Homoseksualni "brakovi". Europski parlament ponovno pokušava

Europski parlament je 13.ožujka izglasovao rezoluciju pod nazivom „O ravnopravnosti između žena i muškaraca u Europskoj uniji - 2011“ (2011/2244 INI). Radi se o ideološkoj zbirci stavova protivnim načelima o kojima se ne može pregovarati. Evo nekih članaka rezolucije:

- član 3.:pozivaju se države članice da potiču individualizirane socijalne sustave sigurnosti sa ciljem da se ojača samostalnost žena i njihov položaj u društvu;
- član 5.:poziva se Komisija i države članice da razrade prijedloge za recipročno priznanje civilnih zajednica i homoseksualnih obitelji na europskoj razini između država u kojima već postoji zakonodavstvo o toj materiji sa ciljem da se zajamči jednakopravan odnos glede rada, slobodnog kretanja, poreznih davanja, socijalne zaštite, zaštite prihoda obitelji i zaštite djece;
- član 7.: žali se što neke države članice primjenjuju restriktivne definicije „obitelji“ sa namjerom da niječu pravnu zaštitu parovima istog spola i njihovoj djeci; podsjeća da pravo Europske unije treba primijeniti bez diskriminacije na temelju spola ili spolne orijentacije u skladu sa Poveljom o temeljnim pravima u Europskoj uniji;
- član 35.: poziva se Europska komisija da uključi homofobno i transfobno nasilje kao i napastovanja u svojim programima djelovanja protiv rodnog nasilja;
- član 47.: potvrđuje se stav glede prava na spolno i reproduktivno zdravlje iznesen u rezolucijama od 10. veljače 2010. i 8. ožujka 2011. o ravnopravnosti žena i muškaraca u EU – 2009. i 2010.; glede toga izražava se zabrinutost zbog nedavnog rezanja fondova planiranju obitelji i spolnom odgoju kao i za restrikcije pristupu službama spolnog i reproduktivnog zdravlja u nekim državama članicama, posebno u odnosu na zaštitu trudnoće i majčinstva kao i sigurnom i legalnom pobačaju; podsjeća se da svaka žena mora imati kontrolu nad vlastitim seksualnim i reproduktivnim pravima među ostalim i koristeći pristup kontracepcijskim metodama visoke kvalitete i pristupačnim cijenama;
- član 59.: Pozivaju se države članice da potvrde njihovu političku i financijsku podršku ciljevima milenijskog razvoja posebno glede OSM 5 (majčinstva i demografske kontrole) usprkos ekonomske recesije;
- član 67. : poziva se Europska komisija da podastrije opširno izvješće u situaciji obiteljskih jezgri koje se sastoji od jednog člana u EU, predlažući politike usmjerene da postignu jednaki status glede poreznih davanja, socijalne sigurnosti, stanovanja, zdravstvene zaštite, osiguranja i mirovine ali na temelju načela političke neutralnosti u odnosu na sastav obitelji;
- član 69.: potvrđuje poziv Europskoj komisiji da uvrsti u program rada ravnopravnost LGBTI (lezbijki, gejeva, biseksualaca, transeksualaca i interseksualaca) osoba na isti način kao i za ravnopravnost roda;

Portal La Bussola Quotidiana komentira upornost Europskog parlamenta da nametne zakonodavstvima državama članicama i ne samo njima, nove definicije obitelji koja se protivi naravnom zakonu kao i novost iz ove rezolucije koja se odnosi na svođenje osobe na pojedinca.

Očigledno je da Europski parlament je odlučio redefinirati pojam obitelji: kritizira one države članice koje smatraju obitelju samo naravnu obitelj utemeljenoj na braku žene i muškarca, a ne priznaju homoseksualne zajednice. K tome eksplicitno ustvrđuje da u Europskoj zajednici postoje različite vrste obitelji, koje moraju imati istu razinu pravne zaštite: „oženjeni roditelji, neoženjeni i u stabilnoj vezi, roditelji različitog spola ili istog spola, samohrani roditelji i roditelji posvoitelji“.

