Masmediji važno antropološko pitanje

Analitičari današnjeg društva ubrajaju masmedije u primarne čimbenike suvremenog razvoja i promjena koje se svakodnevno događaju u svijetu. Uz druge plodove civilizacijskog razvoja koji su se dogodili u posljednjem stoljeću, masmediji su proizveli takve promjene u društvu tako da se danas govori o novom svijetu, novoj kulturi i civilizaciji koja se naziva kulturom i civilizacijom masmedija.

Agenda setting – utvrđivanje, uvrštavanje na dnevni red, naziv je jedne od teorija koja proučava utjecaj medija na čovjekov osobni i društveni život. Zastupnici te teorije tvrde da mediji odabirući teme ili događaje kojima posvećuju pozornost mogu postići određeni cilj. Pod tim vidom odabiru se osobe koje će raspravljati, komentirati, pisati ili govoriti o odabranoj temi ili događaju. Također veoma je bitno vrijeme kada će se govoriti i način na koji će se o određenoj temi ili događaju govoriti. Osim toga određena tematika nametnuta preko medija često ima za cilj skrenuti pozornost i zanimanje ljudi s bitnih na manje važna ili skoro nevažna pitanja i životne probleme. Dobro planiranim pristupom današnji mediji svojom brzinom, umreženošću i multimedijalnim djelovanjem pogodni su za stvaranje kulturnog ozračja koji utječe na čovjekov način razmišljanja, vladanja i kriterije prosuđivanja. Tako se već odavno ustalila izreka kako 'mediji vedre i oblače', da su četvrta sila u današnjem svijetu, da mogu biti Božji darovi na dobro, ali da se preko njih može zloporabom širiti i zlo. Crkveno učiteljstvo prateći razvoj današnjih medija u mnogobrojnim dokumentima koji se odnose na tu problematiku uvijek upozorava dobro i zlo, koristi i štete koje mogu proizvesti mediji. „Mediji mogu izvršiti svoju obvezu 'svjedočiti istinu o životu, o ljudskom dostojanstvu, o pravom značenju naše slobode i uzajamne međuovisnosti. Društvena obavijesna sredstva mogu se koristiti za blokiranje zajednice i uništavanje cjelokupnog dobra osobe, odvajajući ih, potiskujući ih na rub i izolirajući ih ili privlačeći ih u zajednice koje su negativne ili usmjerene na lažne i razorne vrijednosti. Mogu raspirivati neprijateljstvo i sukob, demonizirati druge i stvarati mentalitet 'mi' – 'oni', predstavljati nisko i ponižavajuće u blistavom svjetlu, ignorirati ili umanjivati ono što uzdiže i oplemenjuje“ može se pročitati u crkvenom dokumentu Etika u obavijesnim sredstvima (13).        

 

U ovogodišnjoj pouci za Svjetski dan sredstava društvenog priopćivanja koja nosi naslov 'Sredstva društvenog priopćivanja: na raskrižju između protagonizma i služenja: Tražiti istinu da bi ju se dijelilo', Sv. Otac Benedikt XVI., polazeći od činjenice da su mediji na svim razinama ljudskog iskustva 'postali konstitutivni element međusobnih odnosa i društvenih, ekonomskih, političkih i religijskih procesa' između ostaloga piše da su masovni mediji postali 'integrirajućim dijelom antropološkog pitanja, koje izranja na površinu kao ključni izazov trećeg tisućljeća'. „Danas na sve izraženiji način – nastavlja Sv. Otac – komunikacija čini se da ponekad ima pretenzije ne samo da predstavlja stvarnost, već da je određuje zahvaljujući moći i snazi sugestije što ju posjeduje. Tako se, na primjer, konstatira da se nekim događajima mediji ne koriste za ispravnu ulogu informiranja, već za 'stvaranje' samih događaja.

