"Hrvatski ponos" u Kninu postao sramota?!

Dok se 12-15% parova bori s neplodnošću i bolestima reproduktivnog sustava, noseći teško breme neostvarenog majčinstva i očinstva, puno više njih razbacuje se lažnim pravom na izbor ubojstva začetoga djeteta. Koje li okrutnosti života! I tako saznajemo da grad čija je sloboda krvlju plaćena, danas raste na krvi nevino ubijene začete djece. Oslobodi nas, Bože, majki bez srca i sućuti, liječnika bez glasa savjesti, društva bez zaštite bespomoćnih! Postajemo zemlja u kojoj je važnija zaštita životinja, konfor pasa i mačaka za vrijeme ljetnih žega, hoteli i hitne pomoći za kućne ljubimce. Ritam šetnje za ljubimce važniji je od otkucaja srca začetog djeteta. Pretužno.

Jaga postala glas savjesti iz Knina

Zadivljujuća je brzina kojom se tužna priča Jage Stojak proširila medijima. Ona je u kninskoj bolnici godinu dana proživljavala prijetnju otkazom koji joj je poštar donio na kućni prag 30. srpnja ove godine. Prije dolaska u Knin, Jaga (48) je sedam godina radila u Travniku. Za vrijeme rata, pak, u ratnoj bolnici u Novoj Biloj. U obje bolnice nije bilo niti govora o tome da se rade pobačaji. Godine 1998. stigla je u Knin i dobila posao u kninskoj bolnici. I ovdje je, što se tiče začete djece, tada situacija bila čista: nema pobačaja. Međutim, 2011. situacija se promijenila. Na čelo odjela dolazi liječnica (dakle, žensko biće izvršava „želju“ druge žene!) i uz nju pobačaje radi još jedna sestra. No, s vremenom na to prisiljavaju i druge. Iako su im ponudili mogućnost pismenog izjašnjavanja da ne žele raditi na pobačajima, njihove rukom potpisane prizive savjesti su zanemarili. I još ih nekim iskrivljenim pravnim rječnikom uvjerili da medicinske sestre nemaju pravo na priziv savjesti. Iako su se kolegice uplašile, Jaga se nije dala zavesti i ustrajala je na glasu svoje nutrine. To je dovelo do novih problema i „prijetnji knjižicom.“ Kako nije bilo osnova za otkaz, njezina se agonija nastavila do 14. lipnja ove godine kada je posljednji put odbila sudjelovati u pobačaju, te se zbog zdravstvenih problema i fizikalnih terapija, povukla na bolovanje. Primljenim otkazom glas savjesti koji ju je potaknuo na priziv, dobio je novu energiju. Nije klonula unatoč zatvorenim vratima u nadležnim institucijama, te je pomoć potražila u Crkvi (kninskim franjevcima i ordinarijatu Šibenske biskupije). I njihova je reakcija bila brza, a podrška bezuvjetna. Tako je ova potresna priča izašla u javnost kao poticaj svima koji, zbog straha za egzistenciju i prijetnji otkazom, boje reći istinu o pritiscima na savjesti, na ljudska i radnička prava. U ovom slučaju šutnja NIJE zlato. Jagina najveća muka tijekom proteklih godinu dana bila je ići na posao s pitanjem: „Koliko će žena danas doći ubiti svoju djecu?“ I o tome sada javno govori. Dok njezine kolegice šute i trpe, u Jagi se vidi da ima nešto posebno jako i hrabro u zemlji Bosni na kojoj je rođen čvrst narod. Rekli bismo, nema s njima labavo. A kad je život u pitanju, onda i nema popuštanja. Jagin slučaj sada je u rukama odvjetnice. I ne zaustavlja se.

Mijenjati naziv bolnice?

Kninska Opća bolnica, koja je do 2008. godine bila u sastavu Opće bolnice Šibenik, zove se „Hrvatski ponos“. Što znači ponos? Zar se ponos izdiže i gradi na ubojstvima nedužne djece? Tada ponos postaje suprotnost – sramota! S Jagom Stojak u javnost je došla istina o događanjima na odjelu ginekologije gdje se namjerni pobačaji rade posljednje dvije godine. Odlukom liječnice. Strašno. Je li u pitanju ljutnja na začeti život? Što je s liječničkom prisegom? Nekada Hipokritova, a danas Ženevska prisega kaže: „Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast.“ Zanimljivosti radi spominjem da originalna Hipokratova prisega (iz drevne Grčke, V.-III. st. pr. Kr.), među svojim principima, sadrži i „odbijanje davanja abortivnih sredstava ženama.“ Sada kada znamo da se u Kninu ubija budućnost grada, je li ovoj bolnici i dalje opravdano ime „Hrvatski ponos“?

Pravo na priziv savjesti?

