Dva božićna narodna običaja u odžačkom kraju

Jedna od najljepših dječji uspomena ovoga kraja za nas starije jest: ''BACANJE BADNJAKA''. Evo kako je to nekada bilo. Stari neka se podsjete, oni koji ne znaju da nauče! JEDNI I DRUGI NEKA ZAPAMTE I NIKAD NE ZABORAVE.

Prvi prizor:

Djeca na hrastu sijeku badnjake (šušnjate grane rasta) i razgovaraju

Dario: Kad završimo bacanje badnjaka u zadnjoj kući možemo poigrati orasa. Djeca dolaze pred kuću i na vratima viče glasno

Drugi prizor:

Dario: Domaćine! Domaćine!
Domaćin: Čujem! Čujem!
Josip: Badnjak na kuću, Bog i Božić u kuću, kolač u ruku, sudžuk na vrat ...
Juro: Išo sam kroz travicu, podero nogavicu, daj mi koju paricu da pokrpim nogavicu ...

Treći prizor:

Domaćin otvara vrata: - Dobro mi došli. Izvolite, uđite! (pozdravlja se s njima) Badnjačari ulaze i zajedno pozdravljaju: Čestit Božić i sveta badnjica!
Ukućani svi odgovaraju: Česta vam duša bila!
Domaćica: Izvolite! Sjedite! Neće nam kvočka ležati na jajima. (Kad sijedu malo ih posipa pšenicom i kukuruzom) Jeste li se nahodali i umorili?
Josip: Krenuli smo točno u ponoć. Ovo je zadnja kuća. U vas ima djece, mogli smo poigrat TUPAC – OŠTRAC.

Četvrti prizor:

Može.(Odgovaraju djeca) Dok mama donese što vam je pripremila idemo mi po orase.

Domaćica daruje badnjačare: suhi veliki kolač, jedan sudžuk, komad pečene duge, orasi
Dario se zahvaljuje: Dao vam Bog zdravlje i veselje; Sinove ženili, kćeri udavali;
Juro nastavlja: Rodila vam pšenica bjelica; U kući vam se rađala muška dječica;
Josip: Krave se telile, krmače prasile; ovce se janjile; Zdravlje vas pratilo, u ovoj se kući uvijek jelo i pilo;
Domaćin daje novce i kaže: Neka i vas prati Božji blagoslov; Dao Bog da nam dođete i do godine.

Djeca zaigraju orasa - tupac – oštrac ...

Dario ih promatra pa kaže: Hajmo mi kuća pa da svi možemo igrati.
Svi u jedan glas: Toooooooooooooooooo!

Peti prizor:

Dok oni pripremaju najavljenu igru kuća ...

Domaćica: Znate li vi objasniti sve ovo što se ovdje sada događalo ...
Dario: Prema nekima riječ ''badnjak'' dolazi od riječi bdjeti, biti budan. Ili od staroslavenske riječi BADAR i RAZBADRITI se, to znači razbuditi se, biti budan. Čeka se dakle Božić. Najstariji pisani dokument o tom običaju kod Hrvata je Dubrovački Statut iz 13. stoljeća.Tamo se kaže da kod Hrvata postoje dvije vrste badnjaka: panj koji se pali; hrastova grančica sa lišćem koja se stavlja iznad vrata kao kod nas. Grana predstavlja ono drvo koje su pastiri donijeli kad su se došli pokloniti Isusu, a koje je sv. Josip zapalio da malo ugrije hladnu štalicu. Postoji i jedna stara legenda koja taj običaj povezuje sa pokoljem ''nevine dječice.'' Židovski kralj Herod poslao vojsku u Betlehem da pobije svu mušku djecu do dvije godine računajući da će među njima ubiti i Isusa. Legenda kaže pred večer kad se počelo mračiti vojnici su stavili grančicu na kuću u kojoj su ubili zadnje dijete da znaju sutra odakle će početi. Kad su sutra ujutro došli na svim kućama osvanule su grančice. U spomen tom događaju bacaju se badnjaci.

Domaćica: Hvala Dario, a sad možete započeti pripremljenu igru ''KUĆA'' ....

Prognoza vremena naših starih

Budući da ranije nije bilo prognoze vremena pa su se ljudi snalazili kako su znali i umjeli.

Postoje iz toga vremena dva vjerovanja:

Sv. Lucija je 12 dana prije Božića. Svaki dan jedan mjesec. Kakvo je vrijeme bilo toga dana vjerovalo se da će takav biti taj mjesec slijedeće godine. Evo na primjer: Na sv. Luciju je prvi dan. To je siječanj slijedeće godine. Pokušajte i vi zapisati pa se sami uvjerite je li to istina.

Postoji i drugi način. Prije večere na badnjak domaćin rasiječe glavicu crvenog luka. Rastavi 12 komada onih polutica i u njih stavi sol. Sve to lijepo poreda na prozor. Ujutro kad ustane u kojoj polovici se istopila sol, u tome mjesecu će padati kiša. Evo, eksperiment nije skup. Pokušajte i vi. Živi bili pa vidjeli.....

P.s.
Ima jedan problem: u današnje vrijeme prozori su novi, dobro dihtaju pa manje zrak cirkulira ....

Zapisao: Pavao Brajinović - župnik u Novom Selu - Balegovac