Pogled na medije u enciklici Caritas in veritate Benedikta XVI.

U nedavno objavljenoj enciklici Caritas in veritate (Ljubav u istini), naslovljenoj biskupima, prezbiterima, đakonima, posvećenim osobama, vjernicima laicima i svim ljudima dobre volje, papa Benedikt XVI. u šestom poglavlju koje nosi naslov 'Razvoj narodâ i tehnika' u broj 73. razmišlja o važnosti medija u cjelovitom ljudskom razvoju. Za bolje razumijevanje uloge medija ''bez koji je već sada gotovo nemoguće zamisliti život ljudske obitelji'', kako piše Sv. Otac na početku broja 73., potrebno je imati naumu cjelovitost poruke ove enciklike ali i drugih crkvenih dokumenta o sredstvima društvenog priopćivanja kao i raznovrsna promišljanja o toj problematici. Kad Benedikt XVI govori o medijima također je važno imati uvidu i ono što je on sam na početku svoga pontifikata naglasio da će nastojati u svom naučavanju produbljivati i naglašavati ono bitno u nauku Drugog vatikanskog sabora i svojih prethodnika na Petrovoj stolici, osobito Sluge Božjega Ivana Pavla II. 

Crkveni pogled na medije

U Uvodu spomenute enciklike Benedikt XVI. objašnjava što za kršćanstvo znače nerazdruživi pojmovi ljubav i istina iz kojih bi trebali proistjecati: pravednost, odgovornost, mir, suradnja među pojedincima i narodima oko cjelovitog razvoja ljudskog roda. Za kršćanina vjernika ljubav je ''snaga čiji je izvor u Bogu, vječnoj Ljubavi i posvemašnjoj Istini (...) koja proistječe od Oca na Sina u Duhu Svetome. To je ljubav koju je objavio i ostvario Krist (usp. Iv 13,1) i razlio je u srca naša 'po Duhu Svetome koji nam je dan' (Rim 5,5). Budući da su ljudi oslovljenici Božje ljubavi, oni su postali subjekti sebedarja, pozvani da se i sami učine oruđem milosti, kako bi dalje izlijevali Božju sebedarnu ljubav i pleli mreže ljubavi. Iz te dinamike primljene i darovane ljubavi izvire socijalni nauk Crkve. On je ljubav u istini u društvenim pitanjima: navještaj Kristove istine ljubavi u društvu.'' (br. 5). Nadalje, Sv. Otac pozivajući se na socijalni nauk Crkve, a osobito na enciklike: Rerum novarum, Populorum pogressio, Sollicitudo rei socialis, piše: '' Crkva nema tehničkih rješenja koja bi mogla ponuditi i ne 'traži za sebe ma i najmanje pravo miješanja u politiku država'. Ipak, ona mora ispuniti poslanje istine, u svakom vremenu i svim okolnostima, poradi izgradnje društva po mjeri čovjeka, njegova dostojanstva poziva. (...) Vjernost čovjeku nalaže vjernost istini koja je, jedina jamstvo slobodi (usp. Iv 8, 32) i mogućnosti cjelovitog ljudskog razvoja. Zbog toga Crkva za istinom traga, neumorno je naviješta i prepoznaje je gdje god se objavljuje. (...) Otvorena istini, ma iz kojega znanja ona proizlazila, socijalni je nauk Crkve prigrljuje, djeliće u kojima je nerijetko nalazi slaže u cjelinu i posreduje je u stalno nove životne prilike u kojima se nalazi društvo naroda i nacija.'' (br.9)

