Nadbiskup Parra: Molitve ljudi su utjeha za Papu

Zamjenik za opće poslove Državnog tajništva Svete Stolice Nadbiskup Edgar Peña Parra dao je intervju 5. ožujka o viđenju Crkve i zdravstvenom stanju pape Franje za Dnevnik Talijanske biskupske konferencije (CEI) „Avvenire“. Cjelovit prijevod koji donosi IKA, prenosimo u cijelosti.

Vaša Ekselencijo, cijeli svijet moli za zdravlje pape Franje. Je li to molitva koja izražava duboku vezu između Božjeg naroda i njihova pastira?

„Svjedoci smo ovih dana uistinu posebne pažnje za Papino zdravlje, sa svih strana svijeta, a ta se blizina na poseban način izražava kroz molitvu. Za nas vjernike, naime, molitva nije ritualna i vanjska gesta, nego živi odnos s Gospodinom koji nas u svojoj ljubavi sve čini braćom i otvara međusobnom suosjećanju i solidarnosti. U tom smislu molitva ovih dana izražava naklonost papi Franji i prepoznavanje važnosti njegova lika i njegove službe.“

Papa je uvijek molio da se za njega moli, a sada u kušnji bolesti, i njega samog podupiru molitve Crkve. Što znači ta uzajamnost u vjeri i kako molitva postaje konkretan znak blizine?

„Svi se sjećamo izvanredne večeri 13. ožujka prije dvanaest godina, kada je ispunjen Trg sv. Petra eksplodirao od radosti na objavu izbora, ali je odmah nakon toga, na zahtjev Pape koji se upravo pojavio, ostao u tišini molitve te ga blagoslovio. Danas, dok papa Franjo boluje, taj je Trg ponovno ispunjen brojnim vjernicima koji se svake večeri okupljaju na molitvi krunice koju predvode oni koji su Papina braća i njegovi najbliži suradnici, odnosno kardinali.“

Ovih dana hospitalizacije posjetili ste Papu…

„Kada sam ga susreo tijekom posjete u Gemelliju zajedno s kardinalom državnim tajnikom Pietrom Parolinom, Sveti je Otac izrazio veliku zahvalnost za molitvene inicijative te mislim da su one za njega veliki znak utjehe koju mu Gospodin daje“.

Prošle nedjelje, na molitvi Angelus, Papa je rekao: „Osjećam u srcu ‘blagoslov’ koji se krije u krhkosti, jer upravo u ovim trenucima još više učimo pouzdati se u Gospodina“. Kako možemo čitati ove riječi u svjetlu njegova svjedočanstva vjere u bolesti?

„Noseći u svome tijelu znakove krhkosti i bolesti, kao i svaki čovjek, Papa želi ponovno biti svjedokom Evanđelja i stoga naviješta Gospodinovu prisutnost punu ljubavi koji se brine za nas i ne ostavlja nas same u vremenima kušnje.“

Je li to poruka nade za one koji pate od tuge?

„Ovo je svjedočanstvo koje hrabri i podupire sve one koji pate i razveseljuje njihova srca. Papa koji nas je toliko puta u svom Učiteljstvu pozvao na milosrđe i nježnost Gospodnju i u vrijeme bolesti želi nas podsjetiti da se Gospodin brine za nas i da nas nikada ne napušta.“

Može li molitva za Papu, osim što je čin naklonosti i zagovora, postati i prilika za duhovnu obnovu Crkve?

„Kada doživimo trenutke kušnje, iskustva patnje i situacije u kojima iz prve ruke doživljavamo svoju krhkost, počinjemo shvaćati koliko je važno, u našem životu, svemu dati pravu težinu. To se događa u nama kao obrezivanje srca koje nas tjera da se vratimo bitnim stvarima, naučimo biti manje grubi, fleksibilniji, pomirljiviji, spremniji otvoriti se drugima. U ovim trenucima smo sposobniji napustiti ono što nas dijeli i pridružiti se drugima da zajedno nosimo ono što nas tišti te podijeliti dio puta.“

Može li vrijeme kušnje ojačati Crkveno zajedništvo i osjećaj odgovornosti svakoga vjernika?

„Molitva za Papu je prekrasna freska jedinstva Crkve. Unatoč različitim osjetljivostima i različitim ulogama, svi se zajedno, kao braća, nalazimo u molitvi za našeg pastira. To je najvažnije od svega.“  (kta/ika)