Ova se naznaka čini kao naznaka državama koje još nisu donijele zakone koje izjednačavaju homoseksualne brakove sa heteroseksualnim da ih što prije donesu. U ovom kontekstu treba napomenuti da rezolucije Europskog parlamenta nisu obvezujuće za nacionalne parlamente, ne mogu obvezivati one koji to ne žele učiniti, ali zasigurno imaju veliku moć političkog usmjeravanja.

Europskom parlamentu ovo nije prvi puta da donosi takve rezolucije, ali svaka nova rezolucija donosi nove zahtjeve sa jasnom ideološkom namjerom da razori obitelj zasnovanu kao ustanovu naravnog zakona.

U jednoj rezoluciji iz 1994. Europski parlament poziva Europsku komisiju da ukloni sve prepreke postavljene braku homoseksualnih parova odnosno da budu pravno ravnopravne, jamčeći puna prava i prednosti braka i dopuštajući registraciju takvih zajednica“.

U 2000. uvijek preko rezolucije koja se obraća izravno državama članicama daje prijateljski savjet koji se ne odnosi na ustanovu braka već pravnog priznavanja parova koji žive zajedno. Parlament potiče države prema „ izjednačavanju prava homoseksualnih parova i s tim ciljem pozivaju države članice koje još nisu predvidjele takvo priznanje, da modificiraju vlastito zakonodavstvo“.

Ustraj, budi uporan nešto će se pomaknuti: 2001. Nizozemska je prva priznala homoseksualne „brakove“. Europski parlament ne želi izgubiti prigodu i postavlja 2002. parlamentarno pitanje Europskoj komisiji: zašto ovu disciplinu ne proširiti na cijelu Europu. Odgovor komisije je: prerano je budući da se obiteljska ustanova razvija kao zajednica slijedeći društveno shvaćanje. Trenutno u Europi vlada različito shvaćanje od države do države i ispravno je da bude različiti pravno disciplinirana.

Prolazi neko vrijeme i Parlament ponovno napada: direktivom br. 38 o slobodnom kretanju građana Europske zajednice po Europi predlaže Europskoj komisiji da pripišu atribut „član obitelji“ i partnerima koji sužive ili su „oženjeni“ sa osobom istog spola. Ne učiniti to bilo bi diskriminirajuće. Komisija odbija prijedlog iz dva razloga. Kao prvo, primjećuje se, da se radi o materiji koja govori o slobodnom kretanju među državama članicama, homoseksualni par ili pojedinačno partner koji dolazi u državu u kojoj nije priznati „brak“ između osoba istog spola se ne smije osjećati diskriminiranim jer u onoj državi će uživati prava koje imaju građani u toj državi. Drugi , još važniji vidik, je što Komisija podsjeća da u ovim predmetima vlada načelo “hoste state oriented”. U biti ostaje načelo nacionalne suverenosti nad ovim temama i za njih je odgovorna država, isključivo država može donositi zakon: Europa tu ne može određivati.

Možemo primijetiti da ove višestruke intervencije europskog parlamenta na temu obitelji, iako nemaju djelotvornost zakona, ima političku djelotvornost usmjeravanja budućih pojedinačnih odluka pojedinih država, uzrokujući tako sporu koroziju postojećih normativnih akata. Ne obvezuju, ali utječu.

Pritisci ne dolaze samo od Europskog parlamenata već i od lobija, nevladinih udruga, drugih država i sudstva. Glede toga podsjeća članak 5. rezolucije u kojem se sugerira da zakonodavstva koje usklađuje suživot i homoseksualne brakove se trebaju uskladiti između raznih zakonodavstva država. Ova će zasigurno stvoriti vrstu blokade „modernih“ država koje će vršiti pritisak prema onima koji su ostali u prapovijesti glede građanskih sloboda. Glede uloge sudaca u ovim događajima korisno je podsjetiti na presudu vijeća Suda pravde Kraljevine Švedske (presuda D, 31. svibnja 2001.) koja sa jedne strane poziva europskog zakonodavca ne samo da izjednači heteroseksualni brak sa homoseksualnim brakom već da isti status osobama istoga spola koje sužive oštro upozoravajući ostale države da to učini čim prije.