Druga komponenta koja je važna za razumijevanje naznačene teme je crkveni pogled na medije koji je izražen kroz crkvene dokumente. Kad Crkva govori o masmedijima ona polazi od temeljne teološke postavke: Sve što postoji, stvoreno je u Kristu, po Kristu i uključeno je u njegovu otkupiteljsku ljubav (usp. Kol 1,16), sve je usmjereno prema slavi Božjoj (usp. 1 Kor 1, 28). Stoga svako stvoreno sredstvo može po Duhu Svetom, koji puše gdje hoće i kako hoće biti upotrijebljeno i za njegovo komuniciranje s čovjekom. Svako stvoreno sredstvo može biti upotrijebljeno kao put prema čovjekovu srcu. «Čudesna tehnička iznašašća, s kojima se ponosi naše vrijeme, jer su plod duha i rada ljudskoga, također su darovi Božji, našeg Stvoritelja, od kojega proizlazi svako dobro djelo: ‘On, nam nije dao samo život stvorenom, već sve stvoreno čuva i razvij». (Sv. Ivan Kristom, De Consubstantiali, contra Anomoeos: PG 48, 810). Pristup Crkve društvenim obavijesnim sredstvima – medijima - temeljno je pozitivan i ohrabrujući ali ne propuštajući da uvijek upozorava i na opasnosti koje mogu proizaći ako se ispravno ne upotrebljavaju mediji ti divni Božji darovi. Crkva je svjesna snažnog utjecaja društvenih obavijesnih sredstava. «Njihovim posredovanjem ljudi dolaze u dodir s drugim ljudima i događajima, oblikuju svoja mišljenja i vrijednosti. Ne samo da putem tih sredstava prenose i primaju informacije i ideje, nego često i sam život postaje medijima posredovano iskustvo (Aetatis novae, 2). Tehnološke promjene čine sredstva priopćavanja sve raširenijima i sve moćnijima. «Nadolaskom informatičkog društva nastala je prava revolucija» (Prema pastoralnom pristupu kulturi, 9), a značajni izumi 20. stoljeća mogli bi biti samo uvod u ono što će donijeti ovo novo stoljeće, naslućivali su crkveni dokumenti neposredno nakon Sabora.. Stoga Crkva koja u medijima gleda velike Božje darove i znakove vremena, u ovo vrijeme masovne komunikacije ne umara se razmišljati o njezinoj misiji evangelizacije i upotrebi ovih sredstava u tom svojoj temeljnoj zadaću. To je između ostaloga njezina prirođena zadaća i permanentni poziv.(usp. LG 17) Na temelju toga Papa Pavao VI. će ustvrditi: «Crkva bi se osjećala krivom pred Gospodinom kad ne bi upotrijebila ta moćna sredstva koja ljudski um svednevice čini još savršenijim. Pomoću njih ona poruku koju čuva «propovijeda na krovovima» (usp. Mt 10,27; Lk 12,3). U tim sredstvima ona nalazi uspješan oblik suvremene propovjedaonice. Zahvaljujući njima ona je u stanju govoriti masama» (EN , 45.). Stoga se Crkva neprestano pita koji su najbolji načini za naviještanje Krista današnjem čovjeku. Sluga Božji Ivana Pavla II., kojega su mnogi smatraju jednim od najvećih komunikatora današnjice, napisat će: «Uznemirenim srcima zbog opasnosti koje mogu proizvesti nove tehnologije ja kažem: ne bojte se. Ne ignorirajmo realnost u kojoj živimo, proniknimo tu realnost u njezinoj dubini. Pokušajmo u svijetlu vjere razlikovati autentične znakove vremena». Od Drugog Vatikanskog sabora pape  ustrajno pozivaju Crkvu, osobito u prigodama Svjetskog dana sredstava društvenog priopćavanja, na stalnu i usklađenu prisutnost u svijetu medija pozivajući sve na razmišljanje kako «naviještati Krista i sredstvima društvenog priopćavanja u zoru Novog Milenija»(Poruka za 2000 godinu). Dakle, može se reći da se za Crkvu temeljni kriterij vrednovanja medija nalazi u odgovoru na pitanje da li mediji služe cjelovitom dobru kako pojedinca tako i društvene zajednice.

