Cijepiti se cjepivom proizvedenim korištenjem pobačenih fetusa?


Sarajevo,  Pet, 18. Prosinac 2020.

Iako su zalaganja i inzistiranja na moralno i etički neokaljanim cjepivima protiv COVID-a-19 jasna, nedvojbena i prilično snažna, treba promotriti daju li konkretan odgovor što bi vjernici trebali uraditi ukoliko cjepivo protiv COVID-a-19 bude izrađeno na bazi fetalne stanične linije?

Piše: dr. Zorica Maros, Katolički tjednik

Situacija izazvana virusom COVID-19, nazvana koronakriza, ozbiljno mijenja ustaljene paradigme ponašanja, međuljudske odnose, društveno, ekonomsko pa i psihološko snalaženje, mijenja samo „lice zemlje“. Ulazi se u neku istinsku društvenu agoniju koju stvaraju egzistencijalna nesigurnost, psihološki pritisak, kontradiktorne i nejasne informacije stručnjaka, međusobno sukobljavanje njihova stručnog mišljenja, nemogućnost stvaranja vlastita suda koji bi eventualno poslužio kao vodič kroz ova izazovna vremena.

Uslijed sveopće zbunjenosti i nemogućnosti ostvarenja neke osobne sigurnosti, nastaju brojne, nerazumljive i opasne teorije urote, ali, posljednjih dana, i još ozbiljnije opasne pojedinačne izjave o stavu Crkve prema korištenju cjepiva izrađenih uporabom pobačenih fetusa.

Naime, željno iščekivano cjepivo protiv COVID-a-19 aktualiziralo je staru raspravu – doduše na našim prostorima nepoznatu – o etičkoj dopuštenosti korištenja cjepiva izrađenih na bazi stanica koje su uzete iz pobačenih fetusa. Brojne vijesti prenose da je nekoliko američkih i australskih civilnih pokreta, crkvenih organizacija, civilnih i vjerskih aktivista uputilo pisma predstavnicima svojih vlada u kojima zahtijevaju da buduće cjepivo protiv COVID-a-19 bude u skladu s etičkim i znanstvenim načelima te da u sebi ne smije sadržavati fetalne stanice (stanice fetusa iz namjernog pobačaja). Naime, uporaba tih staničnih linija predstavlja korist od namjernog pobačaja što korisnike cjepiva čini sudionicima u moralnom zlu pobačaja. Korištenje cjepiva urađenih od fetalnih staničnih linija teška je i doista mučna dvojba za one koji se protive pobačaju, bilo iz vjerskih razloga, bilo iz razumskih uvjerenja i kojima je nezamislivo, pa i mentalno neizdrživo koristiti ljudska bića za osobnu dobrobit pa i dobrobit cijelog čovječanstva. Stoga se u spomenutim izjavama zahtijeva poštivanje temeljnog moralnog, dodali bismo i humanog, načela po kojemu je ljudski život svet i nikad ga se ne treba i ne smije iskorišćivati. No, da bismo razumjeli o čemu je riječ, potrebno je temu uporabe fetalnih staničnih linija staviti barem u kraći kontekst cjepiva i cijepljenja općenito.

Od majmuna do fetalne stanične linije

Dobro je poznat i dokumentiran utjecaj cijepljenja na poboljšanje javnog zdravlja, smanjenje smrtnosti (mortaliteta) i raznih oštećenja (morbiditeta) izazvanih zaraznim bolestima. Smatra se da cjepiva koja se danas koriste protiv tih zaraznih bolesti godišnje spašavaju oko 3 milijuna života diljem svijeta, a još mnogo njih spašavaju od trajnog invaliditeta. Recimo, u novije vrijeme, od 2000. do 2008. godine, smrtnost djece uzrokovana virusom ospica (morbila) smanjena je sa 700 000 na 164 000 slučajeva.

