A koji si ti horoskopski znak?

Od vreline ljetne žege spas ćemo potražiti u dubokoj hladovini, ako je ikako moguće, i onda vrijeme ispuniti nečim što od nas ne zahtijeva prevelik intelektualni napor. Pod ruke svašta čovjeku dospije, od jeftinih romana sa sretnim završetkom, do “žutog tiska” koji redovito sadrži i horoskop. Najčešće iz znatiželje ili iz dokolice pročita se pokoji redak, čisto da se zna kako se treba ponašati, što očekivati i čemu se nadati. Iako većina ne vjeruje u ono što čita, jer se u temelju ne podadara sa stvarnim životom, činjenica je da i veći dio nas katolika zna koji je znak u horoskopu dok se datuma svoga krštenja ili svoje krvne grupe ne može sjetiti. Horoskopska se prognoza uvukla u svakodnevne razgovore te od čovjeka stvara osuđenika nesretne sudbine i oduzima mu dostojanstvo slobodna stvorenja. Koliko je zdravom razumu opravdano vjerovati u horoskopska predviđanja i predstavlja li opasnost za vjernika?

Dok se od postmodernog čovjeka očekuje da slavi znanost s njenim tehnološko-tehničkim napretkom, događa se suprotan proces. Svjedoci smo procvata novih religioznih pokreta i obnavljanja starih kultova, prave astrološke renesanse. To samo potvrđuje kako je čovjek religiozno biće i njegov duh neprestano traga za hranom koju mu čisto materijalni svijet ne može dati. Glad i žeđ za duhovnim nastoji se utažiti na vrelu religioznosti koja ne postavlja nikakve moralne zakone i ne propisuje nikakve zapovijedi, koja ne iziskuje vjernost. Ona podupire astrološko vjerovanje da je „sve zapisano u zvijezdama“, da je „sudbina tako htjela“ i nitko nije kriv ako nisi pod „sretnom zvijezdom“ rođena. Time čovjeka oslobađa svake moralne odgovornosti za vlastito djelovanje. Unatoč porastu razine obrazovanja i suvremenim znanstvenim dostignućima, astrološka su vjerovanja dio svakodnevnog života. Horoskop traži i uporno čita nezaposleni/a četrdesetogodišnjak/inja s diplomom pravnika i vjeruje u pročitano da je baš danas idealan dan za posao i ljubav, dok pasivno sjedi pred televizorom i čeka da stara majka servira ručak. Možda se grčevito hvata horoskopa zato što samo u njemu ima i posao i ljubav. No, nisu samo novine te koje astrologiji, okultnim sadržajima, vračanjima i magiji posvećuju prostor. Emisije slične tematike preplavljuju radijski i televizijski program, internetske stranice, pa čak im i neka učilišta otvaraju vrata, a program odobrava Ministarstvo i potvrđuje svečanom dodjelom diplome sa zvanjem astrologa.

