​​​​​​​Osvrt nadbiskupa Vukšića na 64. međunarodno vojno hodočašće u Lurd

Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, od 23. do 28. svibnja, predvodio je 48 pripadnika Ministarstva obrane i Oružanih snaga BiH na njihovom 23. hodočašću u francusko marijansko svetište Lurd


Sarajevo,  Pet, 31. Svi. 2024.

​​​​​​​Osvrt nadbiskupa Vukšića na 64. međunarodno vojno hodočašće u Lurd

Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, od 23. do 28. svibnja 2024., predvodio je 48 pripadnika Ministarstva obrane i Oružanih snaga BiH na njihovom 23. hodočašću u francusko marijansko svetište Lurd. Kao i ranijih godina, hodočasnici iz BiH su se tijekom puta pridružili sudionicima 30. vojno-redarstvenog hodočašća iz Republike Hrvatske koje je predvodio vojni ordinarij mons. Jure Bogdan. Donosimo osvrt nadbiskupa Vukšića na spomenuto hodočašće koje je dao Katoličkoj tiskovnoj agenciji BK BiH.

 

 

KTA: Poštovani nadbiskupe Tomo, osim što ste nadbiskup metropolit vrhbosanski, vi ste također apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata i dugogodišnji vojni biskup. Godinama u svibnju mjesecu hodočastite u poznato svjetsko marijansko svetište u Francuskoj, u Lurd. Bili ste tamo i ove 2024. godine. Možete li ukratko našim slušateljima i čitateljima opisati o kakvom se hodočašću radi?

Nadbiskup Vukšić: Za početak možda je od koristi spomenuti da se radi o međunarodnom vojnom hodočašću, to jest da se ne radi o pojedinačnom hodočašću jedne ili druge države čiji vojnici katolici u svibnju hodočaste u Lurd, nego već 64 godine zaredom organizira se na svjetskoj razini vojno hodočašće u Lourdes na kojem u prosjeku, ovisno od godine do godine, sudjeluje oko 40 država, sveukupno do petnaest ili šesnaest tisuća vojnika. Tako je bilo otprilike i ove godine.

Sve je započelo nakon Drugog svjetskog rata tako da su predstavnici francuske i njemačke vojske, na ideju njihovih dušobrižnika to jest svećenika, organizirali susret vojnika, nekad zaraćenih tijekom Drugog svjetskog rata, sa željom da se moli za mir, prije svega radi pomirenja između Francuza i Nijemaca, odnosno Francuske i Njemačke. Kasnije, i to vrlo brzo se to pretvorilo u opću molitvu za mir, za pomirenje među ljudima, među narodima i među državama. I, kako je vrijeme prolazilo, tako se iz godine u godinu priključivao tom vojnom hodočašću sve više i više država.

Za vrijeme komunističkog režima s naših strana naravno nije bilo moguće organizirati takvo hodočašće. Ali od onoga časa kad su, nakon propasti komunističkog režima, zaživjeli demokratski uzusi i pravila ponašanja, i s ovoga područja, odnosno s područja toga nekadašnjega režima, sudjeluju također države i njihove vojske. Tako sudjeluju i: Poljska, Mađarska, Češka, Slovačka, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Rumunjska, Ukrajina također sudjeluje, s drugih nisam vidio. Mi smo kao Bosna i Hercegovina, odnosno vojnici katolici iz Bosne i Hercegovine ove godine 23. put bili na vojnom hodočašću. Redovito se to organizira tako da nadležna vlast u Ministarstvu obrane odobri to putovanje i onda se organizira zajedno s drugima takvo hodočašće. Dakle, 23. put smo bili ove godine.

KTA: Možete li opisati, kada krećete, kuda putujete te kada stižete u Lurd?

Nadbiskup Vukšić: Do Lurda je dvije tisuće i nekoliko stotina kilometara. Prema tome treba poći mnogo prije nego li počnu tamo događanja. Uglavnom, u tjednu u kojemu se događa hodočašće, mi dođemo do Lurda u srijedu predvečer. Već sutra u četvrtak, zajedno sa hrvatskim vojnicima katolicima iz Hrvatske i mi iz Bosne i Hercegovine i još poneki vojnici s drugih strana svijeta koji je hrvatskoga porijekla, imamo zajednički program cijeloga dana. Započnemo Svetom misom pred Spiljom ukazanja. Nakon toga slijedi zajednički Križni put; penjemo se na Lursku kalvariju i vraćamo se nazad u neposrednoj blizini Spilje ukazanja kao predstavnici katolika vojnika iz Bosne i Hercegovine. Tako onda i drugi.