Uloga medija u današnjem društvu

Svoje promišljanje o važnosti medija u današnjem svijetu u enciklici Caritas in veritate, Papa počinje s činjenicom da je ''s tehnološkim razvojem povezana sve veća prodornost sredstava društvenog priopćivanja, bez kojih je već sada gotovo nemoguće zamisliti život ljudske obitelji'' (br.73). Doista ako kroz podrobniju analizu pogledamo u današnje globalizirao društvo vidjet ćemo da su masmediji i drugi plodovi ljudskog razvoja u posljednjem stoljeću, ne samo olakšali, uljepšali i učinili život ugodnijim, već su u uzajamnom prožimanju razvoja društva i osobe, kao i razvojem i usavršavanjem samih medija, prouzročili velike, a često puta i radikalne promjene na svim područjima u društvu: gospodarstvenom, društveno-političkom, kulturnom pa i vjerskom. Novi izvor moći postala je informacija. Papa nadalje naglašava da su mediji ''do te mjere srasla sa svakidašnjim životom, i u dobru i u zlu, da se čini doista apsurdno stajalište onih koji drže da su ta sredstva neutralna i da ne utječu na moralnu prosudbu ljudi.'' Na tragu je to crkvenih dokumenata koji kad govore o medijima uvijek upozoravaju na potrebu cjelovitog gledanja na medije te o njihovim mogućim pozitivnim i negativnim učincima. Stoga Benedikt XVI. upozorava da se na mediji ne može gledati samo s njihove tehničke strane i ekonomske učinkovitosti. U pozadini takovog gledanja na medije najčešće ''leži težnja za dominacijom nad tržištem kao i, a to nije manje važno, želja za nametanjem kulturnih parametara koji su u službi projekta ideološke i političke moći'', naglašava sv. Otac. ''Uzevši u obzir njihovu temeljnu važnost u odlučivanju o promjenama u opažanju i spoznavanju stvarnosti kao i same ljudske osobe, postaje nužno pozorno promišljanje o njihovu utjecaju, osobito s obzirom na etičko – kulturnu dimenziju globalizacije i solidarnog razvoja naroda.'' To bi prema enciklici bilo cjelovito gledanje na medije.

Uloga medija u gospodarstvu. Ne treba biti ekonomski stručnjak da se uvidi iznimno veliki utjecaj medija na gospodarstvo i rad kako pod pozitivnim tako i negativnim vidom. Pozitivno je što su tehnike komuniciranja i novi mediji naveliko doprinijeli porastu proizvodnje, a unijele su i značajne promjene u ambijent rada i gospodarstva. Tehnike komunikacije povećavaju mogućnosti racionalizacije i tako mogu doprinijeti povećanju proizvodnje. Ali povećanje proizvodnje na taj način poklapa se sa smanjivanjem radnih mjesta, što proizvodi porast nezaposlenih, a to pogađa sve veći broj osoba. Preobrazba profesionalnog profila djelatnika uvjetovanog tehnikama komuniciranja priječi posebno nezaposlene starije životne dobi u pronalaženju novih radnih mjesta. Negativni efekti na području zaposlenosti dolazi i iz činjenice što ‘intelektualne aktivnosti’ sada se mogu ponuditi preko određenog medija u svrhu uštede u osoblju. Još jedan negativni efekt razvoja telekomunikacija i informatičke mreže dolazi i od toga što se mnoga radna mjesta mogu preseliti u zemlje i krajeve gdje je jeftinija radna snaga a ostaju povezani modernim mrežama komuniciranja. 

Mediji u znanosti i obrazovanju. Tehnološke inovacije i njihova primjena usko su povezani s kulturnom razinom i znanstvenim napretkom jedne zemlje. I na ovom području tehnike komuniciranja donose velike koristi ali i određeni negativni rizik. Sredstva društvenog komuniciranja mogu se vrlo korisno upotrijebiti u znanosti i obrazovanju. Uvođenjem medija u škole, na radna mjesta, u obitelji, zatim među osobe različite životne dobi, na neki način se ruše barijere prostora i vremena. Korištenje grafike, filma, animacije, simulacija preko audiovizualnih medija u školama predmeti mogu postati zanimljiviji, a teške se lekcije mogu prikazati na više načina. U učenju jezika npr. ovakav način je poprimio veliku primjenu. Novi sustavi elektroničkog memoriranja, a prije svega Internet i službe on-line, omogućuju lakšu konzultaciju rječnika, bibliografije, kataloga biblioteka, fotografija i tekstova mnogih tiskovina. Tu je također i komuniciranje e-mailom, te dostupnost elektroničkih publikacija preko interneta. Sve to omogućuje brže, lakše i učinkovitije komuniciranje među znanstvenicima. Negativne posljedice razvoja tehnologija komuniciranja mogu produbiti jaz između bogatih i siromašnih, time što bogate stavlja u povlašteniji položaj. Drugi je problem mnoštvo informacija. Sve je teže razlikovati bitne vijesti od nebitnih. Odabir i korištenje informacijama zavisi od svake pojedine osobe, a posljedice tog odabira nisu nevažno pitanje i zahtijeva daljnje proučavanje. Nadalje, tehnike informiranja favoriziraju individualizam i u isto vrijeme društveno izolirani odgoj. Novi je problem pitanje etičkih vrjednota i principa koji su se tradicionalno prenosili preko procesa poučavanja učitelj-učenik. Temeljni problem je u tome što se poučavanje svodi samo na razinu sredstva.

