svagdanjim. Crkva k´o kugla vri. Pokoja se petarda ubaci u džep. Kad izađu iz crkve, zapjevaju pečalbari, napinju se a nešto im u grlu stoji , oči crvene k´o dva kukurijeka, pusta prsa samo se nadimaju. I leti u zrak pjesma njihova, leti im tuga što vrca iz očiju, a glasovi silni razliježu se poljem.
Gospoje im sve pirlituše, pa sve fimno sa dokonim svijetom, rek´o bi čovjek fino u Njemačkoj. A svi znaju, došli oni na Božić jer nema Božića u Njemačkoj. Božić dođe samo kući gdje smo se rodili, odrasli ii gdje su nam korijeni.
Ikad budete odlazili, ne idite daleko od kuće, vratite se ovdje za Božić! Ne dozvolite za dvadeset godina da vam se oči žare, da vam nešto stoji u grlu i da vam leti tuga iz očiju. Vratite se kući!
E...da mije Božić sada k´o nekad.