Drugi tjedan došašća - Srijeda

Na početku Sv. Mise

Danas uz stado ovaca postavljamo i pastira. Pastir je sa svojim stadom stalno u pokretu od jednog pašnjaka ka drugom, s planine u dolinu, iz doline u planinu. On u potpunosti živi sa prirodom, ovisi od njenog dobrog ili lošeg raspoloženja ali se i raduje i uživa u njenoj ljepoti. On je taj koji se satima može nasloniti na svoj štap promatrajući u daljini vijence planina ili slušajući pljesak potoka. Navečer motri kako se umoreno sunce priprema na san, polako tone u zemlju i iza se ostavlja išarano nebo, kao da se nekakvom umjetniku jedna boja u drugu prelila. On zapazi kada se zvijezde na nebu pale i u putokaze slažu. Uz pucketanje vatre on vadi frulu iz svoje torbice i krade joj spretno radosne i tužne melodije.

Čuđenje i divljenje od Boga stvorenoj prirodi je moguće samo onome, koji se kao pastiri odupre grozničavom diktatu užurbanog vremena. Ljepotu sveg stvorenog i duha onoga tko sve stvori, mogu primijetiti samo oni, koji se kao pastiri ne boje tišine i samoće.

Usporimo se, utišajmo se, usamimo se u ovo dragocjeno vrijeme došašća kako bi ugledali ljepotu božanskog plana sa svijetom i sa čovječanstvom!

SVETA LUCIJA

Sveta Lucija živjela je u III stoljeću na Siciliji, s neizlječivo bolesnom majkom Eutihijom. Jednog dana nagovorila je majku da odu na grob sv. Agate u Kataniji. Tamo se Luciji ukazala sv. Agata i rekla joj kako će njena majka brzo ozdraviti, ali da će sama Lucija podnijeti mučeništvo. I zaista, to se dogodilo. Po povratku iz Katanije Lucija je sve svoje imanje razdijelila siromasima, a to je njenog zaručnika strašni razljutilo. Taj mladić je bio toliki «novcoljubac» da je poganskim vlastima prijavio kako jenjegova zaručnica Lucija kršćanka. Lucija svoju vjeru nije htjela zanijekati, pa je vojnicima naređeno da je odvedu i zatvore. Ali ... nisu je s mjesta mogli pomaknuti! Vukli je vukli, ali ni makac! Doveli su i volove da je odvuku. Opet ništa. Onda su naredili da je spale, ali vatra Luciju nije ni dodirnula! Na kraju jedan vojnik zgrabi nož, izbode Luciji vrat i ona umre. Eto tako je hrabra i vjerna bila Lucija. Za vjeru je dala i svoje imanje i svoj život.