Uloga novih medija u umjetnosti i zabavama. Tehnike komuniciranja oduvijek su služile i za zabavu i razonodu, nadahnuća i kreiranje estetskih vrjednota, populariziranje narodne kulture i umjetnosti uopće. Veliki broj različitih medija s posebnim i različitim ponudama otežava društvu da sačuva svoj kulturni identitet. Društvene tendencije individualizma koje su podržavane od medijske kulture i odgoja tumače vrjednote u korist svake osobe, a manje vrednuju ulogu društvenih institucija obitelji, Crkve i države. Moderne audiovizualne tehnike komuniciranja omogućuju individualno slušanje i gledanje različitih glazbenih žanrova s izvrsnom kvalitetom, rekonstrukciju povijesnih događaja itd. Tako svatko može naći ono što se njemu sviđa. Zatim novi mediji kreiraju nove forme izražavanja npr. u umjetničkoj fotografiji, na filmu, elektronskoj glazbi, videoclips. Široka ponuda daje prigodu većem broj autora, na različitim kulturnim i zabavnim područjima, da i oni dođu do izražaja preko sredstva društvenog priopćivanja. Također i publika može već prema slobodnom vremenu i imovinskom prilikama naći uvijek nešto za svoju dušu. Mladi i djeca zahvaljujući medijima mogu razvijati svoje sposobnosti i svoj identitet, stil života, vlastitu generacijsku i društvenu kulturu. Često, međutim, mnogostrukost ponuda za zabavu koji prevladavaju u medijima ide na štetu kulturne kvalitete. Jer zabava bez “zahtijeva” lakše se konzumira i nalaze sve više prostora i sve širi krug publike. Korisnik se neprestano potiče da se sam poslužuje. Međutim, slobodan razvoj osobe i individualna izražajnost može se i negativno odraziti i na dotičnu osobu. Umjetnost i spektakli sve više podliježu zakonima tržišta. Glavno je svidjeti se publici i imati što više gledatelja, a što se može odraziti na kvalitetu novinarstva. Stoga se često prikazuju slike nasilja, seksa ili senzacionalističke teme koje privlače gledatelje, slušatelje i čitatelje. Posebno su ovim opasnostima izloženi djeca i mladi. U tom slučaju sredstva društvenog priopćivanja proizvode negativna ponašanja, a utječu da slabi apstraktna misao, jezik postaje siromašniji, mogućnost socijalnih kontakata i integracije u društvo. 

Utjecaj medija na obitelj i društvene odnose. Tehnike komuniciranja sačinjavaju sastavni dio uređaja u svakoj kući. Danas svaka kuća ima televizor, radio, telefon, skoro svaki član obitelji mobitel, video rekorder, osobno računalo itd. Osobama koje žive same ova sredstva komuniciranja pomažu da se ne izoliraju potpuno. Također, zahvaljujući mogućnostima novih medija mnoge osobe mogu dijelom ili potpuno prebaciti svoju profesionalnu aktivnost u obiteljsko ozračje i tako se može nadići odvojenost rada od privatnog života što je u velikoj mjeri kreirala industrijska era. Mediji također mogu biti korisni i u svakodnevnim praktičnim poslovima, npr. kupovina putem medija, bankarske i druge praktične usluge. S druge strane, sigurno je da upotreba novih medija košta i zahtijeva mnogo vremena. Raznovrsna ponuda i individualna uporaba medija unutar obitelji može pogodovati izolaciji unutar same obitelji, a mnogobrojne ponude za djecu i mlade mogu negativno utjecati na njihov razvoj nudeći sekundarna, umjetna iskustva, iluzije umjesto pravih i trajnih vrjednota. 

