Tomislav Josić, predsjednik Savjeta za branitelje Grada Vukovara

Ovo što živimo je sutrpljenje agresora i žrtve, a ne suživot


Vukovar,  Uto, 22. Studeni 2022.

"Koliko god se neki hvale mirnom reintegracijom, za stanovnike Vukovara to je bilo pogubno jer svi koji su činili zločine, sudjelovali u agresiji, abolirani su i veliki dio njih ostao je živjeti u Vukovaru i okolnim mjestima. A, vjerujte kako oni i danas misle isto kao '91. I vjerujem, kad bi imali priliku, napravili bi opet isto", kaže Tomislav Josić.

Tomislav Josić, predsjednik Savjeta za branitelje Grada Vukovara

Tomislav Josić, predsjednik Savjeta za branitelje Grada Vukovara

Razgovarao: Josip Vričko, Katolički tjednik

Tomislav Josić rođen je 1964. u Ilači, nedaleko od Vukovara, kamo mu se obitelj doselila kada je njegov otac dobio posao trgovca. U Vukovaru je završio osnovnu školu, a u Vinkovcima srednju medicinsku. Silno je želio biti liječnik, ali, kako svjedoči, nije uspio preskočiti kandidacijski prag za studij medicine. Ostao je, naime, treći ispod crte. Početak velikosrpske agresije na Hrvatsku zatekao ga je u vukovarskoj bolnici gdje je na Odjelu psihijatrije radio kao medicinski tehničar.

To što mu je otac bio prijatelj Blage Zadre te činjenica kako je u njihovoj kući bio Stožer za obranu, odredilo je ratni put Tomislava Josića, zapravo sve trojice Josića – njegova oca i brata koji su preko noći postali vojnici braneći Novu Banijsku ulicu i svoj dom koji se nalazio na prvoj crti obrane prema Borovu Selu. Kao pripadnik Zbora narodne garde bio je branitelj s Trpinjske ceste, kasnije logoraš srpskih koncentracijskih logora u kojima je proveo devet mjeseci, od toga pola godine u samici pod strašnom torturom. Nakon razmjene želio je odmah natrag, na bojište, ali procijenjeno je kako je bolje da se skloni od rata. Tako se pridružio obitelji u prognanstvu u Crikvenici, a potom je otišao u Njemačku.

U Vukovar se vratio 2009., obnovio staru roditeljsku kuću, voćnjak i vinograd. I nastavlja živjeti... Ovo je mjesec koga, baš i kao suborci mu, taj bivši ratnik proživljava na osobit način – 18. studenoga obilježava se Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Povod je to za razgovor s bivšim predsjednikom Stožera za obranu hrvatskog Vukovara te aktualnim predsjednikom Savjeta za branitelje Grada Vukovara.

Poštovani gospodine Josiću, evo i ove godine, baš kao, nažalost, i nekih ranijih, uoči obilježavanja 18. studenoga, Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, događaju se incidenti. Ove je godine na dan pogibije vukovarskih heroja - generala Blage Zadre i pukovnika Alfreda Hilla u Grad Heroj stigao patrijarh srpski Porfirije. Što je, po mnogima, skandal na razini „dviju kolona“ iz 2013. Ili onoga prošlogodišnjeg sramotnog teksta u listu srpske manjine Novostima.

Suvišno je o SPC-u uopće razgovarati, mislim da ne žele ni Hrvatima ni Hrvatskoj ništa dobro te da samo raspiruju dodatno mržnju. A što se tiče obljetnice Blage Zadre, mislim da je to namjerno napravljeno, iako oni govore da nisu znali, ali da su se htjeli informirati, mogli su vrlo lako saznati da je tog dana obljetnica. Međutim, ne krivim toliko njih koliko hrvatske institucije koje su dogovarale posjet. Koliko je stalo hrvatskim institucijama i do branitelja i do poginulog Blage Zadre pa i Alfreda Hilla, vidimo po tome da na obilježavanju nije bio nijedan ministar, a i nitko iz hrvatskog generalskog zbora, dok je kod Porfirija bila potpredsjednica hrvatske Vlade. Ipak, hvala predsjedniku koji je bio s nama na obilježavanju obljetnice pogibije generala Zadre.

Zanimljiva je, međutim, reakcija hrvatskog premijera Andreja Plenkovića koji drži kako bi svaki drugi nadnevak koji bi Porfirije izabrao, a koji bi bio bliže 18. studenoga, također bio sporan... Mogu li ljudi koji nisu sudjelovali u Domovinskom ratu uopće imati pravi osjećaj prema žrtvi Vukovara?

