Biskup Hanna Jallouf o trenutnom stanju u Siriji

Što se događa u Siriji? Guraju li oružani sukobi posljednjih dana zemlju natrag u građanski rat? Iznevjerava li novi režim Ahmeda al-Sharaa svoja obećanja nacionalnog ujedinjenja i tolerancije prema manjinama? To su pitanja na koja je odgovarao biskup Hanna Jallouf, apostolski vikar Alepa i duhovni voditelj katolika latinskog obreda u Siriji u razgovoru za izdanje lista „L`Osservatore Romano“ od 10. ožujka koji prenosi IKA.

„Prema informacijama koje smo uspjeli prikupiti preko naših vjernika i prema službenoj verziji vlade, čini se da su vojnici koji su ostali lojalni svrgnutom predsjedniku Basharu al-Assadu pokušali oružanu pobunu s ciljem rušenja trenutnog režima; inicijativa je to koju su oštro potisnule provladine snage. Iz početne rekonstrukcije čini se da je inicijativa planirana prethodnih dana na sastanku između bivših alavitskih dužnosnika Assadove vlade, sirijskog ogranka Hezbollaha i proiranskih šijitskih milicija. Mjesto ovih sukoba bilo je ograničeno na obalni pojas Sredozemlja, počevši od Jableha i protežući se duž pokrajine Latakije, do unutarnjeg ruba grada Homsa. U prvom napadu navodno je ubijeno dvadesetak vojnika nove vlasti, a isto toliko u drugom napadu na punkt vladinih snaga. To je potom dovelo do vrlo oštre reakcije vladinih snaga koja je rezultirala stotinama mrtvih. Nažalost, shvaćam da su neki kršćani također ubijeni; no slučajno, ne kao kršćani.“

Je li to znak povratka, nakon samo tri mjeseca, građanskog rata u Siriji?

Bio bih sklon reći ne. Iz više razloga. Prije svega treba napomenuti da se radi o vrlo lokaliziranim događajima, koji se još nisu proširili na ostatak zemlje. Ovdje u Alepu, ali i u Damasku, situacija je potpuno mirna. Drugo, mora se uzeti u obzir da kada dođe do tako iznenadne promjene režima kao što je bila ona 8. prosinca – i to u zemlji razdiranoj godinama građanskog rata – za stabilizaciju političke, društvene i vojne situacije potrebno je razdoblje koje može biti prilično dugo i tijekom kojeg mogu nastati jake napetosti. Treba imati na umu i osobne interese ili interese kompromitiranih klanova koji traže osvetu. Treće, moramo imati na umu da kada govorimo o vladinim snagama ne govorimo o strukturiranoj vojsci (prethodna se otopila kao snijeg na suncu), već o naoružanim grupama koje predvodi Hayat Tahir al Sham. Ne reagirajući ni na jednu zapovijed, moguće je da će neke od ovih skupina djelovati pretjerano nasilno protiv pobunjenika.

Nije li to u suprotnosti s pozivima na nacionalnu pacifikaciju koje je izrazilo novo vodstvo nakon promjene režima?

Čini mi se da su riječi koje je u tim trenucima izrekao predsjednik pro tempore al-Sharaa obilježene razboritošću i odgovornošću. S jedne strane, rekao je da je, upravo, neprijateljski otpor onih koji su nostalgični za starim režimom očekivan i da se mora snažno odbaciti; s druge strane, on i dalje tvrdi da za Siriju nema drugog puta osim nacionalne pacifikacije, kroz suživot između različitih etničkih skupina i vjerskih uvjerenja koja žive u našoj zemlji.

Što se umjesto toga događa na granici između Sirije i Izraela?

Izrael nastavlja okupaciju sirijskih teritorija iza stare golanske granice, koja nema privremeni karakter. Izrael opravdava svoje najnovije vojne akcije kao obranu i potporu populaciji Druza. Bilo je slučajeva nasilja protiv Druza od strane autonomnih islamskih milicija u Suwaydi i Jaramani, predgrađu glavnog grada, koje vlada u Damasku nije uspjela spriječiti. Ali tek treba shvatiti koje su prave namjere Izraela. Baš kao što su nejasne stvarne namjere drugih entiteta koji su povijesno igrali ulogu na ovoj šahovskoj ploči: Rusije, SAD-a i Turske. Vjerujemo da više nema stranih interesa koji potiču unutarnje podjele: Sirija se mora vratiti jedinstvu, a da bi bila ujedinjena, mora biti neovisna.

U tako nesigurnom i napetom kontekstu, koja je uloga kršćana?

Stojimo uz obećanja predsjednika al-Sharaa o poštovanju i sudjelovanju svih manjina, bilo da su etničke ili vjerske. Sada također želimo vidjeti konkretne akcije nove vlade u tom smjeru. Doista, više ne želimo da nas se smatra manjinom, već sudionicima s jednakim pravima i dužnostima u novoj Siriji. Ja sam, zajedno s drugim biskupima kršćanskih vjeroispovijesti, sudjelovao na kongresu koji je bio organiziran za izradu novog Ustava. Svoje prijedloge smo formulirali u smislu mira, jedinstva, neovisnosti i multikonfesionalnosti. I oni su zabilježeni i prihvaćeni. Očekujemo da međunarodna zajednica također doprinese izgradnji mira u Siriji.

(kta/IKA)