Jasno je da nacionalni zakonodavac se nalazi pod unakrsnom paljbom: Europska unija, nacionalni i međunarodni sudovi, mediji i centri političke moći. Nitko od ovih nema autoritet da nametne zakonodavcu uvođenje homoseksualnih brakova, ali njihova moć uvjeravanja je neupitna.
Netko će primijetiti da Europa i podupiratelji gender ideologije samo savjetuju, ali neki savjeti, kako podučavaju poznati mafijaši, se ne mogu odbiti.

Član 3. rezolucije preporuča „državama članicama da potiču individualizirane socijalne sustave sigurnosti sa ciljem da se ojača samostalnost žena i njihov položaj u društvu “ . Taj član uvodi određenu vrstu antropološke revolucije , to jest teoretsko poimanje osobe samo kao pojedinca, odvojenog od bilo kojeg odnosa. U kojoj mjeri je revolucionarna može se vidjeti iz Deklaracije o temeljnim pravima čovjeka koji obitelj smatra „temeljnom ćelijom društva“ (čl. 16).

Obitelj, a ne pojedinac. Kako to? Jer osoba (koja je mnogo više od pojedinca) postoji samo u odnosu sa drugim, samo se unutar odnosa može razumjeti, razviti i ostvariti vlastiti identitet. Zamislite dijete koje bi došlo na svijet a nakon toga bi svi oko njega nestali. Ne samo da fizički ne bi mogao preživjeti, no i u slučaju da bi se nekim čudom mogao hraniti, ne bi mogao naučiti govoriti, razvijati razum, ne bi uspio razumjeti vlastiti identitet, zbog čega je na svijetu itd. Banalna tvrdnja ali takve nas žele: država i pojedinac, bez odnosa, monada. To je san svakog totalitarizma , jer je svaki istinski odnos potencijalno izvor otpora vladajućoj moći. Da je čovjek odnos je očigledno, ali isto je tako očigledno da mjesto odnosa gdje osoba ima mogućnost maksimalno razviti svoje mogućnosti je obitelj, ponajprije odgojni odnos sa ocem i majkom.

Stoga država, svaka država, svaka društvena zajednica, u svim vremenima i kulturama, uvijek je brinula i brine o obitelji. Ovdje nije važno da li si katolik ili laik, to je upravo pitanje o kojem ovisi budućnost našeg društva. Stoga temeljni razlog posebnog interesa države za obitelj je zaštita djece, jamčenje mogućnosti postojanja (bez djece nema budućnosti) i cjelokupnog razvoja, jer to će učiniti društvo stabilnijim, manje konfliktnim i ekonomski snažnijim. Da se ovaj vidik bolje razumije dovoljno pomisliti na ogroman društveni trošak, u našim zemljama, koje uzrokuje raspad obitelji: veće siromaštvo, slabiji uspjeh djece u školama, povećanje kriminala mladih i naklonost ovisnostima i mnogo stvari na istom tragu.

Država kojoj je stalo do vlastite budućnosti nužno mora brinuti da ojača obitelj. Država nije pozvana brinuti o osjećajima i ljubavi između osoba, ne treba suditi ako se bračni par voli dovoljno. Individualna prava su već zajamčena zakonom, građanskom pravom, i nemaju ništa zajedničkog sa obiteljskim pravom.

Osnovno dobro o kojem se brine država su djeca, stoga smatra i uvijek je smatrala obitelj kao odnos muškarca i žene: s mirom svih „modernih“, djeca se rađaju samo iz heteroseksualnog odnosa. Ti temeljni na braku, su najčvršći jer par preuzima odgovornost prema društvu. Rađati djecu i odgajati je nije samo privatna stvar, već ima izvanrednu društvenu vrijednost. Svi drugi osjećajni odnosi su privatne naravi, iako mogu imati i učinak javnog karaktera – koji su i trebaju biti uređeni privatnim pravom, u onom što se odnosi na zaštiti prava svakoga.

Činjenica da je Europska unija odlučila da pomiješati razine, ne priznati više sam temelj našeg društva znači da se je već odlučila na samoubojstvo. (kta/m.u.)