Održano savjetovanje o izgradnji religioznog identiteta kod mladih muslimana i kršćana Europe

 

U ime Sv. Stolice aktivni doprinos savjetovanju dao je kardinal Jean-Louis Tauran (Žan Luj Toran), predsjednik Papinskog vijeća za međureligijski dijalog, koji je trećeg dana predvodio euharistiju s prigodnom homilijom. U svome izlaganju iznio je pregled novih događaja na području odnosa katolika i muslimana, naglasivši odazive muslimana prigodom pastirskih pohoda pape Benedikta XVI., ali i obradivši tamne događaje kao što su rat u Siriji i sudjelovanje muslimanskih boraca u borbama u Sudanu. U ime CCEE susret je animirao kardinal Jean-Pierre Ricard (Žan Pjer Rikard), nadbiskup Bordeaux-a (Bordo).

 

 

Delegati su, nakon uvoda dvojice kardinala, saslušali dva stručna predavanja. Talijanski profesor teologije Andrea Pacini (Paćini) iznio je okvir za razvijanje odnosa katolika prema sljedbenicima drugih religija u svjetlu dokumenta Sv. Stolice „Dijalog i navještaj“ iz god. 1991. (prijevod na hrvatski od dr. Tome Vukšića). Ovaj dokument traži upoznavanje sljedbenika drugih religija, s njihovim identitetom i duhovnošću, priznajući im pravo ne samo da osobno ustraju u svom identitetu nego i da svoju vjeru svjedoče u društvu. Iskreno susretanje s drugima pretpostavlja da Crkva ne putu zemaljskom putuje s drugima prema punoj religijskoj istini te da treba biti sveopći sakrament spasenja u svijetu. Zato je za kršćane dijalog sastavni dio sveopćeg poslanja Crkve. U razjašnjavanju smetnja za dijalog predavač je istaknuo da to mogu biti izvjesni socijalno-politički faktori, zatim sumnjičenje partnera da nisu iskreni kao i skromni rezultati dosadašnjih pothvata. Moguće je biti angažiran u dijalogu i naviještati vlastitu vjeru, ako partneri gaje duhovnost dijaloga.

 

Ovaj predavač u kasnijoj raspravi istaknuo je da muslimani doseljavaju najprije na jug Italije, ali se s vremenom pomiču prema industrijski razvijenom sjeveru. Tako u Milanu ima oko 250.000 muslimana koji se okupljaju oko centara podignutih za doseljenike iz određenih regija, a neki od njihovih imama izričito se suprotstavljaju kontaktima s kršćanima.

 

Sociologinja religije na sveučilištu u Louvainu (Luven), Belgija, Brigitte Maréchal (Brižit Marešal) obradila je temu: „Izgradnja identiteta među mladim kršćanima i muslimanima – izazov za realni pastoral mladih“. Ona je, između ostaloga, specijalizirala islam tako da govori arapski. Napomenuvši da u Bruxellesu (Brisel) 17% stanovnika čine muslimani, skrenula je pozornost sudionika da nije isto biti musliman u pojedinim gradovima i zemljama Europe. Kako su europski muslimani stizali iz bivših kolonijalnih zemalja, oni slijede različite pravne škole, ali im je zajedničko da njeguju obiteljski identitet. Neki od imama ne obaziru se na europski kontekst mladih, ali imaju sljedbenika. Identitet mladih kršćana i muslimana ima više dimenzija: teološko-duhovnu, etičko-normativnu, kulturnu, civilizacijsku i političku. Iako su muslimani Europe sljedbenici različitih pravaca vlastite tradicije, njihovi duhovni vođe rade na njihovu povezivanju i bratstvu. Takav je Tarik Ramadan o čijim objavljenim djelima je izvijestio Erwin Tanner, generalni tajnik Švicarske biskupske konferencije. Svjesni vlastitog pluralizma, muslimani Europe raspravljaju međusobno, osnivaju „forme za refleksiju“. Njihovi mladi s ponosom ističu da ih islam štiti, makar ga i ne poznavali dovoljno. Religija im pomaže da se integriraju i čuvaju svoj identitet.