 

Od jutarnjeg buđenja pa do odlaska na počinak raznovrsni mediji sa svojim programima svakodnevno prožimaju naš život. Neki komunikolozi kažu da mediji dolaze na treće mjesto -  poslije rada i spavanja - na što čovjek troši svojih dvadeset i četiri sata. Uvođenje medija u svakodnevni život, na svim područjima prema nekim antropolozima utječu i na samu bit ljudskog bića. Neke od karakteristika tih promjena vrlo je lako odrediti, druge su između ostalog nastale sustavnim djelovanjem medija. Znanstvenici koji prihvaćaju tu tezu dokazuju to tvrdnjama kako je današnji čovjek više čovjek slike nego logike, više senzitivan nego racionalan, više intuitivan nego čovjek razgovora, više osoba trenutka nego procesa, više informiran nego komunikativan. Doskora se osobna realnost izgrađivala po onome što je svatko bio, na bazi svoga vlastitog bića, na bazi vlastitih prirodnih mogućnosti. U određenom smislu čovjek se prirodno uklapao u ambijent u kojem je živio, a i sam taj ambijent određivao je proces formacije-identifikacije, u definiranju onoga što se postaje. Stoga se može reći da današnja medijska izmjena vijesti i informacija svake vrste, utječu na mišljenje i življenje osoba i prihvatljivog društvenog ponašanja. (Usp. MARIA CRISTINA CARNICELLA, Comunicazione ed Evangelizazione nella Chiesa, Ed.Paoline Milano 1998. str. 23. - 40. )

Kod današnjeg čovjeka pod utjecajem medija u globalnom komuniciranju razvija se jaka univerzalistička tendencija. Sredstva društvenog priopćivanja uvode 'svijet' u osobnu svijest i savjest i u isto vrijeme osobna 'savjest' uvedena je u svijet preko medija.Preko sredstava priopćivanja moguće je upoznati različite i raznolike realnosti, načine življenja i razmišljanja. Bez da se pomakne iz kućne fotelje, današnji čovjek, može biti svugdje, ući u život poznatih osoba, proživljavati trenutak za trenutkom, velike povijesne događaje. Svijet koji ulazi u čovjeka, u njegovu svijest, tako da može potaknuti čovjeka da se osjeća aktivnim sudionikom toga svijeta i on se pita koja je moja uloga u tom svijetu, što može razvijati svijest odgovornosti. Takva je univerzalistička tendencija, s jedne strane pozitivna, jer može proširiti čovjekova obzorja. S druge strane povećani broj informacija može dovesti i do gubljenja osjećaja osobne odgovornosti. Kod osobe naviknute preko masmedija na svekolika događanja može izazvati ravnodušnost prema zlu i nepravdi koje postoji u njegovoj okolini. To vodi do jedne vrste osiromašenja osobnosti koje kreira nove granice psihološkog tipa: univerzalnost viđena iz kućnih zidova ili koja preoblikuje odnose s realnošću u čisto informativni kuriozitet (općenitost transformirana u jednu seriju podataka i primljenih informacija); ili koja vodi u određenu vrstu amorfne pasivnosti bez ikakve kritičnosti i emotivnosti. Sve je stavljeno na istu ravan. Upravo je to jedan od najvećih problema današnjeg čovjeka; zatvoriti se u zidove vlastite kuće i živjeti duhovno siromaštvo u punoj epohi i bogatstvu informacija. Tako obilje informacija koje slikom i riječju neprestano bombardiraju današnjeg čovjeka onemogućuju mu u stvaranju ljestvicu vrjednota.

