Crkveno pravni aspekt mučeništva i istraživanje za kanonizaciju

Iz perspektive kanonskoga prava, definicija kršćanskoga mučeništva je vrlo složena, jer crkveno pravo poznaje različite elemente mučeništva: osobu mučenika, osobu progonitelja, fizičku smrt i razloge nasilno nanesene smrti: mržnju prema vjeri sa strane progonitelja (odium fidei) i ljubav prema vjeri sa strane mučenika (amor fidei), koje treba dokazati tijekom zakonitog istraživanja u kauzi sluge Božjega. Postupak, koji se vodi najprije u biskupiji, u kojoj je sluga Božji umro, a zatim u Rimu pri Kongregaciji za kauze svetaca, završava papinom odlukom, ako je ishod istraživanja pozitivan, o proglašenju mučenika (sveca). Ta odluka je izraz crkvenog učiteljstva i ima dogmatski karakter.

Povezano s tim, predavanje podsjeća na različite načine proglašavanja blaženim i svetim kroz povijest Crkve te prikaz suvremenoga crkvenog zakonodavstva, objavljenoga nakon 1983. godine, koje ravna ovim pitanjima. Posljednji važan dokument u tom nisu je Uputa „Sanctorum Mater“ Kongregacije za kauze svetaca iz 2007. godine, koja na praktičan način sažima i primjenjuje prethodno zakonodavstvo koje je još uvijek na snazi (Ivan Pavao II., Apostolska konstitucija „Divinus perfectionis magister“, 1983.; dokumenti Kongregacije za kauze svetaca: Odredbe koje trebaju održavati biskupi u istraživanjima u kauzama svetih, 1983.; Opća odluka o kauzama slugu Božjih kojih je ispitivanje u tijeku kod Svete kongregacije, 1983.; Odredbe o upravljanju dobrima kauza kanonizacije, 1983.; Pravilnik Kongregacije za kauze svetaca, 2000.; Priopćenje o novim postupcima u obredima beatifikacije, 2005.).

U predavanju je potom prikazan tijek pripravnih radnja za pokretanje kauze i istraživanja o krepostima ili mučeništvu sluge Božjega te opisan način dokazivanja vjerojatnoga čuda na zagovor sluge Božjega. Posljednji dio posvećen je očevidu posmrtnih ostataka istoga sluge Božjega.

Dio istraživanja beatifikacije i kanonizacije, koji se provodi u biskupiji, vrlo je složen i zahtjevan. Traži mnogo rada, sposobnosti i stručna osoblja, a ni materijalni izdaci nisu mali. Sastoji se od nekoliko posebnih istraživanja koja se, na način propisan za crkvene sudove, vode odvojeno. To su: istraživanje o krepostima ili mučeništvu (super virtutibus vel martyrio) sluge Božjega, istraživanje o čudima (super miraculis) na zagovor sluge Božjega i istraživanje pregledavanja (recognitionis) posmrtnih ostataka sluge Božjega.

Nakon obavljena posla u biskupiji, koji je prvi velik i važan korak prema beatifikaciji i kanonizaciji, sva se dokumentacija šalje Kongregaciji za kauze svetaca koja potom treba uraditi svoj dio posla te, u slučaju pozitivnog ishoda, stvar dostaviti Papi koji ima konačnu riječ prosudbe.

Glede odnosa prema slugama Božjim, čija beatifikacija i kanonizacija još nije završena, ista Kongregacija je propisala da se u crkvama zabranjuju bilo kakve svečanosti ili pohvalni govori o slugama Božjim, čija je svetost života još uvijek podvrgnuta zakonitom ispitivanju. Naredila je također da se izvan crkve treba suzdržavati od onih čina kojima bi se vjernici mogli navesti na krivo mišljenje kao da ispitivanje koje je obavio biskup o životu i krepostima ili o mučeništvu sluge Božjega sigurno vodi budućoj kanonizaciji dotičnog sluge Božjega.

Povezano s prethodnim izlaganjem, a pod vidom eventualnog otvaranja kauza za proglašenje blaženim, bilo bi od velike koristi dodatno proučiti slučajeve nekih katolika iz BiH, stradalih za vrijeme Drugoga svjetskoga rata i neposredno nakon njega. U tom smislu, samo kao primjer za razmišljanje i poziv za dodatno istraživanje, evo imena nekih ubijenih svećenika s naznakom početnog elementa za pokretanje kauze u pojedinom slučaju.

foto