Nakon što su brojni mediji prenijeli izjavu povjesničara Dubravka Lovrenovića, koju je dao bh novinskoj agenciji Patria, da se „ne može naime (iskreno) moliti u ozračju kroatizacije bosanskog Bobovca“ i da „kardinal nije precizirao šta misli pod pojmom „domovine“ – na Hrvatsku ili na BiH?" (vidi cijelu izjavu), donosimo najvažnije dijelove propovijedi nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića izrečenu tijekom Misnog slavlja, 24. listopada 2015. na ostacima kraljevskog grada Bobovca:
„Na početku Mise podsjetih na riječi pape Franje izrečene tijekom pastirskog pohoda u sarajevskoj katedrali, 6. lipnja 2015.: 'Drage sestre, draga braćo, nemate pravo zaboraviti vašu povijest'. Upravo radi toga što smo svjesni svojih korijena i svoje povijesti, započeli smo ovo hodočašće na kraljevski grad Bobovac. Upravo ovdje na kraljevskom gradu Bobovcu želimo moliti za našu domovinu. Ne želim tumačiti samu riječ – domovina, želim reći da je domovina tamo gdje je moj dom, gdje ja živim. Tu osjećam da sam primio kulturu, krštenje, majčinski jezik. Čovjek to nosi cijeli život u sebi. Zato smo danas na poseban način molili da u toj domovini ljudi koji je vode imaju mudrosti, a mudrost znači da znaju izabrati prave vrijednosti. Ljudi, koji bivaju izabrani da vode ovu zemlju i na neki način budu graditelji ove zemlje, trebaju raditi na općem dobru i zauzimati se oko onoga što pomaže čovjeku da bude čovjek. U vremenu kada su brojne vrijednosti urušene, često nestane te mudrosti i prevlada koristoljublje. Tamo gdje ne vladaju pravedni zakoni, postoji opasnost da cvjeta korumpiranost i kriminal...
Danas molimo za slogu i pravdu. Na žalost, teško je očistiti srce od sebičnosti i mržnje. Strašno je slušati one medije koji rado i lako prenose huškački duh prema kojemu je uvijek onaj drugi kriv koji pored nas živi i smeta nam. Takav duh treba mijenjati i unositi u medije duh međusobnog poštovanja i priznanja u vlastitom identitetu. To je ta pravda prema kojoj će svatko dobiti ono što mu pripada. To je početak izgradnje mira; tada se otvara perspektiva za napredak; to je zborna molitva koju smo danas molili. Želim u nama probuditi tu svijest...
Mi katolici sastajemo se ovdje da obnovimo svoje korijene, svoj ponos, svoj identitet. Molimo da se to ostvari na ovim prostorima. Što sam imao kao ideju kada sam pokrenuo okupljanje vjernika i katolika djelatnika u vojsci i policiji? Bila je to želja da premostimo razlike iz bivšeg sustava i shvatimo: vojska je naša, policija je naša; to su djeca naših očeva i majki i oni služe narodu i pomažu izgradnju mira i sigurnosti imovine i ljudi. Želimo vratiti povjerenje jednih u drugi...“
„Sveti Oče!
...Ova zemlja, Bosna i Hercegovina, u prošlom je stoljeću pretrpjela strašne ratove i režime. Sva je izranjavana i opterećena. Katolička Crkva na ovim prostorima je prepolovljena. Sa žalošću konstatiramo da nas je svakim danom sve manje. Vaša očinska riječ, pastirska molitva i snažna vjerodostojna prisutnost daju nam snagu živjeti ovdje i s drugima, raditi na izgradnji mira i dijaloga u ovoj zemlji. Ako nas je Bog u ovoj zemlji pozvao u život i od cijele kugle zemaljske izabrao da nam baš ovdje udahne dah života, zar da tu zemlju ne volimo? Zar da se bojimo tu živjeti, ako je Bog s nama i ako smo mi s Bogom? Ako Bog daje da se rodimo kao različiti, zar da se te različitosti bojimo?“.
„da se kao svećenici ne odričemo nijednog dijela Bosne i Hercegovine koja pripada i katolicima u jednakopravnosti;
da poslušni poticajima pape Franje koje nam je uputio u sarajevskoj prvostolnici 6. lipnja 2015. nećemo zaboraviti svoju prošlost, nego iz nje crpiti snagu za požrtvovnost u sadašnjici;
da je Bosna i Hercegovina naša država, a Sarajevo glavni grad;
da su državna zastava i himna BiH također dio sadašnjega identiteta Hrvata u BiH;
da je potrebno vratiti zastavu hrvatskog naroda koja simbolizira sve Hrvate i u Republici Hrvatskoj i u BiH i na svim prostorima gdje Hrvati žive;
da kada govorimo o domovini, onda mislimo na cjelokupan prostor gdje Hrvati žive kao autohtoni narod, danas uokviren državama: BiH i Republici Hrvatskoj;
da duhovno skrbeći za naše prognane i izbjegle sunarodnjake, želimo njegovati i učvršćivati povezanost s njima kako ne bi zaboravili svojih korijena;
da nitko nema pravo nametati nam dvojbu ili BiH ili Hrvatska, nego je naše opredjeljenje BiH, a i Hrvatska;
da su legitimni politički predstavnici hrvatskog naroda u BiH dužni zalagati se za prava Hrvata, najvećim dijelom katolika, na cijelom prostoru BiH, s posebnim naglaskom na Republiku Srpsku;
da je međunarodna zajednica dužna računati s Hrvatima, najvećim dijelom katolicima, kao s konstitutivnim narodom u BiH te ispraviti političke nepravde učinjene ovom narodu i mnogim drugim građanima BiH;
da je obveza svih političkih predstavnika i svih katolika učiniti sve moguće, u skladu s evanđeljem i pozitivnim zakonima, da Crkva i katolici u što većem broju opstanu u Bosni i Hercegovini“.