Isus, tijelo koje se predaje

Svjetski dan misija Misijska nedjelja, 29. nedjelja kroz godinu

Kažu da su jednom šumskom cestom negdje u Africi hodali misionar i njegov mladi ministrant. Putom su sreli čovjeka koji teškom mukom vuče kola natovarena drvima, a straga kola gura njegov sin. Cesta je bila vrlo pjeskovita, sunce je peklo, a njih su dvojica bili potpuno u znoju. Misionar kaže ministrantu: “Ovi su sigurno veoma siromašni kad nemaju volova koji bi vukli kola po ovom pijesku.” Ministrant odgovori: “Oče, oni su svoja dva zadnja vola dali za gradnju crkve koju ste izgradili u njihovu selu.”
Tu nam je priču na misi ispričao mladomisnik Peter Mubiana, domaći sin Afrike, dok je želio govoriti o tomu kako su mu misionari pomogli da postane svećenik i čega su se sve oni morali odreći da bi došli u njegovu zemlju, koja nije poznavala Isusa Krista, kako su morali ostaviti svoje najdraže... “A ja”, kaže, “plakao sam kad sam otišao u fratre i ostavio svoje roditelje na selu, a misionari su ostavili ne samo roditelje i rodbinu, nego i ugodan život tamo u dalekom svijetu… Oni su učinili kao onaj čovjek iz priče, koji je sve dao samo da bi u selu bila crkva, po kojoj će ljudi moći dolaziti k Bogu.”

Tako je mladi redovnik zdušno propovijedao pred punom crkvom Naše Gospe od Anđela u gradu Livingstoneu. On potječe iz kraja blizu naše misije, iz ruralnog područja gradića Seshekea i sad se redovito viđamo u samostanu kapucina kad odem jednom mjesečno u grad radi odmora i nabavke. Znam da misionari to ne doživljavaju tako dramatično kako je mladi svećenik Peter to zamišljao, jer je to njihov misionarski poziv, na koji su rado odgovorili, ali je bilo zanimljivo to čuti. Misionari bi radije mogli govoriti o onomu što su oni dobili dolaskom u misije i kako su misije obogatile njihov život, mislio sam zajedno s kolegama i kolegicama misionarima i misionarkama kao i mnogima u domovini koji nas prate svojom molitvom i akcijom, bilo pojedinačno, bilo sudjelovanjem u raznim misijskim skupinama.

Mladi je franjevac, čiji je rođeni brat blizanac Paul također svećenik Biskupije Livingstone, nastavio govoriti o Isusovim učenicima kao poslužiteljima i onima koji pomažu drugima, prema onoj priči iz evanđelja o dva brata, o dvojici učenika koji su sigurno voljeli Učitelja – jer su i oni sve ostavili i krenuli za njim – no još im je predstojao dugačak put da stvarno shvate što to ustvari znači za njim ići. Ljubav prema Isusu dovela ih je u njegovo društvo, no još je uvijek kod njih bila potreba za osobnom koristi, tj. da u Isusovu kraljevstvu sjede jedan s desna, drugi s lijeva (usp. Mt 20, 21). Ne znamo točno koliko dugo je Jakovu i Ivanu trebalo da shvate i da se obrate. Da se obrate od hodanja za Isusom nadajući se samo osobnoj zemaljskoj koristi ili ostvarenju svojih osobnih zemaljskih ciljeva k hodanju za Isusom s onim namjerama koje je sam Isus imao, a to je davanje života za druge radi vječnoga kraljevstva. “Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje.” (Lk 22, 19)

Te su riječi čula i ta dvojica braće kad ih je Učitelj izgovorio za vrijeme zadnje večere. Vjerojatno ni onda nisu dovoljno shvatili te riječi, što se vidjelo i nekoliko sati kasnije, kad su ga svi napustili. No došlo je vrijeme kad su, prosvijetljeni Duhom Svetim, shvatili da je davanje života svakodnevan čin, a ne samo jednom i konačno.

Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje i to svaki dan, kaže Isus. To čini majka svakodnevno za svoje dijete. Njezino tijelo je tu za dijete i ona se za njega predaje. Onaj otac i sin iz priče oca Petera davali su se svakodnevno da bi dovlačili drva i tako hranili svoju obitelj. Isusov učenik je Duhom Svetim i euharistijom okrijepljen da se predaje za druge i da im služi. Župnik i kapelan to čine darivajući svoj život za svoje župljane, a

isto čine i časne sestre, koje jedva da imaju što slobodnog vremena za odmor; misionar i misionarka koji su pozvani i okrijepljeni Duhom i euharistijom da svoje tijelo i krv daruju svaki dan za one kojima su poslani. Mi misionari podržavamo jedni druge molitvom i svojim darivanjem da bismo se mogli svakodnevno darivati, tj. služiti drugima, koje nam je Gospodin Bog stavio na naš životni put. To nas je naučio činiti naš Učitelj, neka mu je hvala i slava!

Svima vama, dragi prijatelji misija i misionara, želim sretan Misijski dan te radost u nesebičnu darivanju i služenju drugima.

Molitva vjernika

Trojedinomu Bogu Ocu, Sinu i Duhu Svetomu iznesimo svoje molitve slaveći 89. svjetski dan misija. Ujedinjeni u vjeri, nadi i ljubavi molimo ga da kao Crkva budemo ponizni poslužitelji a ne borci za prva mjesta. Molimo zajedno:

Usliši nas, Oče!

1. Nebeski Oče, naše biskupe – pastire Crkve, na čelu s papom Franjom, snaži svojim Svetim Duhom kako bi hrabro, vjerno i ustrajno vodili tvoju Crkvu i misijskim žarom svjedočili Kristovo kraljevstvo istine, pravde, ljubavi i mira, molimo te.

2. Svećenike, redovnike i redovnice ražari svojim Duhom kako bi prednjačili u misijskom poslanju Crkve i neumorno širili misijsku svijest, molimo te.

3. Bože, naše misionarke i misionare pozvao si da pronesu tvoju Radosnu vijest spasenja do nakraj svijeta. Snaži ih i krijepi da ne posustanu djelom i riječju svjedočiti tvoju beskrajnu ljubav, molimo te.

4. Po krštenju si nam svima dao zadaću da naviještamo tvoje Evanđelje. Učini da ne budemo pasivni promatrači nego istinski i radosni navjestitelji u tvojoj Crkvi, molimo te.
 

5. Za sve narode koji te još nisu upoznali. Otvori im uši, omekšaj srce i pripravi dušu da tvoja Riječ padne na dobro tlo te donesu obilan rod u svojoj Crkvi, molimo te.

6. Za one koji su Evanđelje zanemarili i zaboravili, koji su Crkvu napustili i u njoj ne prepoznaju kuću očinsku i srce majčinsko. Učini da poput izgubljenog sina hrabro shvate svoje stanje te se odlučno vrate svomu domu, molimo te.

7. Oče, svojoj si djeci obećao vječni život u svom nebeskom domu. Pokojne misionarke i misionare, dobročinitelje i prijatelje misija, sve naše drage pokojne obdari vječnim mirom u nebu, molimo te.

Hvala ti Bože što te možemo zvati svojim Ocem, što ti, iako nedostojni, možemo pristupiti sa svojim molitvama i zahvalama. Izrečene molitve i zahvale, kao i one koje se nalaze u dubini našega srca, primi po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Don Boris Dabo, misionar u Zambiji
Svećenik Krčke biskupije
Rođen je 7. rujna 1952. u Novalji na Pagu. Zaređen je za svećenika 16. travnja 1979. godine. U misije u Zambiju otišao je 2. srpnja 1983. godine.