Mediji u javnom mnijenju i političkim procesima. Politički život u demokratskim zemljama oslanja se na mnogostruke forme medija i učinkovitih sustava komuniciranja. Mediji prenoseći građanima ali i političarima razne informacije omogućuju im da lakše donose odluke. Zbog njihova velikog utjecaja na javno mnijenje mediji se poslije izvršne, zakonodavne i sudske drže «četvrtom polugom moći». Mediji u velikoj mjeri kreiraju i javno mnijenje pa se i tu kriju i mnoge opasnosti. Na primjer u mnoštvu informacija teško se je snaći i vidjeti koja je prava. Zatim mnoge informativne agencije i mnogi mediji čine selekciju vijesti. U mnogim medijima prevladavaju senzacionalističke informacije, često puta na štetu objektivnog i etičkog informiranja.

Mediji, Crkva i zajedništvo. Aktualna ekspanzija medija i te kako je važna i za crkvenog djelovanja kako na području odgoja, znanosti, obrazovanja ali i pod vidom neposrednog pastoralnog djelovanja tj. propovijedanja, karitativnog rada i prisutnosti Crkve i vjere u javnom životu. Crkva tom problemu treba pristupiti ozbiljno i na vrijeme neprestano nas upozoravaju mnogobrojni crkveni dokumenti osobito nakon Drugog vatikanskog sabora. Masmediji su za Crkvu prevažno sredstvo komuniciranja kako unutar same sebe, tako i u dijalogu sa svijetom. Crkva i njene institucije trebaju neprestano poboljšavati svoj rad s medijima ali pratiti i zakonitosti tehnike, te na vrijeme reagirati kako bi se izbjegle teže posljedice. Osim toga mediji daju mogućnost Crkvi da javno ponudi poruku vjere, da privuče pozornost na različite forme u kojima se manifestira vjerski životi te tako neposredno snaži vjeru u svakodnevnom životu. Preko medija Crkva čini vidljivim moć evanđeoskog pomirenja. Pod različitim i kreativnim formama mediji nude Crkvi mogućnost širenja evanđeoske poruke. Mediji mogu omogućiti Crkvi da se uključi i s drugima surađuje na različitim područjima društvenog života. Zahvaljujući tim ‘divnim Božjim darovima’ može se ući u dijalog, ponuditi svoj sadržaj i programe. Također, tu su i mogućnosti za izmjenu i brzu komunikaciju. Mediji mogu biti pogodno sredstvo za kreiranje i pripremanje neposrednog kontakta. Sve to zahtijeva određenu profesionalnost, prikladnost ponude i poznavanje zakonitosti djelovanja masmedija. Međutim, to nosi sa sobom i određene poteškoće. Nije uvijek najvažnije mnoštvo informacija i obilje riječi, nego prikladnost, način komuniciranja u pravo vrijeme.

