Četvrta nedjelja došašća

Na početku Sv. Mise

Bog je postao čovjekom u Isusu Kristu. Adventski vijenac sa četiri upaljene svijeće za nas je znak koji nas ove 4. nedjelje Došašća poziva da pazimo na znakove vremena, radosno se nadajući boljem svijetu, činimo to vjerom i djelima.

Uvod u pokajnički čin

Sve nam govori kakoje Božić blizu. Gradovi su ukrašeni, izlozi su puni Božićnih darova, a mnogo toga se nabavlja, kupuje, sređuje. Sve je to radi toga što slavimo najradosniji blagdan – Božić, koji se duboko usadio u sve kršćanske narode, pa i naš hrvatski. Ali da bismo doživjeli cjelovito slavlje potrebno je da svoje srce skrušeno predamo volji Božjoj poput Marije. Ova četvrta nedjelja došašća nosi oznaku Marijina predanja volji Božjoj.
Anđeo Gabrijel prenosi joj poruku da bude majka Isusova. Ona to prihvaća iako ne razumije kako će to biti. Tim činom Blažena Djevica Marija postala je Božja suradnica spasenja svijeta. Vjera je potpuno predanje Bogu i suradnja s njim u svakodnevnom životu. Dali mi znamo reći Bogu: Evo službenice, evo službenika tvoga Bože, neka mi bude po tvojoj volji i u onim trenutcima kada nam je teško i kada ne razumijemo zašto se to baš meni – nama događa?

«Ja sam svjetlo svijeta».

Mnoga likovna umjetnička djela, koja prikazuju svetu obitelj u štalici u Betlehemu, žele kroz svoju kompoziciju upravo to promatraču priopćiti, da je Isus svijetlo svijeta. Umjetnik tu poruku ostvariva tako što Isusa u jaslicama naslika u najsvjetlijim bojama. Iz tog središta svjetlosti sjaj dopire i do lica pastira, do Marije i Josipa, do anđela i životinja, obasjava ih. A iza i okolo njih je duboka tama - to je ustvari svijet koji još nije primijetio njegov dolazak ili ga uopće ne želi vidjeti.
Jedini, čudoviti izvor svjetla je djetešce, Mlado Sunce s visine, koje svijetli svima koji sjede u tmini i sjeni smrtnoj.

«Ja sam svjetlo svijeta», govori Isus. Kao simbol, da je Isus svijetlo svijeta, stavljamo danas svjetiljku u štalicu, koja će nas podsjećati na tu temeljnu Isusovu riječ. Neka njegova svjetlost rastjera tminu naših briga i strahova i obasja nas radošću.

STARI HRVATSKI BOŽIĆNI OBIČAJI

Božić se, kao blagdan Isusova rođenja počeo slaviti oko 330. godine u Rimu i vrlo brzo se slavljenje proširilo po cijelom svijetu. Svaki narod, svaka zemlja i kraj slave Božić na svoj način, imaju svoje božićne običaje. Tako i hrvatski narod ima bogate pučke običaje slavljenja. Danas ih, nažalost, pomalo zaboravljamo, a to nikako ne bismo smjeli! Običaji svjedoče o bogatstvu kulture, o postojanju naroda, o stoljetnoj vezi s Bogom i Malim Isusom. Zato, brzo «uhvatite» svoje bake i djedove, neka vam ispričaju i poduče vas kako su oni u djetinjstvu slavili Božić. Onda ćete jednog dana i vi sa svojim unucima tako slaviti Božić! I u samoj Hrvatskoj božićni običaji su vrlo raznoliki. Jedni su poznati samo u nekim područjima, ali ove koje ćemo opisati znani su gotovo svim našim krajevima.

BADNJAK

Svi znamo da je Badnjak naziv za dan uoči Božića. Riječ «badnjak» dolazi od riječi «bdjeti», a na badnje veče bdijemo čekajući Isusov dolazak. Ali, možda ne znamo svi da je Badnjak dobio ime po panju hrasta ili masline koji se stavljao na otvoreno kućno ognjište da tamo gori cijelu badnju noć, pa i nekoliko dana nakon toga. U nekim krajevima po «badnjaku» izlijevalo se vino i ulje, a svagdje je to drvo bilo simbol svjetla i topline koju nam svojom ljubavlju donosi Isus. U nekim krajevima oko Zagreba uz ognjište se stavljala i posuda s toplom vodom «da bi se Isus ujutro okupao».