Palimo jednu veliku svijeću za sve poginule vojnike i naravno sve one koji su žrtve tih ratova. To rade i druge države, tako da se na tome mjestu pojave na desetci ogromnih svijeća koje svijetle i gore danima kao, s jedne strane uspomena, a s druge strane tiha molitva za pokojne vojnike.

Poslije podne istoga dana, negdje je između tri i četiri sata, organiziramo zajedničku pripravu za ispovijed koju predvodi jedan od nas biskupa. I onda nakon toga slijedi pojedinačna ispovijed. Recimo, ja sam ove godine ispovjedio nakon te priprave cijela dva i pol sata. Tako i drugi svećenici, dvadesetak i pet svećenika je ispovijedalo po toliko vremena. Naravno tu to popodne hrvatske katolike.

KTA: Putujete autobusom. Koliko otprilike traje put koji je također izraz zajedništva jer putuju zajedno i vojnici iz Bosni i Hercegovine kao i iz Hrvatske zajedno s vojnim biskupom?

Nadbiskup Vukšić: Ja, dakle, svake godine putujem autobusom s vojnicima. Zadnjih godina se susretnemo s hodočasnicima iz Hrvatske u francuskom gradu Avignonu. To je grad koji je sjedište biskupije u kojemu su sedmorica papa stolovali u četrnaestom stoljeću i to razdoblje crkve je poznato kao avinjonsko sužanjstvo. U toj katedrali svake godine zapravo započinjemo zajedničko hodočašće prema Lurdu.

Prije toga i mi iz Bosne i Hercegovine i oni iz Hrvatske negdje na polasku služe Svetu misu. Ja imam običaj zajedno s vojnicima to napraviti negdje u Posavini, u derventskom ili u brodskom kraju. Okupimo se svi i odatle krećemo onda zajedno.

Nakon te mise u Avignonu, koju obično predvodim ja jer putujem autobusom, dolazimo u Lourd u kasnim poslijepodnevnim satima. I onda u četvrtak imamo taj program koji sam već spomenuo. A onda već u petak, subotu i nedjelju je program u organizaciji Međunarodnog odbora gdje se mi priključimo događajima koji su tamo uz napomenu da svakoga dana u jutarnjim satima služimo Misu na hrvatskom jeziku za hrvatske katolike, ne samo vojnike nego i druge hrvatske katolike koji se pojavljuju tih dana u Lurdu. I, u dogovoru dvojice nas biskupa, uvijek to organiziramo tako da jedan događaj predvodi jedan biskup, a drugi događaj predvodi drugi. Obično ja u Avignonu na početku, a onda već sutradan biskup Bogdan i tako dalje. Ja na Križnom putu na kraju imam homiliju. Pripravu za ispovijed ove godine imao je biskup Jure pa sutradan opet ja, pa onda biskup Jure i tako to organiziramo zajednički.

KTA: Kakav je vaš dojam o doživljaju vojnika koji, ne samo putuju s Vama, nego imaju prigodu biti na jednom takvom mjestu i susresti tolike kolege vojnike i časnike iz cijelog svijeta?

Nadbiskup Vukšić: Glavni razlog zašto se priključujem i zašto predvodim to vojno hodočašće svake godine i zašto putujem s njima autobusom je upravo taj duboki doživljaj vjernika kojega vidim svake godine. I zaista me to onda i motivira da, bez obzira na napor, na takav način pristupim tome.