Antropološka perspektiva medija

Nastavljajući svoje razmišljanje o medijima Papa naglašava i njihovu antropološku perspektivu. ''Ono što smo naglasili glede zahtjeva za ispravnim upravljanjem globalizacije i razvoja, vrijedi i ovdje: smisao i svrhu medija valja tražiti u antropološkoj perspektivi'', naglašava sv. Otac. ''To znači da mediji mogu postati prigodom za očovječenje, i to ne samo onda kad, zahvaljujući tehnološkom razvoju, nude veće mogućnosti komuniciranja i informiranja nego i napose onda kad su usmjereni prema viziji osobe i zajedničkog dobra koje odražava istinski univerzalne vrijednosti.'' Ove riječi Benedikta XVI. sažetak su njegove poruke 42. Svjetski dan sredstava društvenog priopćivanja (2008.) koja nosi naslov Sredstva društvenog priopćivanja: na raskrižju između protagonizma i služenja: Tražiti istinu da bi ju se dijelilo. U toj Poruci Sv. Otac između ostaloga piše da su masovni mediji postali 'integrirajućim dijelom antropološkog pitanja, koje izranja na površinu kao ključni izazov trećeg tisućljeća'. ''Danas na sve izraženiji način – nastavlja Sv. Otac – komunikacija čini se da ponekad ima pretenzije ne samo da predstavlja stvarnost, već da je određuje zahvaljujući moći i snazi sugestije što ju posjeduje. Tako se, na primjer, konstatira da se nekim događajima mediji ne koriste za ispravnu ulogu informiranja, već za 'stvaranje' samih događaja.

Od jutarnjeg buđenja pa do večeri raznovrsni mediji sa svojim programima svakodnevno prate osobe različitih uzrasta. Sociolozi kažu kako mediji dolaze na treće mjesto, poslije rada i spavanja na što čovjek troši svojih dvadeset i četiri sata. Uvođenje medija u svakodnevni život, na svim područjima prema nekim antropolozima utječu i na samu bit ljudskog bića. Neke od karakteristika tih promjena vrlo je lako odrediti, druge su između ostalog nastale sustavnim djelovanjem medija. Znanstvenici koji prihvaćaju tu tezu dokazuju to tvrdnjama kako je današnji čovjek više čovjek slike nego logike, više senzitivan nego racionalan, više intuitivan nego čovjek razgovora, više osoba trenutka nego procesa, više informiran nego komunikativan. Doskora se osobna realnost izgrađivala po onome što je svatko bio, na bazi svoga vlastitog bića, na bazi vlastitih prirodnih mogućnosti. U određenom smislu čovjek se prirodno uklapao u ambijent u kojem je živio, a i sam taj ambijent određivao je proces formacije-identifikacije, u definiranju onoga što se postaje. Stoga se može reći da današnja medijska izmjena vijesti i informacija svake vrste, utječu na mišljenje i življenje osoba i prihvatljivog društvenog ponašanja.

Kod današnjeg čovjeka pod utjecajem medija u globalnom komuniciranju razvija se jaka univerzalistička tendencija. Sredstva društvenog priopćivanja uvode 'svijet' u osobnu svijest i savjest i u isto vrijeme osobna 'savjest' uvedena je u svijet preko medija. Preko sredstava priopćivanja moguće je upoznati različite i raznolike realnosti, načine življenja i razmišljanja. Bez da se pomakne iz kućne fotelje, današnji čovjek, može biti svugdje, ući u život poznatih osoba, proživljavati trenutak za trenutkom, velike povijesne događaje. Svijet koji ulazi u čovjeka, u njegovu svijest, tako da može potaknuti čovjeka da se osjeća aktivnim sudionikom toga svijeta i on se pita koja je moja uloga u tom svijetu, što može razvijati svijest odgovornosti. Takva je univerzalistička tendencija, s jedne strane pozitivna, jer može proširiti čovjekova obzorja. S druge strane povećani broj informacija može dovesti i do gubljenja osjećaja osobne odgovornosti. Kod osobe naviknute preko masmedija na svekolika događanja može izazvati ravnodušnost prema zlu i nepravdi koje postoji u njegovoj okolini. To vodi do jedne vrste osiromašenja osobnosti koje kreira nove granice psihološkog tipa: univerzalnost viđena iz kućnih zidova ili koja preoblikuje odnose s realnošću u čisto informativni kuriozitet (općenitost transformirana u jednu seriju podataka i primljenih informacija); ili koja vodi u određenu vrstu amorfne pasivnosti bez ikakve kritičnosti i emotivnosti. Sve je stavljeno na istu ravan. Upravo je to jedan od najvećih problema današnjeg čovjeka; zatvoriti se u zidove vlastite kuće i živjeti duhovno siromaštvo u punoj epohi i bogatstvu informacija. Tako obilje informacija koje slikom i riječju neprestano bombardiraju današnjeg čovjeka onemogućuju mu u stvaranju ljestvicu vrjednota. Posljedice svega ovoga za današnjeg čovjeka su: da je imaginarno realnije od realnoga; da je umjetno naravnije od naravnog, da je posredno bliže od neposrednoga. Svakim danom susrećemo sve više novih ljudi, a sve manje starih prijatelja. Dok mediji povezuje jedne s drugima, eliminirajući vrijeme i prostor, ti isti mediji obezvrjeđuju skoro sve što je kroz prošla stoljeća smatrano kao naša individualnost i osobni identitet.

