Vlč. Rostyslav Hadada, ravnatelj Ureda za komunikaciju Apostolskog egzarhata za ukrajinske katoličke vjernike bizantskog obreda u Italiji

Vlč. Hadada rođen je 20. rujna 1993. u mjestu Zamochok, u ukrajinskoj regiji Lavov. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu i Lubeliji. Svećeničku formaciju prošao je u bogosloviji u Ivano-Frankivsku od 2010. do 2016. Magisterij iz institucionalne komunikologije postigao je pri Papinskom sveučilištu Sv. Križa u Rimu 2020. Za đakona Sokalsko-zhovkvanske biskupije zaređen je 14. siječnja 2021., a za svećenika 21. ožujka 2021. Od srpnja iste godine ravnatelj je Ureda za komunikaciju Apostolskog egzarhata za ukrajinske katoličke vjernike bizantskog obreda u Italiji.

S njim smo razgovarali o aktualnoj situaciji u Ukrajini, izazovima i poteškoćama s kojima se susreće Crkva, o načinu kako pomoći njegovu narodu u ovom trenutku, o ulozi medija u ratu te je završno imao i poruku za čitatelje Katoličkog tjednika…

Poštovani vlč. Hadada, kakva je trenutna situacija u Ukrajini s obzirom na rusku invaziju i agresiju?

Rusija je 24. veljače započela vojnu invaziju na Ukrajinu, agresorske trupe ušle su na teritorij naše zemlje. Od tada Rusi svaki dan bombardiraju ukrajinske gradove, ubijaju civile, tjeraju ljude na bijeg i uništavaju njihove domove. Ljudi se skrivaju u bunkerima, žene su prisiljene rađati u skloništima od zračnih napada... I to je samo mali dio boli koju naš narod proživljava.

Strašne slike dolaze do nas iz Vaše zemlje. Ljudi u cijelome svijetu solidariziraju se s Ukrajincima. Da sve ne ostane samo na riječima, na koji bi način Zapad trebao pomoći Ukrajini?

Prije svega, osuditi agresiju i rat. I to se već radi. Pogledajmo kako su ljudi diljem svijeta na ulicama da prosvjeduju protiv Putinovih zločina. Sljedeći korak je spoznati istinu. Znamo koliko ruska propaganda laže tražeći nove načine opravdati zločine Kremlja. Stoga moramo ljudima reći istinu. Sljedeći korak je pružanje humanitarne pomoći i prihvat izbjeglica. Zahvalni smo cijelom svijetu na nevjerojatnoj solidarnosti na svim ovim područjima. Stoga vas molimo da to i dalje činite. Nadalje, vrlo su važni napori svjetske zajednice da učini sve da se zaustavi bombardiranje i ubijanje ljudi.

Kao Apostolski egzarhat za ukrajinske katoličke vjernike bizantskog obreda koji borave u Italiji, aktivno djelujemo na ovim područjima. Primjerice, zajedno s vjernicima otvorili smo fond u koji ljudi svakodnevno šalju novac za pomoć potrebitima u Ukrajini. Prihvaćamo izbjeglice iz Ukrajine, a već smo poslali desetke kamiona s humanitarnom pomoći za žrtve rata. I nastavljamo to činiti. To je naša dužnost u ovom trenutku. I konačno, najvažnija je molitva jer mir je Božji dar za koji svaki dan moramo moliti Gospodina.

Brojni umrli, ranjeni, raseljeni, porušeni gradovi slike su koje su dobro poznate i nama u Bosni i Hercegovini. Kako se Vaši sunarodnjaci nose s ovim strašnim događajima?

Ukrajinski narod je vrlo miroljubiv. Mi ne počinjemo ratove, ne pokazujemo agresiju. Ali sada se borimo za našu egzistenciju, za našu slobodu, za naše vrijednosti jer Rusija uništava Ukrajinu. Ukrajina sada brani demokratske i ljudske vrijednosti. Vidimo neviđeni duh domoljublja kada su ljudi spremni dati svoje živote za našu slobodu i neovisnost. Upravo je to ono što se kaže u našoj himni: „Dušu i tijelo dat ćemo za našu slobodu.“ Očito je da su stotine žrtava, mrtvih i ranjenih, djece, uplakanih i uplašenih velika bol za svakoga od nas. Ukrajinski narod vrlo je religiozan, pa vjera u Boga uvelike pomaže da se nosi s tim tragedijama i preživi. Čvrstoća naših branitelja također nam daje duh i samopouzdanje za pobjedu. Vidimo kako se cijeli svijet okuplja oko Ukrajine. I ovo je za nas znak da je Bog s nama. To nam pomaže da ne padnemo, već da nastavimo borbu protiv agresora.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Razgovarao: Dražen Kustura