Današnji kršćanski mučenici

Na nasilje nad indijskim kršćanima u saveznoj državi Orissa, zatim u Iraku, i oni u pokrajini Južni Kivu u Kongu, upozorio je papa Benedikt XVI., koji je u podnevnome nagovoru u nedjelju, 12. listopada ove godine izrazio svoju duhovnu blizinu vjernicima tih zemalja obilježenih nasiljem. Posebne riječi očinske blizine i vjerničkog suosjećanja uputio je indijskoj zajednici koja je toga dana proživjela trenutak radosti zbog kanonizacije svete Alfonse od Bezgrješnoga Začeća, prve indijske svetice. Pa ipak, unatoč riječima Svetoga Oca, nasilje koje je počelo koncem kolovoza, još uvijek nije prestalo.

 

Prema izvješću agencije AsiaNews, šest biskupa iz indijske savezne države Orissa uputilo je 30. listopada 2008. pastoralno pismo pod naslovom ''Gospodin je pastir moj, ni u čemu ja ne oskudijevam'' u kojem se pod teološkim vidom razmišlja o dramatičnom nasilju nad kršćanima u spomenutoj indijskoj državi. To pastoralno pismo pročitano je na Dušni dan (2. studenoga 2008.) u kojem se između ostaloga donose i zastrašujući podaci. Od konca kolovoza nasilje nad kršćanima prouzrokovalo je više od 60 poginulih, 50.000 izbjeglica, 180 razorenih crkvi, te oštećenja na brojnim kućama, samostanima, bolnicama i prihvatnim centrima. Pojašnjavajući ovo nasilje, biskupi su u pismu napomenuli da se Crkva stavila na stranu siromašnih i isključenih iz društva, te povećala svijest i dala poticaj u najosjetljivijim zajednicama. One su tako počele tražiti više prava, a sve se to ne sviđa moćnicima jer se boje za svoj položaj, i pred siromašnima se osjećaju u opasnosti. Te su riječi biskupi popratili i zahtjevom Vladi, kojim traže sigurnost, pravednost i kažnjavanje krivaca, kao i odgovarajuće naknade za one koji su izgubili svoja dobra.

 

Nedavno ubijeni isusovci u Moskvi o. Otto Messmer i o. Victor Betancourt-Ruiz, a prije toga don Andrea Santoro u Turskoj i isusovac Elie Koma u Burundiju - te mnogi drugi kršćanski mučenici u međuvremenu o kojima svjetski mediji ne izvješćuju - pridružili su se velikom mnoštvu kršćanskih mučenika koji su radi vjernosti Kristu postali žrtve mrženje današnjeg svijeta. ''U posljednjih petnaestak godina ubijeno je preko 600 misionara, a svake godine oko 160.000 kršćana dadne svoj život radi vjere. Osim toga  procjenjuje se da je danas oko 250 milijuna kršćana u svijetu izloženo raznovrsnim opasnostima samo radi toga što su kršćani. Pridoda da li se tomu i brojka od oko 45 milijuna ubijenih kršćana u nedavno završenom dvadesetom stoljeću onda ne čudi zaključak da je ovo tzv. 'moderno vrijeme' najkrvavije u povijesti kršćanstva.'' Ovo su samo neki pokazatelji i zaključci koji se iznose u članku Mučenici zbog prijateljstva s Kristom, objavljenog u  međunarodnoj reviji Tracce (Tragovi) za siječanj 2006., katoličke udruge Comunione e liberazione (Zajednica i oslobođenje). Tekst je potkrijepljen podacima i razmišljanjima koje su iznijeli o. Piero Cheddo, misionar, književnik i novinar, Don Andrea Pacini, direktor Centra za komparativne vjerske studije Edoardo Agnelli, o. Bernard Cervellera, misionar i direktor misijske agencije Asia News i Attio Tamburrini, direktora crkvene ustanove 'Crkva u nevolji' koja pomaže progonjenim kršćanima.

           

U spomenutoj analizi o trpljenju, progonima i mučeništvu zbog vjernosti Kristu današnji kršćanski mučenici dolaze iz svih dijelova svijeta. Kršćane trpe nasilje i progone islamskih fundamentalista na Jugu Sudana od paravojnih postrojbi pod pokroviteljstvom islamskih vlasti sa Sjevera zemlje koje žele nametnuti kuranske zakone. U Nigeriji je 2005. godine ubijeno je preko 12.000 osoba najvećim djelom kršćana nakon što je proglašen islamski zakon u dvanaest država te zemlje. U Saudijskoj Arabiji 'svetoj zemlji islama' vjerske slobode su ograničene tako da se ne smije slaviti Misa niti pokazivati križ. Budističkih ekstremisti napadaju na kršćanske crkve u Širi Lanki, a to isto čine industički ekstremisti u Indiji. Osim što trpe od vjerskih ekstremista kršćane na poseban način su progonili i još uvijek se progone, muče i ubijaju komunistički režimi. Prema spomenutom istraživanju revije Tracce u Sjevernoj Koreji je kroz pedeset godina komunističkog režima nestalo oko 300.000 kršćana i skoro svi svećenici i redovnice. Kina je i danas mjesto gdje su kršćani progonjeni. „Postoji nevjerojatno teško nasilje od strane državnih vlasti prema svećenicima, časnim sestrama, vjernicima laicima, biskupima u Kini“, tvrdi o. Bernardo Cervellera, direktor Asia Newes. „Računa se da petnaest milijuna katolika i 80 milijuna kršćana živi pod prijetnjom da će im država oduzeti kuće i zemljište samo radi toga što su kršćani. Uz sva nastojanja biskupima nije bilo dopušteno sudjelovati na nedavnoj Sinodi biskupa u Rimi, a što se dogodilo s dva kineska biskupa iz Baudina ne zna se već sedam godina.“ U Južnoj Americi kršćani i svećenici koji se opiru nasilju tzv. 'gospodara' trgovine drogom i ljudima, te nepravdama lokalnih moćnika prema siromašnima vrlo lako mogu biti ubijeni. Na temelju velikog borja činjenica koji govore o progonu kršćana u svijetu Attilio Tamburrini direktor „Crkve u nevolji“ kaže: „Ono što boli i zabrinjava je ravnodušnost Zapada naspram kršćanskih žrtava. Mediji o tome malo ili nikako ne izvješćuju. Današnji kršćanski mučenici ubijeni su iz mržnje, a pokopani od naše ravnodušnosti.“ Stoga on predlaže da se na razini opće Crkve uvede dan – nedjelja, sjećanja i molitve za progonjene kršćane u svijetu po uzoru na prve kršćane koji su molili dok je Petar bio u tamnici.

           

Blagopokojni papa Ivana Pavla II. pozvao je Crkvu u apostolskoj pobudnici Crkva u Europi da „nikada ne zaboravi onaj veliki znak nade što ga tvore toliki svjedoci kršćanske vjere koji su živjeli u posljednjem stoljeću kako na Istoku, tako i na Zapadu. Oni su živjeli Evanđelje u situacijama neprijateljstva i progona, često sve do potpunog svjedočenja prolijevanja vlastite krvi. Ti svjedoci, osobito oni koji su podnijeli kušnju mučeništva, rječit su i veličanstven znak, koji smo pozvani razmatrati i nasljedovati“