 

 

U izvješćima iz pojedinih zemalja, kada je bila riječ o Francuskoj, kardinal Ricard kazao je kako mu je jedna mlada vjernica biskupije Bordeaux u pismu s tugom prenijela izjavu svoje prijateljice muslimanke da se kršćani stide svoje vjere u javnosti. To je osvijetlio Christophe Roucou (Kristof Ruku), ravnatelj nacionalne službe za odnose s islamom, koji je sudionicima podijelio najnoviji broj svoga časopisa „Temoginage – Svjedočanstvo“. On je istaknuo da među mladim muslimanima Francuske raste tjeskoba zbog porasta broja nezaposlenih u gradskim četvrtima gdje oni žive. Oni teško proživljavaju lom odnosa između starijih koji su u Francusku doselili i mlađih kojima je jednako važno biti francuski građanin i ostati musliman. U sve većem broju gradova Francuske mladi kršćani su manjina. Njima bi pastoralno osoblje trebalo pomagati da im kršćanska vjera nudi smisao života, ali ih i potiče da ostanu u dobrim odnosima s muslimanima, a pastoralni djelatnici još nisu na to adekvatno odgovorili, iako ima obećavajućih inicijativa. U Francuskoj svake godina stotinjak mladih osoba islamskog porijekla prihvaćaju kršćanstvo. Postoje i obraćenja bivših katolika na islam, ali se odgovorni za pastoral time još ne bave. Svima se postavlja pitanje, kako pomagati mladima u izgradnji identiteta kojim će se ponositi u pluralnom društvu, prihvaćajući zajedništvo ali ne podliježući „komunitarizmu“.

 

Delegat BK Njemačke Mathias Böhm (Matias Bem) iznio je podatak da kod njih muslimani sačinjavaju 5% stanovništva te da je sada urgentno pitanje vjeronauka za muslimanske đake. Iznio je primjer jedne od saveznih „zemalja“ gdje se školuje 800.000 đaka muslimana te da bi za njih trebalo hitno odškolovati i kasnije plaćati 2000 vjeroučitelja. Kod njih roditelji muslimani rado daju svoju djecu u katoličke vrtiće zato što u njima bivaju prihvaćena djeca svih socijalnih klasa te što ih kvalificirane odgojiteljice uvode u opće vrijednosti. Pred Njemačkom biskupskom konferencijom stoji hitan zadatak dati upute o međureligijskoj molitvi u takvim vrtićima. Kao primjer dobre suradnje naveo je „Katolički pokret za prirodu“ (KLJB) i muslimane alevite u Njemačkoj. Istaknuo je potrebu šire informacije o islamu za kršćanske mlade, priznajući da YuCat jest popularan, ali sadrži samo dvije stranice o islamu.

 

O duhovnoj brizi za mlade u Ujedinjenom kraljevstvu izvijestili su Mons. Peter D. Fleetwood (Piter Flitvud) i biskup Kevin McDonald (Mekdonald), koji predvodi Ured Biskupske konferencije za odnose s drugim religijama. Mladima se pomaže u okviru „Kršćansko-muslimanskog foruma“ koji priznaje i podupire također vlada. U njima se skreće pozornost na sličnosti i razlike u postojećim religijama; različiti mladi bivaju motivirani da zajedno doprinose razvoju kraja i mjesta u kojem žive; proučavaju specifičnosti vjernika određene povijesne pozadine; lokalni imami i svećenici bivaju dodatno obrazovani. Forum potiče na uvažavanje važnosti lokalne sredine te uspostavljanja izravnih odnosa svećenika i imama. U nekim katoličkim školama ima više muslimanskih nego katoličkih đaka. Pohvalili su doseljene muslimane što prihvaćaju britanski identitet i izrazili žaljenje što crne doseljenike vrebaju agresivni muslimanski misionari.

 

 

U službenom popisu sudionika nije bilo ubilježeno ime njemačkog isusovca Waltera Happela, koji je direktor gimnazije „Lojola“ u Prištini, ali je on bio za stolom zajedno s ostalima a pred njim je uz ime stajao natpis „Kosovo“. Poznato je da Sv. Stolica još nije uspostavila diplomatske odnose s Kosovom (vjerojatno čeka da novu državu priznaju UN), jer joj je stalo do dobrih odnosa sa Srbijom i Srpskom Pravoslavnom Crkvom. Pater Happel istaknuo je da su 60% njihovih učenica i učenika djeca iz muslimanskih obitelji, da njihovi roditelji imaju povjerenja u vodstvo i profesore, uključivši odvojeni internat za djevojke i mladiće, te da među učenicima katolicima i muslimanima vladaju dori odnosi.