Ljudi koji nisu pogođeni ratnim djelovanjima, koji nisu sudjelovali u Domovinskome ratu (na različite načine) ne mogu imati osjećaje kao netko tko je izravno sudjelovao ili izgubio nekoga u ratu. Vezano za prvi dio pitanja, godina nema samo dva mjeseca, nego dvanaest i mogao se izabrati neki nadnevak kad nema obljetnica, npr. tjedan iza obljetnice Blagi Zadri, a i baš tog vikenda iza nije bilo nekih obilježavanja i mogao se izabrati taj nadnevak za posjet.

Istodobno je hrvatski predsjednik Zoran Milanović u Vukovaru 16. listopada kazao kako je hrvatska država ponajprije zbog ljudi kakav je bio general Zadro. Što je, dakako, istina. Ali, kako je onda moguće da se na ovaj način kalja uspomena na njega i druge hrvatske heroje? Može li se (makar) primjenjivati Zakon o Vukovaru kao mjestu posebna domovinskog pijeteta iz veljače 2020.?

Drago mi je da predsjednik države nije otišao na susret s Porfirijem, na koji je, inače, bio pozvan. A govoreći o Zakonu o Vukovaru kao mjestu posebna domovinskog pijeteta, izgleda da možemo reći kako je to još jedan od zakona koji se ne poštuju, ili poštuju kad odgovara političarima, pa su, zapravo, samo mrtvo slovo na papiru. Političarima su inače puna usta branitelja na prigodnim mjestima i obljetnicama, ali čim ta mjesta napuste, zaborave i branitelje. Nisam siguran ni znaju li na kojoj su obljetnici bili.

Prošle je godine gvardijan Franjevačkog samostana i župnik Svetih Filipa i Jakova u Vukovaru fra Ivica Jagodić kazao za Katolički tjednik kako vapaji bolne istine ne dopiru do onih koji su činili zlo. U takvim okolnostima teško je govoriti o pomirbi. Je li patrijarh propustio tu prigodu? Bi li njegov odlazak, primjerice, na Ovčaru, umjesto njegove (navodne) u Vukovaru deklarirane osobne molitve za (sve) žrtve, bio pravi potez?

Pravi potez bi bio da nije pjevao četničke pjesme, odlikovao Šešelja, odlikovao Vojislava Stanimirovića, itd. To bi bili pravi potezi. Ovako, jedno se priča, a drugo radi. S jedne strane žao mu je žrtava, a s druge odlikuje ljude koji su odgovorni za te žrtve. Tako bih rekao kako je to licemjerno. Istina je da ljudi koji žive u Vukovaru i okolnim selima, a bili su tu i za vrijeme okupacije, znaju istinu, ali ne žele govoriti. Ne žele otkriti tu istinu, a samim tim nemaju ni samilosti prema stanovnicima hrvatske nacionalnosti ni u miru.

nastavak intervjua pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

U Međugorju započele župne kateheze kroz došašće, prvu vodio fra Zvonimir Pavičić

Međugorje,  Čet, 01. Pro. 2022.

U Međugorju započele župne kateheze kroz došašće, prvu vodio fra Zvonimir Pavičić

U vremenu smo došašća, vremenu posebne duhovne pripreme za Božić, najradosniji kršćanski blagdan

Europski parlament prvi put postavio jaslice

Bruxelles,  Čet, 01. Pro. 2022.

Europski parlament prvi put postavio jaslice

Španjolska zastupnica Isabel Benjumea u Europskom parlamentu ustrajno se borila za ovaj simbol europskih kršćanskih korijena

Izišao novi broj Katoličkog tjednika

Sarajevo,  Čet, 01. Pro. 2022.

Izišao novi broj Katoličkog tjednika

Iz tiska je izišao 48. ovogodišnji broj Katoličkog tjednika koji se bavi brojnim aktualnim i zanimljivim temama.

P. Stanko Perica: Očekuje se da će u narednim godinama drastično rasti broj ekoloških migranata

Hrvatska / Bosna i Hercegovina,  Čet, 01. Pro. 2022.

P. Stanko Perica: Očekuje se da će u narednim godinama drastično rasti broj ekoloških migranata

Izbjeglice su upozorenje o našem načinu života, moramo se svi trgnuti, rekao je u emisiji HKR-a "Pozvani i poslani" ravnatelj JRS-a - Isusovačke službe za izbjeglice p. Stanko Perica