Do pojave masovnih medija i velikih mogućnosti sredstava komunikacije što je preoblikovalo 'zemaljsku kuglu u globalno selo' prevladavalo je neposredno iskustvo. Danas zahvaljujući masmedijima uronjeni smo u posredno iskustvo, virtualnu realnost koja otvara novu dimenziju i omogućuje nam da živimo kao da smo uronjeni u realnost, iskustva koja čine dio imaginarne sfere i sna. Uklonjena je odvojenost između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, da bi se u prvi plan stavila jaka vrijednost sadašnjosti, koja apsorbira u sebe druge dvije vremenske dimenzije, prošlost i budućnost. Danas se živi pod znakom neprestanih promjena koje se prilagođavaju novim situacijama. To može stvoriti jaki osjećaj nesigurnosti, privremenosti i tjeskobe. Mnogo je lakše usredotočiti se na sadašnjost nego postaviti pitanje budućnosti. Složenost budućnosti koja se pojavljuje pred današnjim čovjekom, koji s jedne strane živi svoj život pod znakom krajnje nesigurnosti (upravo je proširena informacija ona koja omogućuje spoznaju i svijest privremenosti našega života) s druge strane živi se kao da život neće završiti nikada. Smrt, bolest, patnja gledaju se kao incidenti koji pogađaju uvijek druge. Takva realnosti koja nam je neprestano pred očima, jer je televizija neprestano pokazuje, ali koja je s onu stranu ekrana i koja u određenom smislu nije ništa te čini da se mirno živi svakodnevnica. Ne gleda se na prošlost, niti na budućnost. Živi se intenzivno sadašnjost.

Osim toga današnji mediji doprinose da se zaboravlja sigurnost tradicije, a gube se i oni solidni i stalni životni vodiči, koji imaju linearnu logiku knjige. Za današnjeg čovjeka nije važna čvrsta racionalna temeljna formacija, već samo biti ‘in’ ići u korak s vremenom, biti u ‘trendu’. Čovjek bombardiran mnoštvom informacija i mišljena, ne temelji život na svom osobnom razmišljanje, već razvija pripadnost svijetu. Ne živi oslanjajući se na unutarnju istinitost svoga uvjerenja, već se savršeno i neprestano prilagođava onome što ga okružuje. “Ne osjeća se podržavan od unutarnje idejne strukture, već od pripadnosti grupi i intuitivnog odnosa neprestanih stimulansa ovoga svijeta.”(R.ZANGOLI, Proliferazione dei linguaggi: comunicazione o Babel u Via Verita e Vita 129/ 1990. str. 6.) Posljedice svega ovoga za današnjeg čovjeka su: da je imaginarno realnije od realnoga; da je umjetno naravnije od naravnog, da je posredno bliže od neposrednoga. Nalazimo se pred čovjekom u kojemu pojednostavljenje ide na štetu racionalnoga, neprestani konzumizam nadoknađuje kreativnost, imitacija i obred postaju samo sredstva pripadanja grupi. Takav proces osiromašuje osobnosti u korist sve više proširene masovnosti. Pod snažnim utjecajem medija za današnjeg čovjeka zabava postaje sredstvo za bijeg od tjeskobnih situacija, dok magija i iracionalno postaju idealna klima da bi se pobijedio strah i podsvjesno što duboko dominira u ljudskim srcima.

Stalno zanimanje Crkve s obzirom na to u kojem će se smjeru razvijati masmediji - koje ona izražava kroz svoje dokumente o sredstvima društvenog komuniciranja - ne gleda u prvom redu tehnička, politička i financijska pitanja. Za Crkvu je važno kakvi će odgovori biti na pitanja: Na koji način mediji utječu na shvaćanje nas samih i svijeta? Favoriziraju ili priječe mogućnosti prema oblicima suživota u kojoj će čovječnost biti poštovana i moći se ostvarivati u svim svojim dimenzijama. Služe li u istinu sredstva društvenog komuniciranja među-osobnoj komunikaciji i društvenom životu? ''Crkva drži ta sredstva 'Božjim darom' ukoliko su po planu Providnosti namijenjeni da objedine ljude bratskim vezama kako bi sudjelovali u njegovu planu spasenja. Kao što je Duh pomagao drevnim prorocima da razumiju Božji plan pomoću znakova njihova vremena, tako pomaže danas i Crkvu da tumači znakove našega vremena te ostvaruje vlastiti proročki zadatak proučavanjem, vrednovanjem i dobrom upotrebom tehnologija i sredstava komunikacije, koja su nešto temeljno za naše doba». (Aetatis novae, br.22.)