BOŽIĆNA SLAMA

Unošenje slame u kuću običaj je koji je djecu najviše veselio. Začas se od kuće napravi štalica – slama se posipala po stolu, po podu, svuda... Onda su se djeca valjala po slami i kao pravi «mali Isuseki» spavala na njoj sve do odlaska na polnoćku. Taj divni običaj podsjećao je ljude na siromaštvo koje je Isus prihvatio iz ljubavi za «male», siromašne ljude.

TRI SVIJEĆE

Nema prave proslave bez svijeća! Ni rođendan bez njih ne može se proslaviti. A Božić je Isusov rođendan. Tako su poznati i različiti hrvatski božićni običaji sa tri svijeće stavljene u čašupunu pšenice, ili u posebni božićni kruh «badnjakušu» ili «badnjaču». Tri božićne svijeće simboliziraju Presveto Trojstvo – Oca, Sina i Duha Svetoga. U Bosni i nekim drugim krajevima običaj je da svijeće u kuću unosi najmlađi član obitelji izgovarajući riječi: «Hvaljen Isus, čestitam vam porođenje Isusovo», a cijela obitelj odgovara mu: «Ti živ i zdrav bio!» Onda bi ga otac, «glava obitelji» posuo po glavi pšenicom, da im godina bude plodna. U krajevima oko Zagreba običaj je bio da po unosenju svijeća domaćin sjeda na slamu i «zbraja», tj. govori tekst pun želja za blagostanje kuće.

BOŽIĆNI STOL

NA Badnjak je post i nemrs, na Božić se raskošno jede. To s i danas poštuje, ali puno toga je zaboravljeno.
Na badnjak, po starim hrvatskim običajima, jede se pouljen grah, suhe šljive, orasi, gibanica... U primorskim krajevima na jelovniku je bakalar. Stol na Badnjak nije mogao biti bez bogato ukrašenog božićnog kruha koji se jeo tek za Novu Godinu ili čak za Bogojavljenje. U različitim krajevima Hrvatske različito su i nazivali taj kruh: božićnjak, božićnica, česnica, badnjak, badnjača, koleda, koladek, križnica, krsnica, letnica, ljetnica, božićni kolač...

JASLICE I BOŽIĆNO DRVCE

Bez obzira na raznolikost božićnih običaja dva su zajednička u cijelom svijetu: jaslice i božićno drvce. Prve jaslice 1222. godine napravio je sveti Franjo Asirski! Odonda to je redovit znak Božića. Nema materijala od kojeg ih ljudi nisu izrađivali – ima ih od drva, gipsa, kamena, gume, plastike, papira...
Božoćno drvce u današnjem, obliku, okićeno kuglicama, licitarima i svakojakim ukrasima, pojavilo se prvi put u 17. stoljeću u Njemačkoj (u naše krajeve stiglo je u prošlom stoljeću), ali u pučkim običajima drvo kao znak novog života postoji davno prije.

BOŽIĆ

Božić je poziv da odložimo svako nasilje , da brižnom rukom povijamo ljudima rane. Da iznad zemlje ispišemo riječ «MIR». Božić je prigoda da ovaj naš hladni planet opet otopli. Zato bi se Božić,rađanje Boga u tijelu čovjeka, trebao događati na svakom kutku zemlje. Svako selo i svaki grad može se zvati Betlehem, a svako srce ože postati jaslice u kojima će ljubav postati «čovjekom» za ljude danas.
Stoga je Božić poziv da budemo ljudi, posve obični, ali dobri i nenasilni ljudi. Ljudi s novom sviješću za vrijednosti izgubljene u brzacu potrošačkog društva. Ne drugi, nego izmijenjeni ljudu: jednostavniji, srdačniji, opušteniji, mirniji...
Stoga: ČESTITI VAM BOŽIĆ I SVETO ISUSOVO POROĐENJE!!!