Sve do početka 1960-ih jedine uzgajane stanice koje su imale dopuštenje za uporabu u pripremi cjepiva bile su primarne stanice bubrega majmuna. No, nakon izvjesnog vremena otkrilo se da primarne stanice bubrega majmuna sadrže mnogo drugih neželjenih virusa ili drugih svojstava koji mogu kontaminirati i kompromitirati cjepivo. Uz ovaj razlog korištenje životinja u razvoju cjepiva općenito nije idealno rješenje zbog čega se pristupilo izdvajanju nove stanične kulture za uzgoj virusa, odnosno fetalne stanične linije (linije iz pobačenih fetusa), koja se kasnije pokazala iznimno korisnim, sigurnim i učinkovitim supstratom za pripremu cjepiva.

Sve je počelo u jeku epidemije rubeole koja je započela u Europi i proširila se na Sjedinjene Američke Države sredinom 1960-ih. Tada je znanstvenik Stanley Plotkin otkrio da je puno beba rođenih od majki zaraženih rubeolom pogođeno sindromom urođene rubeole, sindromom koji može uzrokovati mnoga bolesna stanja poput: dječje mrene, gluhoće, bolesti srca, upale pluća, encefalitisa i mentalnih ograničenja. Iz jednog od pobačenih fetusa Plotkin je uspio izolirati virus rubeole te ga je uzgojio u fetalnoj staničnoj liniji poznatoj pod referentnim kodom WI-38. Tu je fetalnu staničnu liniju razvio znanstvenik Leonard Hayflick, i to iz pluća ženskog fetusa čime je nastala fetalna stanična linija koja se i danas koristi u izradi cjepiva, a koja je vjerojatno pomogla spasiti više života nego bilo koja druga koju su stvorili znanstvenici.

Hayflick tvrdi da otkako je proizvedena WI-38 (1962. godine), stotine milijuna doza cjepiva proizvedeno je diljem svijeta koristeći tu staničnu liniju, a još postoji toliko uskladištene da može trajati i nekoliko desetljeća. Cjepiva dobivena iz fetalnih staničnih linija licencirana su u cijelom svijetu, i to za virus protiv dječje paralize (poliomijelitisa), rubeole, ospica (morbila), vodenih kozica (varičele), hepatitisa A, zaušnjaka. Neka od njih nemaju alternativu zbog čega bi potpuna zabrana korištenja fetalnih staničnih linija imala dalekosežne posljedice i poguban utjecaj na javno zdravstvo.

Iako se smatralo i tvrdilo da se neće izvoditi novi pobačaji u svrhu stvaranja novih fetalnih staničnih linija, ipak broj tih danas poznatih linija osporio je te tvrdnje. Sve fetalne stanične linije poput WI-38, MRC-5, HEK-293, PER C6, WI-26 VA4 i Walvax-2 izvedene su iz tkiva pobačenih fetusa, što znači da bilo koji proizvod nastao iz staničnih linija izvedenih od namjernog pobačaja, ima daljnju povezanost s pobačajem. Samo je za najnoviju liniju nazvanu Walvax-2, a izvedenu 2015. godine, „korišteno“ devet (9) fetusa.

Što su cjepiva?

Cjepiva su imunološki lijekovi za stvaranje otpora organizma prema različitim patogenima poput virusa, bakterija i parazita, a primarni im je zadatak stvoriti u organizmu dugotrajnu zaštitu na određene bolesti koje oni izazivaju.

Virusna oboljenja se dogode onda kada virus uđe u stanice domaćina i tu se umnaža izazivajući različite bolesti koje je nekad jako teško liječiti, a neke bez cjepiva zapravo i nemoguće. Pojednostavljeno rečeno, cjepiva nastaju tako što se neki određeni virus izolira, odnosno uzme iz zaražena tkiva, zatim se uzgaja u stanicama uzetim iz nekog drugog tkiva te na kraju prikuplja i daljnjom obradom prilagođava uporabi za cjepiva. Daljnjom obradom virusi se oslabe, izgube patogenost (sposobnost izazivanja bolesti), ali zadržavaju imunogena svojstva (sposobnost izazivanja imunog odgovora). Kada se oslabljeni virus cjepivom ubrizga u ljudsko tijelo, on izaziva imunološki odgovor domaćina, odnosno obrambeni sustav kojim se proizvode antitijela. Ako bi se osoba koja je zahvaljujući cjepivu, razvila antitijela na poznati virus, kasnije zarazila tim virusom u njegovoj izvornoj snazi, ona bi se lakše izborila s infekcijom jer bi već posjedovala izgrađen obrambeni sustav, odnosno antitijela.

