Predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu dr. Franjo Topić izrekao je govor na komemoraciji Hrvatskog narodnog vijeća za pokojnog dr. fra Luku Markešića, 13. kolovoza 2014. u zgradi Federalnog parlamenta u Sarajevu. Govor dr. Topića donosimo u cijelosti:
Dragi prijatelji, ožalošćeni skupe,
Fra Luka je bio jednostavan čovjek, komunikativan, uvijek raspoložen za razgovor i raspravu o svim pitanjima crkvenog i društvenog života. Znao je tolerantno razgovarati pa i o spornim stvarima, a nije se ustručavao ulaziti u konflikte ni s kim pa i sa vlastitom upravom.
Fra Luka je istinski vjerovao u Boga i to je bilo vidljivo u razgovoru i ponašanju prema ljudima. On je volio Crkvu, posebno ovu mjesnu, uostalom ona opća se sastoji od mjesnih i voleći mjesnu voli se i cijelu Crkvu.
Uz veliki upravni angažman u Provinciji - odgojne službe, član uprave a čak devet godina i provincijal - i u društvu fra Luka je dosta napisao, nije zapuštao pisanje pa i znanstveni rad, jučer netko reče da je bolje pisao nego govorio.
Nadasve je volio provinciju Bosnu Srebrenu i ako se može govoriti o tipičnom bosanskom franjevcu onda je to, po mom razumijevanju bosanskih franjevaca, bio fra Luka. Ni obrazovanje ni profesura, ni crkveni i društveni položaji mu nisu bila zapreka da normalno komunicira s običnim svijetom.
Društveni angažman
Dragi prijatelji, znam da se od mene očekuje da nešto kažem i o društvenom radu fra Luke. Naravno da je ovo pitanje veoma diskutabilno i da je teško naći zajednički jezik i složiti se čak i oko temeljnih hrvatskih pitanja u BiH, pogotovo oko uređenja BiH. Želim reći da je kao provincijal podržavao obnovu i rad Napretka.
Kad je fra Luka vidio da je ugrožen opstanak Hrvata katolika u Bosni, Luka se instinktom revnog člana Bosne srebrene i društveno pa i politički angažirao pomažući u organiziranju Sabora Hrvata Posavine, Srednje Bosne i Zapadne Bosne.
Njemu je Bosna bila od Jadrana do Budima i Sofije. On je napisao da su fratri u Bosni uvijek vodili vjeru, kulturu i politiku. To je ipak za današnje vremena anakroni i nadiđeni stav. Također je napisao članak koji je vrlo značajan i danas za razmišljanje o stanju bh Hrvata: Umire li bosanski Hrvat?
I u tome smislu Bosna mu je bila najvažnija, čime je posebno izazivao političke Hercegovce do ljutnje i bijesa te odbijanja svega fra Lukinog. Trebalo bi i danas nastojati naći pomirenje stavova unutar hrvatskog naroda oko njegove budućnosti u BiH.
Cilj je bio, primijeti njegov subrat (fra Ivan Šarčević), veći od fra Luke, promjena politike prema Bosni nije se bitnije dogodila. I danas bosanski Hrvati gotovo ništa politički ne znače. I to ostaje kao težak i delikatan zadatak HNV-a i drugih hrvatskih i katoličkih organizacija.
Podsjećam da je HNV, čiji je fra Luka bio predsjednik nastao u teška i bezizgledna ratna vremena na Saboru Hrvata u veljači 1994. ovdje u Sarajevu. Mnogi to danas zaboravljaju, ali bez toga se ne može razumjeti Sabor i HNV. Dotada je djelovao Hrvatski koordinacioni odbor koji je učinio puno i koji je priredio Sabor. Uvjeren sam, a podosta i znam kao dopredsjednik HKO da bi se bez HKO dogodio rat HVO i Armije u Sarajevu a što bi imalo daleko veće posljedice nego što je samo jedan lokalni sukob. Podsjećam da je tadašnji američki veleposlanik u Zagrebu napisao da su stavovi ovog sabora bili jedan od poticaja i podloga za Washingtonski sporazum. Kao jedan od osnivača HNV, dobronamjerno predlažem da se ponovo prouče zaključci Sabora Hrvata BiH:
1. državna cjelovitost BiH je vitalni interes hrvatskoga naroda;
3. u BiH se mora osigurati kontinuitet državotvornosti svih triju naroda i njihova jednakopravnost;
4. odbacuje se svako rješenje krize u BiH koje sankcionira etničke progone i omogućuje nastavak etničkog čišćenja;
5. zahtijeva se povratak svih prognanih i izbjeglih u njihove domove;
6. predlaže se federalno uređenje BiH na kantonalnoj osnovi.
Ostaje teško pitanje kao zadatak novom vodstvu HNV-u kako ih prenijeti i ostvariti u praksi. Iako je ovo posebna zgoda, ipak treba reći da ostaje također zahtjevno pitanje kako će dalje HNV, kojim pravcem treba ići i koji su mu ciljevi, a onda i kakve metode i sredstava upotrebljavati da bi se ostvarili ciljevi.
Završavam ovo kratko i ne pretenciozno razmišljanje prigodom smrti pokojnog fra Luke Markešića s biblijskim citatom: „ Jer ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju“, Ps 86.
Dragi fra Luka: Počivaj u miru Božjem!
Nije velik tko se velik rodi
Iz ljubavi prema Bosni