Stručnjaci su se potrudili proteklih dana dokazati da i medicinske sestre imaju pravo na priziv savjesti. Prije svega, kao državljanke RH za koje vrijedi Ustav! Članak 40. Ustava RH piše: „jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.“ Pravo na slobodu vjeroispovijedi jamči i Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, a priziv savjesti za medicinske sestre izričito se navodi u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o sestrinstvu, čl. 3.4.: „Radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja, medicinska sestra se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje zdravstvene/sestrinske njege ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzorkuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta i odgovornu ili nadređenu osobu.“ Povodom osporavanja zdravstvenim djelatnicima prava na priziv savjesti reagiralo je i Hrvatsko katoličko liječničko društvo i Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara koje je svim zdravstvenim djelatnicima koji su se pozvali na priziv savjesti pružilo punu potporu. Mogućnost priziva savjesti u Hrvatskoj postoji od 1994. godine. „Tada je otvorena mogućnost da u medicinskoj praksi ne radite postupke koji su u suprotnosti s vašim etičkim ili svjetonazorskim stavovima“, protumačio je ginekolog iz Petrove dr. Ante Ćorušić za Večernji list. Ćorušić ministru Ostojiću preporučuje da, „ako je razlog otkaza samo priziv savjesti, poništi odluku stečajne upraviteljice kninske bolnice.“

Glas savjesti – glas Božji

Prema nauku Katoličke Crkve, glas savjesti nije naš „proizvod.“ Još je Drugi vatikanski sabor savjest definirao kao „najskrovitiju jezgru i svetište čovjekovo, gdje je on sam s Bogom, čiji glas odzvanja u njegovoj nutrini“ (GS, br. 16). Tumačeći ovaj glas, Sabor uči da se on čuje u dubini savjesti i poziva „da ljubi i čini dobro, a izbjegava zlo“. U podlozi ovoga učenja je antropologija utemeljena na činjenici da je svaki čovjek Božja slika i, bio on vjernik ili ne, u sebi ima vezu sa Stvoriteljem upravo po toj spontanoj sklonosti dobru, a ne zlu. To znači, svaki put kada kroz nas progovara savjest, zemljom odjekuje Božji glas. A ove godine čuli smo ga više puta. U ožujku se pojavio sličan slučaj kada dežurna liječnica na Hitnom ginekološkom odjelu KBC-a Split, dr. Katarina Dvornik, 18-godišnjoj Splićanki nije željela propisati tabletu za „dan poslije“, koja odmah nakon začeća dovodi do pobačaja. Djevojka se požalila medijima računajući na njihovo veliko razumijevanje, a liječnica se pozvala na priziv savjesti. Osim toga, sama djevojka s prijateljicom tvrdi da ju je dežurna liječnica Dvornik upoznala s time da si abortivnim sredstvima uništava život. Odgovorni iz splitskog KBC-a potvrdili su da ovaj slučaj nije bio za Hitan prijem, jer oni ne izdaju „day after“ tablete.

Grad koji guta svoju budućnost

Knin, koji prema posljednjem popisu stanovništva ima nešto više od deset tisuća stanovnika, ponosan je na svoju titulu najmlađeg grada po dobnoj strukturi, jer ondje žive brojne mlade obitelji i djeca. Krajem prošloga stoljeća potpuno se promijenio etnički sastav. Od prije rata, kada su većinu činili Srbi, danas je u Kninu 76,5% Hrvata. Država također govori o posebnoj osjetljivosti za budućnost ovoga grada. No, čini se da bi, kao i u Vukovaru s ćirilicom, bilo potrebno razviti i osjećaj sućuti za ratne rane. Iako je „Oluja“ doživjela svoju punoljetnost, ožiljci još uvijek postoje. Međutim, to Vladi RH ne smeta da gradi svesrdne suradničke odnose, što pokazuje i Memorandum o suradnji sa Srbijom u području zdravstva i medicine kojega je nedavno u Beogradu potpisao ministar zdravlja Rajko Ostojić. Je li opravdan strah medicinskih djelatnika Šibensko-kninske županije o prednosti Srba pred Hrvatima pri stažiranju i zapošljavanju u Općoj bolnici „Hrvatski ponos“? I može li se na neke memorandume ipak primijeniti odgoda? Iako je jasno da otkako smo članica EU u Hrvatsku mogu doći raditi liječnici iz drugih zemalja, a prema ovom Memorandumu i iz Srbije, i sanacijska upraviteljica dr. Antonela Karačić tvrdi da se ne gleda na nacionalnost, već samo na stručnost, opet se vraćamo slučaju Jage Stojak koja je dobila otkaz zbog priziva savjesti. A to je, pak, vjerska osnova. Ohrabruje, međutim, znati da ima zemalja EU koje odlikuju osobe kao što je Jaga Stojak. Tako će mađarski predsjednik Janos Ader najviše državno odličje za zasluge u borbi za zaštitu života dodijeliti predsjednici Udruge „Zajedno za život“ Edit Frivaldszky koja pomaže ženama da prihate začeti život. Nešto poput misije p. Glogovića kod nas. Ne zaslužuje li naša Jaga Stojak barem nagradu „Hrvatski ponos“ za ovu borbu u kojoj bi mogla biti spašena jedna nova generacija Kninjana? Ako se Mađarska, koja je članica EU, ne stidi zaštititi nerođene, što Hrvatsku priječi da bude ponosna na začetu djecu i pomogne im ugledati svjetlo dana i odrastati upravo u kraljevskom gradu Kninu? Čini se da je pred Kninom nova borba, a nadamo se, i pobjeda nad pobačajem – krvavom kugom današnjice, najvećom laži kojom su zarobljene djevojke i žene.

Tanja Popec
www.laudato.hr