Enciklika Magnifica Humanitas: Papa citira Tolkiena, Frankla, Arendt i Platona

Enciklika Magnifica Humanitas, prva enciklika u pontifikatu pape Lava XIV., objavljena u ponedjeljak 25. svibnja 2026. godine može se smatrati pokazateljem doktrinarnog pristupa pape Lava XIV.

Jedan od najznačajnijih aspekata učiteljskih dokumenata poput enciklika su izvori nadahnuća na koje se Papa oslanja izvan strogo crkvene sfere — to jest, ne samo citati velikih teologa, crkvenih otaca ili papa, već i reference iz tradicija i osoba izvan Crkve, piše National Catholic Register.

Na primjer, papa Lav XIV. navodi Viktora Frankla, liječnika i preživjelog iz četiri nacistička koncentracijska logora - uključujući i Auschwitz, između 1942. i 1945. Iz tog ekstremnog iskustva, obilježenog potpunim uništenjem okoline i istrebljenjem njegovih voljenih, proizašlo je njegovo univerzalno djelo "Čovjekova potraga za smislom" u kojem Frankl tvrdi da, unatoč patnji, život ostaje vrijedan življenja.

Papa također ističe "gotovo proročki značaj" različitih umjetničkih izraza: Beethovenove Devete simfonije koju opisuje kao "želju za jedinstvom; " "Guernicu" Pabla Picassa "kao osudu dehumanizacije;" te film Stevena Spielberga Schindlerova lista "kao poziv da se prošlost ne osudi na zaborav."

U enciklici Papa upozorava na rizike s kojima se demokratski život suočava u kontekstu u kojem "pitanje što je istinito'' gubi na značenju, ustupajući mjesto pragmatizmu zadovoljenim "onim što se čini korisnim ili učinkovitim."

Kako bi ilustrirao posljedice te ravnodušnosti prema istini koja, prema Papi, "polako, ali neumoljivo vodi prema totalitarizmu", okreće se njemačko-američkoj filozofkinji i političkoj teoretičarki Hannah Arendt.

U djelu "Podrijetlo totalitarizma", objavljenom 1951., Arendt tvrdi da idealni subjekti takvih režima nisu nužno oni koji su ideološki uvjereni već ljudi za koje više ne postoji razlika između činjenice i fikcije (tj. stvarnosti iskustva) i razlika između istine i laži (tj. standarda mišljenja), kako donosi Magnifica Humanitas.

Papa također navodi velikog katoličkog pisca 20. stoljeća J.R.R. Tolkiena, odnosno djelo"Gospodar prstenova: Povratak kralja", epski zaključak njegove poznate trilogije. Kroz lik čarobnjaka Gandalfa, Papa podsjeća na moralnu odgovornost svakog naraštaja: "Nije naša uloga vladati svim plimama svijeta, već činiti ono što je u nama, pomoći tim godinama u kojima smo smješteni, iskorjenjivati zlo na poljima koja poznajemo, kako bi oni koji žive poslije nas imali čistu zemlju za obrađivanje."

Uz ove navode, Papa podsjeća i na pokret za građanska prava u Sjedinjenim Državama, povezan s vodstvom Martina Luthera Kinga Jr., kao i kraj apartheida u Južnoj Africi nakon puštanja Nelsona Mandele i njegovu odluku da ''ne preda budućnost mržnji."

Učiteljski tekst također prepoznaje svjedočanstvo "hrabrih i velikodušnih" žena poput svete Laure Montoye, svete Tereze iz Kalkute, Dorothy Day i Elisabeth Elliot (1926.–2015.), utjecajne američke kršćanske misionarke, spisateljice i govornice.

Uz njih, papa Lav spominje istaknute žene iz različitih područja znanosti i društvenog djelovanja od kojih neke nisu katolkinja. Među njima su Marie Curie (1867.–1934.), pionirka u proučavanju radioaktivnosti i prva osoba koja je dobila dvije Nobelove nagrade u različitim područjima (fizika i kemija); Maria Montessori, talijanska liječnica, pedagoginja i filozofkinja koja je revolucionirala obrazovanje stavljajući dijete u središte učenja; Wangari Maathai (1940.–2011.), kenijska aktivistica, osnivačica Pokreta za zeleni pojas i prva Afrikanka koja je 2004. godine dobila Nobelovu nagradu za mir za svoj doprinos održivom razvoju, demokraciji i miru.

Također se poziva i na Benazir Bhutto (1953.–2007.), istaknutu pakistansku političku čelnicu i prvu ženu izabranu da vodi jednu većinski muslimansku zemlju, obnašajući dužnost premijerke u dva navrata, od 1988. do 1990. i od 1993. do 1996. godine.

Sve su one, zajedno s mnogim drugim ženama s različitih kontinenata, ističe Lav XIV., pridonijele svojim naporima da "povijest učine humanijom."

Osim toga, u dijelu koji se bavi obrazovanjem, papa navodi Platona, posebno njegovo Sedmo pismo datirano iz 353. pr. Kr., u kojemu grčki filozof, dok opisuje svoj boravak u Sirakuzi pod tiranima Dionizijem Starijim i Dionizijem Mlađim, iznosi dio svoje političke i etičke doktrine.

Enciklika ističe primjere vjernike koji su izabrali živjeti na siromašnim i opasnim mjestima. Papa ih naziva "mučenicima bratstva i pravde" poput sv. Maksimilijana Marije Kolbea, sv. Óscara Romera i blaženog Enriquea Angelellija kao i drugih svjedoka koji su, pod teškim i često neljudskim uvjetima, utjelovili nadu Evanđelja i dostojanstvo ljudske osobe, poput časnog sluge Božjeg vijetnamskog kardinala François-Xaviera Nguyễn Văn Thuậna.

(kta)