Što se tiče njihovih doživljava, bilo bi vrlo interesantno kad bi oni imali priliku odgovarati na ova pitanja. Upravo je nevjerojatno na koji način duboko vjernički doživljavaju sve te događaje. Evo jedne anegdote od prije nekoliko godina. Našao sam se u jednom dijelu Bosne i Hercegovine na jednom velikom okupljanju gdje mi je pristupio jedan čovjek u civilu, kojeg više i nisam poznavao, i pred mnoštvom ljudi mi je kazao: Biskupe, s vama sam proveo najljepših tjedan dana u životu. U prvi čas ja se nisam ni snašao o čemu se radi, a on je kazao da je bio na hodočašću. Dakle, radi se o osobi između 50 i 60 godina koji je već mnogo godina iza sebe ostavio i smatrao je potrebnim kazati tu pred svima da je u svom životu najljepši tjedan dana proveo upravo na tome putu u Lurdu. Ne zbog mene, ne zbog nas koji organiziramo, nego zbog uopće doživljaja kojeg ljudi tamo imaju kada dođu.

KTA: Spomenuli ste i vojne kapelane iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine i pristup sakramentu pomirenja. Zapravo i oni putuju s vojnicima. Vjerojatno je to prigoda i za razgovore i za još dublje ostvarenje međusobnog zajedništva i razumijevanja odnosno svega onoga što vojnici žive.

Nadbiskup Vukšić: Da, svake godine s nama, osim mene i vojnika, putuje i ponetko od svećenika. Ove godine su recimo putovala trojica svećenika koji djeluju u Vojnom ordinarijatu i brinu se o dušobrižništvu za vojnike. Iz Hrvatske, jer je njih mnogo više u Vojnom ordinarijatu, putovalo je više svećenika. Logika toga hodočašća je da u svakom autobusu hodočasnika koji putuju bude barem jedan svećenik kao jedna vrsta duhovnoga vođe na tome hodočašću, da informira, animira, okuplja, da se brine za njih i u odlasku i u povratku.

KTA: Što bi bilo u Lurdu posebno dojmljivo? Čini se da je molitva sa svijećama, barem kad gledamo nekada na televiziji, nešto posebno dojmljivo.

Nadbiskup Vukšić: Možda su tri točke koje se najviše dojme tih ljudi. Prva je Misa pred Spiljom ukazanja. Tu sam zaista mnogo puta čuo njihove dojmove dubokih osjećaja i vjerničkih poticaja.

Drugi snažan doživljaj jest Križni put uz Kalvariju. I treći događaj, koji zaista ostavlja snažan dojam na sve hodočasnike, jest večernja procesija sa svijećama koja se organizira u svetištu. To je ove godine bilo jednu večer. Na toj procesiji, u tom događaju, bez pretjerivanja, bilo je prisutno najmanje 20.000 osoba, dakle vojnika i drugih hodočasnika koji su se tamo našli. Cijeli događaj započinje u 9 sati navečer i u dugoj procesiji zajedno mole Gospinu krunicu na način da jedni predmole, a drugi odgovaraju. I u povratku sva ta masa se slije na onu ogromnu poljanu ispred bazilike koja prima ogroman broj ljudi. Svi nose u ruci upaljenu svijeću. Tako je to bilo i ove godine. Već negdje nakon 9.30, 10 sati padne mrak i te svijeće ostavljaju zaista vrlo snažan dojam. Nepregledno polje upaljenih lampica koje na svoj način, to je poznato u Crkvi, simboliziraju Isusa Krista, upaljeno svjetlo i potrebu da svatko od nas bude svjetlo u ovom svijetu, odnosno da razgoni mrak, zla, nereda i problema.

KTA: Kakav ste dojam dobili o organizatorima susreta? Potrebno je ugostiti tako veliki broj hodočasnika. Kakav je vaš dojam o domaćinstvu?

Nadbiskup Vukšić: Dva su aspekta organizacije. Jedan je onaj domaćinski na razini grada Lurda. Oni s tim imaju ogromno iskustvo. U jednom je dijelu Lurda, gotovo je isključivo hotelsko naselje prilagođeno hodočasnicima. Tu su redovito smještajni kapaciteti s tri, najviše četiri zvjezdice. Dakle ništa luksuzno, ali sasvim dovoljno da se može se na pristojan način tamo smjestiti. Gradu i ne predstavlja neki problem smjestiti i veći broj hodočasnika. Oni imaju kapacitete i to mogu smjestiti.