Deklaracija Papinske akademije za život

Uslijed ove povezanosti cjepiva s namjernim pobačajem nastala su brojna suprotstavljanja i prosvjedi onih koji se protive pobačaju. Oni traže da sva nužna (obvezatna) cjepiva budu proizvedena na moralno nekompromitiran način.

Debi Vinnedge, izvršna direktorica grupe Djeca Božja za život (Children of God for Life), 2003. godine zatražila je od Vatikana i službeni stav o tome mogu li katolici primati cjepiva izrađena od stanica pobačenih fetusa.

Odgovor je dobila nakon dvije godine kada je Papinska akademija za život objavila deklaraciju na tu problematiku. Podsjećamo da stav Crkve o pobačaju kao teškom grijehu – jer je prekid života nezaštićene djece – istu težinu grijeha pripisuje, ne samo ženi koja ga uradi, nego i svima onima koji na bilo koji način sudjeluju u njemu: bilo izvršavanjem, bilo odobravanjem, nagovaranjem ili pak neprotivljenjem njemu.

Deklaracija Papinske akademije za život objavljena 2005. i u kraćem obliku ponovljena u izjavi 2017. godine, govori da se cjepiva na bazi fetalnih staničnih linija mogu koristiti unatoč njihovoj udaljenoj povezanosti s pobačajem samo:

- ako nije riječ o formalnom pristanku na grijeh pobačaja;

- ako nema nikakvog alternativnog cjepiva i samo dok to alternativno cjepivo ne postane dostupno;

- ako za to korištenje postoji proporcionalno opravdan razlog.

Izjava naglašava da postoji stroga moralna obveza i dužnost vršenja pritiska na vlade, zakonodavce, farmaceutske tvrtke i sve ostale aktere uključene u proizvodnju cjepiva, kako bi se proizvodila ona koja neće biti povezana s pobačajem i neće imati tu dimenziju etičke upitnosti i moralne okaljanosti.

Papinska akademija odgovor je ponudila smještajući ga u širi kontekst onoga što se u moralnoj teologiji pojavljuje pod imenom: „načelo suradnje sa zlom“. U Deklaraciji se naglašava kako je odgovornost za suradnju u zlu onih koji koriste ta cjepiva iz zdravstvenih razloga manja od odgovornosti onih koji ta cjepiva pripremaju, omogućavaju i distribuiraju. Isključuje se, dakle, bilo kakva formalna suradnja u zlu (svjesni i željeni pristanak na zlo pobačaja) krajnjih korisnika cjepiva. Formalna suradnja u zlu znači da svatko tko se pobačaju ne protivi i pristaje na njega, makar je on urađen i prije 60 godina, a koristi spomenuta cjepiva, sudjeluje u zlu iste moralne težine koju ima i onaj tko je taj pobačaj uradio. Ako nema ove formalne suradnje, korisnicima cjepiva se pripisuje određeni stupanj odgovornosti u materijalnoj suradnji, što je pomoć pri ostvarenju zla, katolicima isto tako moralno nedopuštena svaki put kada se može bez teških posljedica izbjeći.

Daljnja materijalna suradnja se tolerira, prihvaća kao ekstremna mjera, premda se ni ona ne sugerira kao ispravno ponašanje. Stoga Deklaracija ističe kako vjernicima ostaje ozbiljna i stroga moralna dužnost vršenja zakonita pritiska na sve aktere upletene u razvoj cjepiva, kako bi oni proizvodili ona cjepiva koja neće biti moralno upitna i stoga dovesti korisnike pred nimalo jednostavan izbor: ili necijepljenje ili djelovanje protiv vlastite savjesti.