 

Komentirajući izvještaj drugih delegata da u nekim europskim zemljama ima obraćenja mladih s muslimanskom prošlošću na kršćanstvo i obratno, istaknuo je da su kosovski Albanci svjesni kako su im pradjedovi bili katolici, ali da je sada „povratak“ vjeri djedova teško pitanje. Nekima koji su javno priznali da su prešli na katolicizam bile su spaljene kuće, a strah od tihog kažnjavanja otpadnika postoji kod drugih zainteresiranih. Također je istaknuo da muslimani kao ogromna većina svoju distanciranost od katolika opravdavaju okrutnostima Rankovićeva i Miloševićeva režima poistovjećujući pravoslavce i katolike. Situacije na Kosovu - osobito činjenice da još ima „ljaramana“ kao pojedinaca koji su potajno kršćani a nose muslimansko ime i odjeću – dotaknuo se i Mons. George Frendo, pomoćni biskup u Tirani, koji je predstavio prilike u Albaniji.

 

 

Prve večeri sudionicima se na večeri pridružila Sadžida Husein Warsi, ministrica za odnose Vlade prema vjerskim zajednicama. Biskup Kevin McDonalds predstavio ju je kao iskrenu zastupnicu potreba Crkava i vjerskih zajednica u državnoj vladi te joj posebno zahvalio što je pred pohod Benedikta XVI. Britaniji preko medija pripravljala javnost za taj prvorazredni događaj. Ona je u svom živahnom govoru istaknula da je odrasla među doseljenicima iz Pakistana koji su oštro kritizirali njezina oca što je svojoj ženi dopustio da položi vozački ispit kako bi njihovu djecu mogla voziti u školu. Još su ga više kritizirali što je svojoj kćeri omogućio univerzitetski studij, jer da je to nečuveno za pakistanske djevojke. Ponosna što je u sebi zdravo uskladila islamski i britanski identitet, prijavila se kao kandidat na posljednjim izborima, pobijedila te sada i drugim doseljenicima pomaže da njeguju različite vidove svoga identiteta.

 

Drugog dana sudionici biskupi i prezbiteri koncelebrirali su u katoličkoj katedrali pod vodstvom domaćin kardinala Vincenta Nicholsa. On ih je na početku pozdravio a u homiliji istaknuo trajnu vrijednost pastirskog pohoda pape Benedikta XVI. Ugostio ih je na večeri u svom domu gdje se sudionicima pridružio i Mons. Antonio Mennini, apostolski nuncij u Britaniji.

 

 

U završnoj raspravi kardinal Ricard zahvalio je sudionicima na kreativnom doprinosu. Upozorio je da su muslimani Europe različiti, jer nema uniformiranog islama. Zatim je predložio nastavak iskrenog dijaloga po kontaktima s različitima među nama, jer je to naša ljudska i vjernička stvarnost. Mlade treba odgajati za vjerničko življenje u sekularnom društvu, osobito pomažući im da vjera baštinjena u obitelji postane njihovo osobno uvjerenje; mladi trebaju podršku u zajednici, ali mogu također postajati podrška vlastitoj zajednici. Mlade i odrasle treba odgajati za razlike, da se ne postavljaju samo obrambeno nego da budu sigurni u svoje i otvoreni za drugačije. Pitanja koja nama kršćanima postavljaju muslimani traže da presložimo mentalitet modernih ljudi, jer je vjera važna za skladan život društva. Trebamo imati povjerenja u Boga kada je riječ o ulaženju u dijalog, jer Bog uvijek čini prvi korak. Zato treba premisliti zakonito širenje vlastite vjere koje ne smije biti prozelitizam.

 

 

Sudionici su dobili udoban smještaj u Centru za duhovne obnove zvanom „Kraljevska fondacija Sv. Katarina“. Utemeljila ju je kraljica Matilda god. 1147. kao bolnicu za siromahe. Tokom duge povijesti fondacija je mijenjala i smještaj i područje djelovanja, jer je bila silom izmještana. God. 1940. njemački bombarderi srušili su u njoj crkvu sv. Jakova i sada je na tom mjestu nova anglikanska kapela. Činjenica da je ovo eminentno katoličko savjetovanje bilo obavljeno u anglikanskom duhovnom centru u istočnom Londonu, u predjelu zvanom Limehouse, pokazuje najprije da katolička nadbiskupija nema takvih ustanova, ali i ekumensku suradnju anglikanaca i katolika. Katolici u Ujedinjenom kraljevstvu su manjina od 9,8% koju partnerski prihvaća anglikanska većina.

 

Sudionici su na koncelebriranu euharistiju išli dva dana u katoličku crkvu udaljenu desetak minuta pješice, a jedan dan u katedralu. Na kraju je predloženo da sljedeći studijski susret bude u Španjolskoj sredinom svibnja 2015.