A druga razina organizacije je odbor kojega francusko ministarstvo obrane i zajedno sa francuskom vojnom biskupijom svake godine ima i priprema ovo hodočašće. Hodočašće, naravno, jest u organizaciji Svetišta u Lurdu, ali primarni organizator je ministarstvo obrane Francuske i vojna biskupija Francuske i oni preuzimaju svu odgovornost u tom odboru, odnosno u neposrednoj izvedbi, počevši od onih pobožnih događanja, liturgijskih slavlja i ovih procesija koje sam spomenuo, pa do pitanja tehničke organizacije, prijevoza i sigurnosti. Kad se toliki broj ljudi, k tome vojske kreće preko države, znade se dobro da je to i vrlo ozbiljno sigurnosno pitanje. U svoje vrijeme su mi rekli da sudjeluje i po nekoliko tisuća ljudi. Dakle, to je vrlo ozbiljan i vrlo zahtjevan posao. Ali, s obzirom da je ovo 64. put, oni imaju ogromno iskustvo. Naravno, iz godine u godinu i oni rastu. Bez ikakvog pretjerivanja, svake godine zaslužuju najbolje ocjene za tu organizaciju. Istina je da bi netko sitničav mogao kazati, da mnoge stvari mogu biti bolje. Naravno da mogu biti bolje, ali s obzirom da se radi o tolikim tisućama ljudi koji dolaze sa raznih strana svijeta, ostaju tu samo 3-4 dana, jedva da je u onoj konkretnoj izvedbi moguće nešto bolje napraviti nego što to radi francuska država sa svojim ministarstvom i francuska Crkva sa svojom vojnom biskupijom.

KTA: Zahvaljujem za ovaj razgovor.

Nadbiskup Vukšić: Hvala najljepša

Razgovarao: Ivo Tomašević


Zlatna misa mons. Pere Zebe u Bijelom Brdu kod Dervente

Bijelo Brdo kod Dervente,  Ned, 23. Lip. 2024.

Zlatna misa mons. Pere Zebe u Bijelom Brdu kod Dervente

Devetnica i proslava blagdana sv. Ante na Humcu

Humac kod Ljubuškog,  Čet, 13. Lip. 2024.

Devetnica i proslava blagdana sv. Ante na Humcu

50 godina župe Čeljevo

Čeljevo,  Pet, 07. Lip. 2024.

50 godina župe Čeljevo

Dani Srca Isusova u Bijelom Polju

Bijelo Polje - Mostar,  Pet, 07. Lip. 2024.

Dani Srca Isusova u Bijelom Polju

Slušati vapaj zemlje i siromaha u Kolumbiji

Vatikan,  Sri, 12. Lip. 2024.

Slušati vapaj zemlje i siromaha u Kolumbiji

Utvrditi prilike za suradnju s vladama u jačanju zauzimanja za mir – cilj je Radne skupine za Kolumbiju (Grupo de Trabajo por Colombia), koju je jutros, 12. lipnja, papa Franjo u Vatikanu primio u audijenciju

AUDIO: Ovotjedna radioemisija Svjetla riječi posvećena je Franjevačkom samostanu i crkvi svetoga Ante

Sarajevo,  Sri, 12. Lip. 2024.

AUDIO: Ovotjedna radioemisija Svjetla riječi posvećena je Franjevačkom samostanu i crkvi svetoga Ante

Ususret spomendanu svetoga Ante Padovanskog u ovotjednoj radioemisiji Svjetla riječi govorilo se o Franjevačkom samostanu i crkvi svetoga Ante koji preko stotinu godina krase sarajevsko naselje Bistrik.

Velika radost i zahvalnost u Hrvatskoj katoličkoj misiji Dublin

Dublin,  Sri, 12. Lip. 2024.

Velika radost i zahvalnost u Hrvatskoj katoličkoj misiji Dublin

Hrvatska katolička misija Dublin objavila je na svojoj Facebook stranici kako je s radošću i zahvalnošću svjedočila sakramentu krštenja malene Kristine, sedmog djeteta u obitelji Šola.

Objavljen je novi broj Kane za mjesec lipanj

Hrvatska,  Sri, 12. Lip. 2024.

Objavljen je novi broj Kane za mjesec lipanj

Lipanjski broj Kane donosi sadržaj uz koji će čitatelj moći promišljati o vjerničkoj stvarnosti, o tome kako danas ostati kršćanin u ovome svijetu, a nije preskočena ni tema nogometa