Isto ponavlja i američki Nacionalni katolički bioetički centar naglašavajući i potrebu apeliranja na katoličke biskupije i biskupe kako bi oni razgovarali o toj temi s katoličkim institucijama u svojoj jurisdikciji. Osim toga ističe se da vjernici moraju pitati svoje liječnike kojeg su sastava određena cjepiva te, ukoliko su ona moralno upitna, zahtijevati alternativna ako postoje. Ako alternativna ne postoje, mogu se primiti i postojeća, i to primanje neće značiti formalnu suradnju u zlu, odnosno teški grijeh.

Kako postupiti u konkretnoj situaciji?

Novije izjave crkvenog vodstva podržavaju i hvale napore znanstvene zajednice u proizvodnji cjepiva protiv COVID-a-19 precizirajući da to cjepivo mora biti dostupno svima, posebno starijim osobama, bolesnicima i zdravstvenim djelatnicima, kao i to da trebaju biti etički i moralno neokaljana.

Sudeći prema vijestima koje dolaze iz različitih zemalja i s različitih portala, mnogi od mogućih cjepiva protiv COVID-a-19 koriste upravo potomke ljudske fetalne stanične linije. Zalaganja za „etički neokaljana cjepiva“ imaju svoje uporište u Deklaraciji Papinske akademije za život, ali i u širem nauku Crkve koji se neumoljivo suprotstavlja korištenju ljudskih bića kao rezervoara biološkog materijala za različita znanstvena istraživanja, koliko god njihov cilj bio u sebi plemenit i opravdan. Temeljno moralno, a i humano načelo je da je svaki ljudski život svet i nikad ga se ne smije iskorišćivati. Stoga, vjerska je dužnost, ako ne već i civilna obveza, suprotstavljati se nemoralnim praksama i instrumentalizaciji nevinih života.

Iako su ova zalaganja i inzistiranja na moralno i etički neokaljanim cjepivima protiv COVID-a-19 jasna, nedvojbena i prilično snažna, ipak ne daju konkretan odgovor što bi vjernici trebali uraditi ukoliko cjepivo protiv COVID-a-19 bude izrađeno na bazi fetalne stanične linije. Naime, stav Deklaracije se odnosi na uporabu tada dostupnih staničnih linija i za tada prisutna virusna oboljenja. No, slijedeći smjernice Papinske akademije za život i dosadašnju praksu uporabe takvih cjepiva, ne bude li alternative za cjepivo protiv COVID-a-19 od onoga izrađenog na bazi fetalnih staničnih linija, čini se da će biti moralno dopušteno primiti ga.

Razlozi su oni koje i sama Akademijanavodi: ako nema formalne suradnje u zlu (slobodna pristanka za zlo i neprotivljenja njemu), a materijalna suradnja (pomoć u ostvarenju zla) je ona nužna mjera na koju se zbog „nesavršenosti svijeta“ mora pristati jer ju se, na kraju, ne može izbjeći. I dalje postoji razmjerno težak i ozbiljan razlog za to korištenje, odnosno zaštita građana, nužna funkcionalnost javnog zdravstva kao i zaustavljanje društveno-psihološkog kolapsa izazvana koronakrizom.

Treba li novi pravorijek Crkve?

Zapravo ostaje još vidjeti hoće li uopće biti potrebe za nekim novim i konkretnim stavom Crkve jer se razlozi koje Deklaracija navodi teško mogu konkretnije formulirati: bilo oni za dopuštenost korištenja tih cjepiva, bilo oni koji inzistiraju na proizvodnji moralno neokaljanih cjepiva.

Zbog čega je, onda, nužno skrenuti pozornost na opasnost pojedinih izjava koje se pojavljuju u kontekstu započeta cijepljenja protiv COVID-a-19 i cjepiva koja se koriste? U nekim se izjavama tvrdi da Crkva korištenje cjepiva urađenih iz stanica abortiranih fetusa „smatra grijehom“ ili pak „nekim strašnim zlom“, te je, navodno, spomenutom Deklaracijom pozvala vjernike da ne sudjeluju u tom zlu na način da primaju ta cjepiva.