Uloga medija u promicanju dostojanstva ljudske osobe i naroda

Završavajući svoje razmišljanje o ulozi medija za etičko-kulturnu dimenziju globalizacije Sv. Otac tvrdi: ''Sredstva društvenog priopćivanja ne promiču slobodu niti čine sve narode dionicima razvoja i demokracije samo zato što umnažaju mogućnosti povezivanja i kruženja ideja. Žele li se postići spomenuti ciljevi, medije valja usmjeriti na promicanje dostojanstva osoba i naroda, izričito ih prodahnuti ljubavlju i staviti ih u službu istine, dobra te nadnaravnog bratstva. Doista, ljudska je sloboda usko povezana s tim višim vrednotama. Mediji mogu biti dragocjena pomoć u rastu zajedništva ljudske obitelji i društvenog etosa, ali samo ako postanu oruđa promicanja sveopćeg dioništva u zajedničkom traganju za onim što je pravedno.''

Prema kršćanskom nauku princip dostojanstva ljudske osobe uključuje činjenicu da se čovjekova bit ne manifestira potpuno u objektivnom svijetu i da nijedan unutar svjetovni odnos ne može potpuno odrediti njegovu vrjednotu. Vrjednota osobe ne može biti utemeljena niti na temelju svojih odlika niti na temelju svojih akcija. Ta vrjednota, nepromjenljivo dostojanstvo osobe, proizlazi iz slobodnog predanja Bogu. Po ovom odnosu utemeljenom u Kristu, kršćanstvo shvaća i tumačiti ljudski život. Iz ovih odnosa mogu se izvesti kriteriji za jedan oblik života koji odgovara ljudskoj slobodi. U toj perspektivi, vjera se shvaća kao zauzimanje stava u odnosu na temeljnu dimenziju našega života, koji se usmjeruje tako prema volji Božjoj kao vrhunskom izrazu dobra i ostvarenog života. U cilju etičkog usmjerenja, ovo znači da kršćani ne mogu očekivati od nijedne ljudske akcije potpunu realizaciju dobra i stoga stvaranja jednog novog bića. Unatoč toga kršćani su pozvani da uzmu udjela u stvaralačkom Božjem djelu, što će reći, pozvani su da promiču svaku akciju, tehniku, društveni oblik života i komuniciranja koji pomažu svim stvorenjima da žive ostvarenu egzistenciju.Čovjek može upotrijebiti svoju slobodu da si kreira život bogat ljudskim odnosima. Ali je također u stanju da ga razori sa svojim razumom i svojim mogućnostima svekolikog života. Takve proturječne realnosti, koje su potencijalno uključene također i u medijske tehnike i tehnike telekomunikacija, prožimaju i različiti faktori, kao što su tehnika, pravo, ekonomske strukture, odgoj i politička volja. Svijest o ovoj mnogostrukosti koja prati ljudsku egzistenciju pripada bogatstvu iskustva, na temelju koje kršćanska tradicija definira svoje tumačenje života i sugerira kako njime upravljati.