Čovjek se boji nepoznatoga te nastoji predvidjeti budućnost kako bi se na nju pripremio i stoički se ponio kada dođu teški dani. Odatle njegova, od postanka svijeta prisutna potreba da zaviri u zvijezde kako bi mu one dale odgovor. U tome mu pomaže astrologija, drevna vještina gatanja zasnovana na uvjerenju da položaj zvijezda i planeta utječu na ljude i događaje, na budućnost osobe. Početak joj je u drevnom Babilonu oko 3000 g. pr. Kr. gdje se nebeska tijela smatralo živim bićima te su im se nasumce davala imena mitoloških bogova redoslijedom kojim su bila otkrivena. Kasnije se astrologija širi preko Egipta, Grčke, Rima i najzad je Arapi donose na zapad te u Europi cvjeta u XIV. i XV. stoljeću. Novi joj zamah daje pojava New age-a (Novog doba) u posljednjim desetljećima XX st. prema kojem nema dogmi, nego svaki čovjek gradi vlastitu ljestvicu vrednota, a sve opet objedinjuje vjerovanje u astrologiju i horoskop. Sama grčka riječ horo-skopeo znači gledanje kroz vrijeme. To je zapravo popularni naziv proročanstava za pojedine zodijačke znakove, odnosno zviježđa koja su zamišljeni obrisi 12 životinja (gr. zodion=životinjica). Astrolozi upravo ovim zviježđima, zanemarujući preostalih 76, pripisuju moć govora, dok sebi pripisuju moć njegova tumačenja preko horoskopa. Jedna od glavnih zabluda astrologije je predviđanje budućnosti na temelju prastare slike svijeta koja isključuje tri planeta otkrivena izumom teleskopa (Uran, Neptun i Pluton). Uz to ostaju imuni na svaku znanstvenu kritiku te još uvijek odani geocentričnoj teoriji koja kaže da planeti kruže oko Zemlje, iako već i djeca u osnovnoj školi znaju da je pogrješna. Zanemaruju astronomska otkrića da se položaj zviježđa mijenja i da se nikada ne vraća na isto mjesto. Kada je riječ o utjecaju planeta na čovjeka, ni sami astrolozi još ne mogu objasniti kojom to prirodnom silom djeluju, pa govore o sili koju će znanost tek nekad u budućnosti otkriti. Očito prečuju astronome koji kažu kako je svjetlost koju sada vidimo na nebu zapravo stara nekoliko tisuća svjetlosnih godina, ovisno o udaljenosti zvijezde. Tako je svaki pogled u zvjezdano nebo putovanje u daleku prošlost koja ni na koji način ne može obilježiti moju sadašnjost, osim divljenjem ljepoti stvorenoga. Ozbiljniji astrolozi u svoja predviđanja nastoje ugraditi i neke elemente astronomije i psihologije, no nedostaje im znanstvena metodologija koja se temelji na provjerljivim činjenicama. Istraživanja znanstvenika koja su provodili na temelju horoskopa zloglasnih ubojica, istaknutih glazbenika, sportaša, liječnika i svećenika dovela su do zaključka da položaj zvijezda u trenutku rođenja osobe nema nikakva utjecaja ni na sudbinu, ni na nasljedne karakteristike, ni na njene postupke. Stvar postaje još zamršenija kada se postavi pitanje zašto zvijezde utječu na sudbinu osobe tek od rođenja, a ne od začeća ili vječno pitanje što je s potpuno različitim sudbinama blizanaca rođenih u istom zodijačkom znaku, u isto vrijeme i na istom mjestu. Nesnošljivost znanosti prema astrologiji potvrđena je 1975. g. kada je 168 istaknutih američkih znanstvenika potpisalo izjavu u kojoj zabludom nazivaju svaku tvrdnju da snaga zvijezda i planeta u trenutku nečijeg rođenja mogu na bilo koji način određivati budućnost osobe.

Znanstvene činjenice očito ne igraju nikakvu ulogu za one koji su uvjereni u točnost horoskopa. Jednak horoskop razaslan na adrese stotinjak osoba rođenih u svih 12 zodijačkih znakova izazvao je divljenje valjanosti i točnosti predviđanja. To svjedoči da na nas ne djeluju zvijezde nego placebo, uvjerenje, sugestija. Osoba koja poseže za horoskopom već je samim time raspoloživa vjerovati u ono što čita pa tako sebe otvara ispunjenju pročitanoga. Ako se detaljnije istražuju proročanstva astrologa, uočit će se kako su ona uopćena i neodređena pa stoga podložna višeznačnom tumačenju, smještena u daleku budućnost kako bi se lakše zaboravila. Praznovjerni su ionako skloniji pamtiti ono što im potvrđuje uvjerenje, ignorirajući činjenice. Horoskop je napisan svima, a nikom posebno. U njemu utočište traži čovjek pojedinac izgubljen u mnoštvu, bez uporišta u sigurnosti tradicije i obitelji, bez povjerenja u Božju Providnost, umoran od sadašnjosti, a zabrinut za budućnost, nedovoljno hrabar da odgovornost za vlastiti život preuzme u svoje ruke. Zapravo čovjek traži smisao, savjet kako se ponašati u određenoj situaciji i kako donijeti odluku. Čovjek želi biti nekomu bitan, neponovljiv i vrijedan izdvojenog vremena. Ovo je plodno tlo za savjetovališta i duhovnu pratnju kako bi se ljude povelo promatranju ljepote stvorenoga i kako bi im zvijezde uistinu progovorile o veličini njihova Stvoritelja.

s. Branka Perković