Zaključno, stav Crkve je da je dopušteno koristiti cjepiva izrađena od fetalnih staničnih linija ako nije riječ o formalnoj suradnji, nego daljnjoj materijalnoj, ako nema drugih cjepiva i samo onda kada za to postoji razmjerno ozbiljan (proporcionalan) razlog

Ovakve djelomične izjave, ne samo da prenose neistinite informacije, nego te informacije mogu imati dalekosežne posljedice jer mogu utjecati na odbijanje cijepljenja, što bi uzrokovalo širenje morbiditeta i mortaliteta u širem društvu.

U samoj Deklaraciji osuđuje se, kako je već rečeno, formalno sudjelovanje u zlu pobačaja, neprotivljenje nemoralnim praksama izrade cjepiva pa i moralna lakoća pristanka na spomenutu praksu.

Međutim, daljnja materijalna suradnja tolerira se (prihvaća) pa čak i pod vidom dužnosti, kako se to iščitava u Deklaraciji, a posebno iz bilješke br. 15 koja pojašnjava dužnost roditelja u brizi za zdravlje djece. Ta bilješka precizira da se ova briga posebno odnosi na cijepljenje protiv rubeole te da bi roditelji koji nisu prihvatili cijepljenje svoje djece bili odgovorni za teška oštećenja koja ta bolest može izazvati, kao i za naknadni pobačaj fetusa ako bi se otkrile ove nepravilnosti. Analognom primjenom, uvažavajući sve izmjene i specifičnosti, ista bi se odgovornost mogla primijeniti u odbijanju bilo kojeg cjepiva ako za njega nema alternative i ako bi iz tog odbijanja nastalo teško proporcionalno zlo.

Zaključno, stav Crkve je da je dopušteno koristiti cjepiva izrađena od fetalnih staničnih linija ako nije riječ o formalnoj suradnji, nego daljnjoj materijalnoj, ako nema drugih cjepiva i samo onda kada za to postoji razmjerno ozbiljan (proporcionalan) razlog. Razmjerno ozbiljan razlog su rizici za osobno i javno zdravlje, posebno roditeljska dužnost brige za zdravlje vlastite djece, ali i za zdravlje čovječanstva općenito. Dopuštenost uporabe cjepiva ne treba tumačiti kao izjavu o zakonitosti njihove proizvodnje, marketinga i uporabe, nego kao nužnu, ekstremnu mjeru (extrema ratio), nakon što su prethodno iscrpljene sve druge mogućnosti, a iz prije spomenutih ozbiljnih i teških razloga.

Napomena: Ovaj prikaz je skraćeni i prilagođeni oblik znanstvenog članka: Zorica Maros, Stav Crkve o korištenju fetalnih staničnih linija u izradi virusnih cjepiva, koji je u postupku objave za sljedeći broj časopisa Vrhbosnensia.

Ljetno druženje sjemeništaraca i bogoslova s kardinalom Puljićem

Cavtat,  Sri, 04. Kol. 2021.

Ljetno druženje sjemeništaraca i bogoslova s kardinalom Puljićem

Osim duhovno-rekreativnog sadržaja tijekom trajanja kolonij,a kardinal Puljić održao je i nekoliko prigodnih predavanja o vjeri i molitvi gdje su sudionici mogli iznijeti i vlastita razmišljanja

U Gorici svečano proslavljen sv. Stipan Prvomučenik

Gorica,  Sri, 04. Kol. 2021.

U Gorici svečano proslavljen sv. Stipan Prvomučenik

Svetu misu predslavio je fra Stipe Rotim, župni vikar u Tomislavgradu

Dominikanci se nadaju skoroj kanonizaciji bl. Augustina Kažotića

Zagreb,  Sri, 04. Kol. 2021.

Dominikanci se nadaju skoroj kanonizaciji bl. Augustina Kažotića

O. Anto Gavrić u razgovoru za Hrvatski katolički radio najavio je proslavu 700. obljetnice Kažotićeve smrti, koja će biti proslavljena 2023. godine

Split,  Sri, 04. Kol. 2021.

"Most Zajedništva" - razmišljanje nadbiskupa Barišića uz konačno teritorijalno spajanje Hrvatske

Donosimo razmišljanje splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića o konačnom teritorijalnom spajanju Hrvatske uz njegov prijedlog da se Pelješki most nazove "Mostom Zajedništva"