Proširenjem osnovnih prostora slobode i s umnažanjem mogućnosti socijalizacije pojačava se u isto vrijeme, imperativ odgovorne uporabe takve slobode. Brza preobrazba medijske panorame neizmjerno proširuje prostor djelovanja za čovječanstvo. Međutim, proces transformacije otkriva neke mogućnosti zlouporabe do sada nepoznate, radikalizirajući tako problem odgovornosti. Kad se govori o odgovornoj uporabi slobode misli se na filozofiju života koja ne razara, već ojačava, pretpostavke slobode svih ljudskih bića, koja osim toga osjeća da i drugi manifestiraju osobne darove i koji u procesu komuniciranja, ustaju u obranu dostojanstva drugih. Takva upotreba slobode u svakom slučaju, nije jedna naravna datost. Iz toga slijedi da je s jedne strane, trajna zadaća na razini odgoja i s druge strane, da trebaju biti stvarane takve pretpostavke političkog i pravnog karaktera za jedan medijski sustav u kojem se ova upotreba slobode može učinkovito ostvariti. U perspektivi ljudskog dostojanstva, obveza je svih struktura u društvu, pojedinca svesti na što manju mjeru «slijepu pripadnost» društvu preko edukativnih, informativnih akcija i pojašnjavanja o metodama rada i utjecaju medija. S druge strane u mjeri u kojoj se treba poštivati individualnost svake pojedine osobe, ona se treba promatrati kao društveno biće, određeno da živi u ljudskoj zajednici. Stvaranje odgovornog medijskog društva treba imati u vidu i jednu i drugu činjenicu tj. da je čovjek osoba ali i društveno biće.

Jedan od temeljnih principa kršćanske tradicije sastoji se u tome kako svi imaju ista temeljna prava u životu. Danas ponuđene mogućnosti od sredstava društvenog priopćivanja na neki način određuju kvalitetu života, stoga je neophodno osigurati medijski sustav za sve. Etički princip, koji proizlazi iz ljudske slobode, može biti izražen ovim riječima: društvo treba stvarati kulturu, odnose i institucije, u kojima njihovi članovi žive, na način da uklone opasnost na slijepu pripadnost, te istodobno favoriziraju svrsishodnost slobodnog samoodređenja. Ostvarenje slobode pojedinca nalazi svoje ograničenje tamo gdje se krši sloboda drugih. Budući da masmediji danas lako nadilaze granice pojedinih država efikasni način zaštite slobode pojedinca nalazi se i u pravednim međunarodnim zakonima.

Zaključne misli

Etičnost medija ima trajnu vrijednost. Ona ne može biti žrtvovana drugim interesima, posebno ne onima samo tržišta. Dinamika tržišta također zahtijeva da se uspostave ne samo politički uvjeti. Također tržište treba računati na slobodne i vjerodostojne informacije koje će prihvatiti narod. Stalno zanimanje Crkve s obzirom na to u kojem će se smjeru razvijati mediji, ne gleda u prvom redu tehnička pitanja, politička i financijska. Za Crkvu je važno kakvi će odgovori biti na pitanja: Na koji način mediji utječu na shvaćanje nas samih i svijeta? Favoriziraju ili priječe mogućnosti prema oblicima suživota u kojoj će čovječnost biti poštovana i moći se ostvarivati u svim svojim dimenzijama. Služe li u istinu sredstva društvenog komuniciranja među-osobnoj komunikaciji i društvenom životu? Doprinose li današnji mediji tome da u današnjem svijetu bude više raspoloživosti za Boga? Jer ''humanizam koji isključuje Boga nehumani je humanizam''. Raspoloživost za Boga otvara nas raspoloživosti za život koji razumijemo kao solidarnu i radosnu zadaću. Samo onda ako mislimo da smo kao pojedinci i kao zajednica pozvani pripadati Božjoj obitelji kao njegova djeca, bit ćemo sposobni iznjedrit nove misli i osloboditi nove snage kako bismo služili istinskom cjelovitom humanizmu. Nasuprot tomu, ideološko zatvaranje Bogu i ateizam ravnodušnosti, koji zaboravlja Stvoritelja, upada se u napast da se zaborave i ljudske vrjednote, što u današnje vrijeme možemo smatrati među najvećim zaprekama razovju'', stoji u Zaključku enciklike Caritas in veritate (br. 78).  Poslije odgovora na ova pitanja kad su u pitanju mediji, druga pitanja kao što su politička, tehnička, financijska ili pravna su relativna.

Piše: Dr.sc. Ivo Balukčić